Manje više svima je već poznato istraživanje Eurostata koje je pokazalo kako su Hrvati najdeblji narod u Europskoj uniji. Oko 65 posto odraslih i 35 posto djece u Hrvatskoj ima prekomjernu tjelesnu masu i debljinu. Odrasli, muškarci i žene zauzimaju prvo mjesto, a djeca su na visokom petom mjestu. Iako se radi o globalnom problemu i činjenici da se od 1975. godine pretilost u svijetu utrostručila, ovaj poražavajući statistički pokazatelj ne olakšava spoznaju da se u Hrvatskoj ne radi ozbiljno na sprječavanju ove pojave, koja posljedično dovodi i do drugih ozbiljnih bolesti i smrti. Očekivani doprinos Nacionalnog programa „Živjeti zdravo” kojim bi se trebala senzibilizirati javnost o mijenjaju loših životnih navika, smanjenju pobola od kroničnih nezaraznihbolesti i porasta udjela zdravih građana u ukupnoj populaciji Hrvatske, nije se dogodio. Međutim, ako govorimo o uzročno-posljedičnoj vezi ili rješavanju uzroka, problem pretilosti je znatno kompleksniji nego nam se čini i nije dovoljno donijeti mjere i iste provoditi kroz smanjeni unos masti i šećera, povećanu konzumaciju voća i povrća i redovitu tjelesnu aktivnost, bez uzimanja u obzir i drugih faktora koji utječu na ovakvu sliku, a koji se nedovoljno apostrofiraju u javnosti. U kontekstu navedenog, važno je sagledati i biti svjestan utjecaja političkih i gospodarskih čimbenika na globalnoj razini, ekonomske i političke manipulacije koja stvara prednost u odnosu na druge ljude i dovodi do samog apsurda i licemjera koji ozbiljno sprječavaju učinkovito rješavanje problema. Ako, primjera radi ne želimo pretilu naciju, prestanimo uvoziti trećerazrednu hranu punu aditiva, podignimo životni standard, maknimo se i od praznoglavog konzumerizma po trgovačkim lancima na koji su nas nas narodno pretplatili, maknimo IT sektor i pustimo djecu van da se igraju. Naravno, sa sadašnje pozicije navedeno zvuči kao Moreova Utopija, jetka satira jer kapital i moć još dugo će biti imperativ. S druge strane, kao već uobičajeni modus operandi stalno se rješavaju posljedice ne ulazeći u uzroke ili, drugim riječima, problem se prvo izazove, potom rješava, ne ulazeći u stvarne uzroke.
Iako je nasljeđe i naučeni obrazac ponašanja važan faktor pretilosti, fokus će se staviti na kategoriju ljudi čiji uzrok pretilosti leži u siromaštvu i nemogućnosti konzumiranja zdrave prehrane. Ključni pokazatelji siromaštva i socijalne isključenosti u RH 2019. i 2020., između ostalog govore kako 7,8% osoba žive u kućanstvima koja si ne mogu priuštiti obrok koji sadržava meso, piletinu, ribu (ili vegetarijanski ekvivalent) svaki drugi dan; 11,1% osoba živi u kućanstvima koja vrlo teško spajaju kraj s krajem, 22,2% osoba koje žive u kućanstvima koja teško spajaju kraj s krajem, a 45,2% osoba koje žive u kućanstvima koja spajaju kraj s krajem s malim teškoćama. Najmanji postotak osoba (1,0%) živi u kućanstvima koja vrlo lako spajaju kraj s krajem. Dakle, govorimo o velikom broju ljudi koji su pod financijskim stresom koji utječe na zdravlje pojedinca pa tako i na pretilost. O ljudima koji su rođeni, odrastaju, žive, rade i stare u drugim uvjetima koje su nerijetko determinantne zdravlja i često su međusobno povezane. Na primjer, ako se rodimo i živimo u obitelji s teškom materijalnom deprivacijom ili smo nezaposleni ili imamo neki oblik invaliditeta veća je i vjerojatnost da ćemo imati manji pristup svježoj i zdravoj hrani, što će posljedično dovesti i do povećane tjelesne mase i lošijeg zdravstvenog stanja. Kao i u mnogim drugim zemljama EU-a i u Hrvatskoj postoje velike socioekonomske razlike kada je riječ o stopama pretilosti, a najugroženije su osobe s najnižim dohotkom i stupnjem obrazovanja. Za osobe s niskim stupnjem sekundarnog obrazovanja gotovo je dvostruko vjerojatnije da će biti pretile, u usporedbi s onima sa sveučilišnim obrazovanjem (23 % u odnosu na 12 % 2017.). Ovdje primjećujemo i promjenu trenda, ne samo u Hrvatskoj u kojem su nekada siromašna djeca bila pothranjena i mršava, a njihova suprotnost, njihovi bogatiji vršnjaci debeli. Uzrok promjene ovakvog trenda leži u sve većoj ekonomskoj nejednakosti, odnosno u jeftinoj i lošoj hrani (junk food) koju konzumiraju djeca lošeg ili lošijeg imovinskog stanja te u sjedilačkom načinu života, izazvanog razvojem tehnologije. Ovaj potonji problem imaju i jedni i drugi, no ipak s jednom vrlo bitno razlikom, a to je što si ljudi, odnosno djeca i mladi boljeg imovinskog stanja mogu omogućiti i bolju formu kroz razne aktivnosti.
Činjenica je da većina svjetske populacije živi u zemljama u kojima prekomjerna tjelesna težina i pretilost ubijaju više ljudi nego pothranjenost i da prekomjerna tjelesna masa predstavlja rizik i za druge bolesti, od povišenog krvnog tlaka, (osobe s prekomjernom tjelesnom težinom imaju 2-6 puta veći rizik razvoja povišenog krvnog tlaka), povišene vrijednosti kolesterola u krvi, povećanog rizika za šećernu bolest tip 2 (80% osoba sa šećernom bolesti su pretile (debele)), povećanog rizika za kardiovaskularne bolesti (značajno povećava rizik kod odraslih, a djeca s prekomjernom tjelesnom težinom imaju 3-5 puta veći rizik od nastanka srčanog ili moždanog udara prije 65-te godine života) do opterećenja na kralježnicu i zglobove i povećani rizik od prijevremene smrti.
Međutim, prekomjerna tjelesna težina i pretilost nosi sa sobom i rizike na mentalno zdravlje. Naime, takvi ljudi, posebno djeca i mladi nerijetko su izvrgnuti ruglu okoline, smatra ih se neatraktivnim i neuspješnim, čime postaju nesigurna, povlače se u sebe, počinju mrziti vlastito tijelo i ono što jesu. S druge strane tu je i sve negativnija percepcija pretilih osoba, kao posljedica današnjeg ideala ljepote i mršavosti. Djeca i mladi su „uhvaćeni“ u digitalni svijet, društvene mreže gdje se i vlastita vrijednost prikazuje kroz vizualni doživljaj i gdje se stalno drži fokus mladih na potrebi primijećenosti i pitanjima – vide li me, gledaju li me, što sad misle o meni, o mom tijelu. Iako danas različite medijske platforme sve više promoviraju prirodnu ljepotu i različitost, ideal ljepote i dalje snažno dominira. A zbog čega? Upravo, zbog ekonomske koristi i manipulacije koja ima zadatak stvoriti prednost u odnosu na druge ljude i ostvariti svoje ciljeve. Danas industrija ljepote, kao najprofitabilnija industrija izdvaja ogromna financijska sredstva za marketing kako bi održala sliku muškarca i žene sa savršenim tijelima. U osnovi novac je taj koji ima utjecaj na pojedinca i društvo i koji ne mijenja samo stil života, već i mentalni stav te postaje osnovni element utjecaja na svijet.
Promjene u sadašnjim obrascima prehrane i tjelesne aktivnosti treba tražiti u navedenim uzrocima, odnosno u načinu na koji funkcionira suvremeno društvo. Tehnologija, društveni mediji koji će u budućnosti biti još više integrirani u svaki aspekt našeg života u kojoj će se fizički svijet doslovno povezati s virtualnim, dovodi u pitanje koliko će se djecu i mlade moći motivirati na tjelesnu aktivnost. Koliko će roditelji koji traže pomoć za svoju pretilu djeci uspijevati nešto napraviti, imajući u vidu promjenu generacija i činjenicu da i sami uhvaćeni u kovitlac globalizma trebaju pomoć, jer ako ne razumiju stvarnost, ako ih je sve teže zainteresirati za bilo koju ozbiljnu temu koja izlazi iz okvira zabave i senzacionalizma, ako provode vrijeme na društvenim mrežama više od vlastite djece i još ih pritom zanemaruju, tada sva ta priča o uzoru postaje besmislena i tada nije lako biti dosljedan, niti je lako roditelje uključiti u program borbe protiv pretilosti. U konstelaciji snaga gdje je sve veća razlika između bogatih i siromašnih, odnosno nejednakoj raspodijeli dobara, slabih socijalnih potpora, činjenici da je sve manje hrane na svijetu, postavlja se i logično pitanje kako onda doći do zdrave hrane.
Iako rješavanje stvarnih uzroka pretilosti nije za sada realna opcija, što nikako ne isključuje potrebu da se djecu i mlade na primjeren način informira o svim izazovima, opasnostima i preprekama suvremenog društva, postavlja se i pitanje kako onda smanjiti prekomjernu tjelesnu težinu i pretilost?
Na individualnoj razini ljudi mogu ograničiti unos masti i šećera, povećati konzumaciju voća i povrća i redovito se baviti tjelesnom aktivnošću, međutim individualna odgovornost može imati puni učinak samo tamo gdje ljudi imaju pristup zdravom načinu života. Stoga je na društvenoj razini važno podržati pojedince u praćenju gore navedenih preporuka, kroz održivu provedbu politika utemeljenih na dokazima i redovitu tjelesnu aktivnost i zdraviji izbor prehrane učiniti im dostupnima, osobito najsiromašnijima. Prehrambena industrija može igrati značajnu ulogu u promicanju zdrave prehrane kroz smanjenje sadržaja masti, šećera i soli u prerađenoj hrani i kroz ograničavanje stavljanja na tržište hrane s visokim udjelom šećera, soli i masti, posebice one hrane namijenjene djeci i tinejdžerima.
Prevencija pretilosti je imperativ i zato treba stalno poticati djecu i mlade na što zdraviji način života. Važno je i uključiti i roditelje kako bi postavili dobre temelje i kako bi im bili uzor. Preventivne intervencije, poput oglašavanja, medijskih kampanja, školskih programa, programa na radnom mjestu koji preveniraju sjedilačko ponašanje i potiču dobrobit te poticanja javnog prijevoza zasigurno imaju pozitivan utjecaj na zdravlje populacije i umanjuju troškove u području zdravstva i tržišta rada
Činjenica je da niti jedna promjena nije laka, ali isto tako je činjenica da je nekad moramo prihvatiti kao nužnost, posebno kada govorimo o zdravlju. To je kao da se penjete po stijeni, ne vidite kraj, no kad se popnete i ostvarite cilj, ostalo će se činit kao ravnica kojom se krećete lako i nesmetano. Umjerenost, zlatna sredina je ključna u svemu pa tako i u hrani u kojoj trebamo uživati. I Sveto pismo, kao temelj životnog znanja pa tako i znanja o zdravlju otkriva da je Bog čovjeka stvorio da bude zdrav i radostan i da je ljudska neumjerenost ta koja dovodi do bolesti i koja se u Bibliji shvaća kao stanje slabosti i nemoći tijela: “Ne budi među onima koji se opijaju vinom ni među onima koji proždrljivo jedu meso.” I poznata Hipokratova izjava: Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana” i izjava Chefa Auguste Gustea, Ratatouillea: “Kako da to opišem? Dobra hrana je kao muzika koju možeš okusiti, boja koju možeš omirisati. Izvrsnost je svuda oko tebe. Samo trebaš biti svjestan, zaustaviti se i uživati u njoj.” govori o važnosti povezanosti hrane i zdravlja.
Sjetite se toga kada bude teško u promjeni ustaljenih navika, kada nam financijska sredstva možda ne onemogućuju zdravu prehranu, jer kad znate što želite i želite to dovoljno jako, naći ćete način da to i dobijete. Ubacite više voća i povrća u svoju prehranu. Izađite van i učinite vaše tijelo zdravim i snažnim. Trčite, šećite, vježbajte, lovite loptu rukama, jer danas, prema struci 50 posto djece ne može loptu uhvati s dvije šake. Ako treba i vičite u prirodi i izbacite iz sebe sve negativnosti. Šutnja je kažu zlato i je, ali danas kada djeca ne pričaju puno, a trebala bi, kad sve više vremena provode pred kompjuterom i televizorom pričajte, razgovarajte, prepričavajte, osjetite snagu riječi. I naravno, uključite misaoni proces koji je danas blokiran, a koji će vas dovesti do svijesti o sebi i zbivanjima oko sebe.
Piše: Snježana Nemec/Demos media
OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA ZA POTICANJE NOVINARSKE IZVRSNOSTI AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE
