Iako popularni lijekovi za mršavljenje postižu sjajne rezultate u borbi protiv kilograma, znanstvenici otkrivaju neočekivanu nuspojavu koja zabrinjava brojne pacijente, a to je gubitak kose.
Lijekovi iz skupine GLP-1, poput Ozempica i Wegovyja, donijeli su velik napredak u liječenju pretilosti i šećerne bolesti tipa 2, no novo istraživanje upozorava na moguću povezanost s povećanim rizikom od gubitka kose.
Istraživanje objavljeno u časopisu The British Medical Journal, koje su predvodili znanstvenici sa Sveučilišta u Pennsylvaniji u SAD-u, usporedilo je agoniste receptora glukagonu sličnog peptida-1 (GLP-1) s dvjema ustaljenim terapijama za šećernu bolest: inhibitorima SGLT-2 i inhibitorima DPP-4.
Povećan rizik od gubitka kose u odnosu na ustaljene terapije
Prema tvrdnjama autora navedene studije, “primjena agonista receptora GLP-1 bila je povezana s većim rizikom od klinički zabilježene alopecije, osobito neožiljkaste alopecije, u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 u usporedbi s inhibitorima SGLT-2 i inhibitorima DPP-4”, prenosi portal Science Alert. Alopecija, odnosno neožiljkasta alopecija je oblik gubitka kose kod kojeg je moguć njezin ponovni rast.
Analiza u spomenutoj studiji obuhvatila je dvije usporedbe. U prvoj je uspoređeno 12.004 korisnika lijekova GLP-1 s 15.221 korisnikom inhibitora SGLT-2, dok je u drugoj uspoređeno 11.964 korisnika lijekova GLP-1 s 11.233 korisnika inhibitora DPP-4. U statističku analizu uključeni su dob, spol, etnička pripadnost i prethodno postojeća zdravstvena stanja.
U usporedbi s osobama koje su uzimale inhibitore SGLT-2, korisnici lijekova iz skupine GLP-1 imali su 37 posto veći rizik od gubitka kose. U usporedbi sa skupinom koja je uzimala inhibitore DPP-4 taj je rizik bio veći za 68 posto.
Moguće objašnjenje
U studiji se navodi da nagli gubitak tjelesne mase, zajedno s manjkom željeza i cinka, može poremetiti normalan ciklus rasta kose. “Gubitak tjelesne mase i promjene u prehrambenom statusu, česte posljedice terapije agonistima receptora GLP-1, poznati su čimbenici rizika za telogeni efluvij, čest i obično prolazan oblik neožiljkastog gubitka kose, što pruža vjerodostojan biološki mehanizam za ovu povezanost”, pojasnili su autori istraživanja.
Lijekovi iz skupine GLP-1 oponašaju djelovanje prirodnog hormona glukagonu sličnog peptida-1 aktivacijom receptora GLP-1, čime smanjuju apetit, usporavaju probavu i potiču otpuštanje inzulina. Ranija istraživanja također su ispitivala njihove moguće povezanosti s bolestima kostiju i zglobova, iznenadnim gubitkom vida, zaštitnim učinkom protiv demencije te određenih vrsta raka.
“Iako je apsolutni rizik nizak, svijest o ovom mogućem učinku može pomoći pri donošenju odluka o liječenju”, zaključuju na kraju autori studije. Također su istaknuli da medicinska dokumentacija nije omogućila potpunu procjenu težine, trajanja ni reverzibilnosti gubitka kose.
Stavljeno u kontekst konkretnih brojki, na godišnjoj razini to znači sedam slučajeva na 1000 korisnika GLP-1 lijekova, u usporedbi s pet slučajeva među korisnicima inhibitora SGLT-2 i četiri slučaja među korisnicima inhibitora DPP-4., piše DNEVNIK.hr
