Piše: Mario Strinavić
Nikola Grmoja posljednjih se godina profilirao kao jedno od najprepoznatljivijih lica hrvatske oporbe. Njegovi saborski nastupi, antikorupcijska retorika i prepoznatljiv javni stil učinili su ga političarem kojeg birači lako identificiraju. Međutim, pitanje može li postati neprikosnoveni lider hrvatske desnice traži puno složeniji odgovor od pukog dojma o njegovoj medijskoj prisutnosti.
Politička snaga jednog lidera ne mjeri se samo osobnim rejtingom ili brojem pregleda na društvenim mrežama. Na kraju se svodi na jedno pitanje – koliko glasova može donijeti svojoj političkoj opciji.
Upravo tu počinju Grmojina ograničenja.
MOST ima stabilnu jezgru, ali teško probija plafon
Analiza nacionalnih anketa od 2020. do sredine 2026. pokazuje da je MOST izgradio relativno stabilno biračko tijelo, ali nije uspio ostvariti dugoročan rast.
Prosječni godišnji rejting MOST-a kretao se:
- – oko 6 %
- – oko 9 %
- – oko 11 %
- – oko 10 %
- – oko 8 %
- – oko 7 %
Drugim riječima, nakon rasta između 2020. i 2022. godine, MOST ulazi u fazu stagnacije.
Fenomen završnice kampanje
Posebno je zanimljiv obrazac koji se ponavlja.
Nekoliko mjeseci prije izbora MOST redovito raste. U završnici kampanje, međutim, dio birača odlazi prema HDZ-u ili SDP-u.
To se dogodilo 2024. godine.
Početkom godine MOST je u pojedinim anketama bio iznad deset posto, a u završnici kampanje pao je na približno osam posto. Na izborima je osvojio 9,62 posto glasova, što je gotovo identično završnim anketama.
Razlog nije nužno slabija kampanja MOST-a.
Hrvatski izbori već godinama završavaju snažnom polarizacijom između HDZ-a i SDP-a. Dio birača manjih stranaka odlučuje glasovati taktički kako bi povećao izglede “svog” bloka za sastavljanje Vlade.
Taj obrazac pogađa gotovo sve srednje političke opcije.
Grmojin najveći kapital
Nikola Grmoja danas posjeduje nekoliko političkih prednosti.
Prvo, među najprepoznatljivijim je oporbenim političarima.
Drugo, izgradio je vjerodostojnost kroz antikorupcijske teme.
Treće, za razliku od brojnih političara desnog centra, iza sebe ima gotovo deset godina kontinuiranog parlamentarnog rada.
MOST ga je upravo zbog toga kandidirao za premijera na parlamentarnim izborima 2024., a krajem 2025. preuzeo je i predsjedništvo stranke.
Ali postoji i problem
Ako netko želi postati lider cijele desnice, mora uspjeti objediniti vrlo različite skupine birača.
U Hrvatskoj desni politički prostor nije jedinstven.
Na njemu djeluju MOST, DOMiNO, Hrvatski suverenisti, niz manjih stranaka te dio birača Domovinskog pokreta koji nije zadovoljan suradnjom te stranke s HDZ-om.
Istodobno značajan broj tradicionalno konzervativnih birača ostaje uz HDZ.
To znači da Grmoja danas nema monopol nad desnim biračkim tijelom.
Što mu nedostaje?
Najveći problem MOST-a nije prepoznatljivost.
Najveći problem je širenje.
Stranka već nekoliko godina ne uspijeva izaći iz raspona od sedam do deset posto potpore.
Da bi Grmoja postao vodeći čovjek hrvatske desnice, morao bi napraviti ono što MOST dosad nije uspio:
- privući dio birača HDZ-a,
- objediniti razjedinjene suverenističke opcije,
- zadržati vlastito biračko tijelo tijekom završnice kampanje.
Bez toga ostaje lider jedne srednje velike oporbene stranke.
Je li to moguće?
Odgovor je – da, ali pod jednim uvjetom.
Ako HDZ uđe u ozbiljnu političku krizu ili izgubi dio tradicionalnih birača, upravo bi MOST mogao biti prvi koji će profitirati.
Ako se to ne dogodi, dosadašnji podaci pokazuju da će se u završnici svake kampanje ponovno dogoditi poznati efekt polarizacije između HDZ-a i SDP-a, pri čemu će MOST teško prelaziti granicu od desetak posto potpore.
Zaključak
Nikola Grmoja danas nesumnjivo pripada krugu najutjecajnijih političara hrvatske oporbe. Njegov osobni politički kapital veći je od trenutačne snage MOST-a, no još nije dokazano da taj kapital može pretvoriti u značajan rast stranačkog rejtinga.
Zato je odgovor na pitanje može li postati lider hrvatske desnice dvojak.
Može, ako uspije okupiti razjedinjeni desni politički prostor i privući dio razočaranih birača HDZ-a.
Ne može, ako MOST ostane u dosadašnjem obrascu u kojem nekoliko mjeseci prije izbora raste, a u završnici kampanje ponovno postaje žrtva polarizacije između dvije najveće hrvatske političke stranke.
