Novinar i publicist Marko Ljubić u opširnoj objavi na Facebooku komentirao je reakcije dijela javnosti na slučaj profesora Marija Jareba, kritike koje dolaze iz Srpskog narodnog vijeća (SNV) te nedavni vandalski napad na svetište u Međugorju. U objavi je ustvrdio kako je stvarni problem, umjesto djelovanja SNV-a i Milorada Pupovca, državna politika koja, prema njegovom mišljenju, omogućuje i podupire takve procese. Pozvao je na preispitivanje odnosa države prema povijesnim temama, slobodi znanstvenog rada i zaštiti nacionalnih vrijednosti, poručivši da odgovornost vidi ponajprije u državnim institucijama, a ne u pojedinim organizacijama ili njihovim predstavnicima.
Objavu prenosimo u cijelosti:
“Predsjednik Matice Zorić i cijela svita domoljuba ogorčeno i “hrabro” brani prof. Jareba od Pupovčeve i esenveovske srpske agresije upakirane u antifašizam.
Dirljivo.
I valjda viteški.
Predsjednik Vlade Plenković oštro osuđuje “vandalizam” u Međugorju i nasrtaj na Gospu.
Redaju se osude, ogorčenje i zgražanje.
Odlučno, nema što!
Država brani Gospu.
Čovjek bi stekao dojam da je u Hrvatskoj, u ovoj s Republikom i u ovoj još uvijek bez republike, spremnost i voljnost za obranu istine, načela i svetinja uvjerljivo najvažnije društveno obilježje.
A je li!?
Prof. Jareba ne treba uopće braniti, pogotovo ne usmjeravanjem ogorčenja i pseudokritika na SNV.
SNV i Pupovac preko 20 godina rade samo ono što im “demokratska”, “inkluzivna”, “europejska”, “antifašistička”, “država uspostavljenja na poretku nastalom 45.”, i nastavite sami niz cirkuskih termina među kojima je sintagma da su se “branitelji između 1991. i 1995. borili za demokraciju”, a ne za hrvatsku slobodu, omogućuje.
Ništa ni manje, ni više od toga.
Cjenio bih zato reakcije predsjednika Matice i mnogih drugih, da se usude pitati državnu vlast – kakav je to državni poredak i kakva je to nacionalna politika, koja podupire proslavu ubijanja Hrvata i to predstavlja antifašizmom, na kome navodno počiva uspostava današnje države?
I koji je, upravo taj antifašizam i demokracija, što god bila ta demokracija, bio i bila motiv hrvatskim ratnicima da založe živote za to.
Jareb je imao dovoljno hrabrosti i znanstvene časti javno reći ono što hrvatski narod preko javnih istupa mnogih povjesničara desetcima godina dokazuje i to je poznato svakome u Hrvatskoj.
Ključno je pitanje – kamo je to hrvatska država dospjela ako je Jarebovo ukazivanje na laž o ustanku u Srbu danas izložena udaru institucije koju Hrvatska silovito podupire predstavljajući to sumanuto podupiranje – motivom žrtvovanja tisuća hrvatskih ljudi 1991.?
Zbilja – gdje smo to i s kim dospjeli?
Ne branite zato prof. Jareba, branite Hrvatsku od njene prijetvorne državne politike i prevaranata koji zlo predstavljaju dobrim.
Profesori se sami znaju braniti, njihova znanstvena čast i hrabrost im je štit, a oni biraju – s njim ili na njemu.
Pitanje je zato – zašto se profesori iz bitaka za istinu danas vraćaju na štitu?
A ne – je li Pupovac supermen.
Samo im treba stvoriti uvjete da slobodno rade svoj posao, a to je obaveza državne vlasti koja potpomaže otežavanje ili čak kažnjava profesore koji rade ono što moraju.
Sjetite se revizionizma profesorice Vukelić zbog kojega joj nisu SNV i Pupovac poništili povjerenje većine kolegica i kolega kojim su joj dali mandat dekanice, nego državni poredak delegiran na Sveučilište.
Ne pravimo se zato blesavi, svi znamo da u Hrvatskoj nitko nema presudnu moć utjecati na bilo što bez potpore države, pa tako ni SNV, kome ni na kraj pameti ne bi bilo udariti na stotine intelektualaca godinama unazad u tzv Biltenu o govoru mržnje, ili jučer na Jareba, kad taj SNV ne bi imao potporu države.
Državna vlast je adresa, tu sve započinje i završava.
Politike, inicijative, javni istupi s kritikama i zgražanjima zbog takvih događaja samo potiču i opravdavaju počinitelje ako su pogrešno adresirane.
Ozbiljna kritika i društvena odgovornost počiva na modelu – oduzni počiniteljima moć i oslonac, umjesto da varaš javnost i sebe pridajući im značaj veći od običnih i nebitnih instrumenata prikrivene i stvarne moći.
Na kraju – prestanite zarađivati jeftine poene lupajući po Pupovcu i SNV-u, oni su samo prišt na državnom licu. I igračka u rukama puno opasnijih namjera čiji protagonisti upravljaju državnim smjerom i politikama.
E, za usmjeriti kritiku na te adrese, hrabrosti nema.
Zato Pupovac radi to što radi.
Gospu u Međugorju je uvijek imao tko braniti.
Njen Sin.
I 1980. i danas.
Braniti treba ljude i narod koji joj se utječe.
I opstaje s tim.
Da taj narod, hrvatski narod u Bosni i Hercegovini ne bi prolazio iskušenja kao 1980., a nakon prolivene krvi 1991. do 1995. u obje zemlje, u ovoj s Republikom i ovoj bez Republike, umjesto obrane Gospe, valjana država i državna politika treba omogućiti državu.
Gospa nije ni došla, nije ni napadnut njen simbol u Međugorju, da bi ispričala priču o sebi, došla je da bi izrekla istinu o hrvatskom narodu koju nakon nekoliko stotina godina ni danas mnogi ne znaju i ne čuju.
Taj narod se mora obraniti.
Prvenstveno pozivom državi da ne brani koga nije pozvana braniti i da ne stvara manipulativni oblak u sred srpanjskih sunčanih dana skrivajući razloge i svoju podmuklu potporu nasrtajima na profesore i Gospu.
U dobroj državi se nitko ne usuđuje nasrtati na istine njenog naroda.”, napisao je Ljubić
