Piše: Mario Strinavić
Mogući izlazak predsjednika Republike Zorana Milanovića na sljedeće parlamentarne izbore mogao bi potpuno promijeniti odnose snaga na hrvatskoj političkoj sceni. Prema anketi koju donosi Nacional, eventualna nezavisna lista aktualnog predsjednika mogla bi osvojiti čak i 26 mandata i postati jedan od ključnih faktora u formiranju buduće vlasti.
Takav scenarij otvorio bi sasvim novu političku utakmicu, posebno nakon tri uzastopna mandata HDZ-a i Andreja Plenkovića na vlasti.
No svi oni koji posljednjih mjeseci pažljivo prate politička zbivanja teško mogu ne primijetiti da se Milanović sve češće ponaša kao političar koji zauzima startnu poziciju za moguću novu utrku. Njegovi javni nastupi sve više izlaze iz klasične uloge predsjednika Republike i podsjećaju na oblikovanje buduće političke platforme.
Posebno je vidljiv njegov zaokret prema suverenističkim temama, prostoru u kojem pokušava otvoriti politički sukob s Plenkovićem upravo tamo gdje smatra da je premijer najranjiviji – u pitanjima odnosa prema Bruxellesu, međunarodnim savezima i načinu na koji Hrvatska štiti vlastite interese.
Milanović posljednjih godina sve otvorenije kritizira ono što vidi kao politiku prevelikog oslanjanja na odluke velikih međunarodnih centara moći, dok Plenković svoju politiku temelji na snažnom pozicioniranju Hrvatske unutar Europske unije i euroatlantskih struktura.
Jedna od tema na kojoj se taj politički razlaz posebno vidi je obrambena politika i pitanje strateških partnerstava. Nabava francuskih borbenih zrakoplova Rafale predstavljena je od strane Vlade kao povijesno jačanje Hrvatske vojske i najveće ulaganje u borbene sposobnosti države.
No kritičari tog smjera otvaraju pitanje dugoročnih posljedica snažnijeg vezivanja uz Francusku, posebno u slučaju da Pariz u budućnosti iste borbene zrakoplove isporuči i Srbiji. Takav razvoj događaja otvorio bi raspravu o tome koliko je Hrvatska kroz tu odluku ostvarila stratešku prednost u odnosu na regionalno okruženje.
Vlada, s druge strane, ističe kako su Rafalei dokaz jačanja Hrvatske vojske i ulaganja u sigurnost zemlje unutar NATO saveza.
Istodobno, dio političkih promatrača smatra kako će u novim međunarodnim okolnostima sve važnije postati i pitanje odnosa Hrvatske sa Sjedinjenim Američkim Državama. Upravo bi na tom prostoru Milanović mogao pokušati graditi poziciju političara koji nudi drugačiji pristup vanjskoj politici.
Miljenićeva objava kao najava novog političkog smjera?
Da bi upravo pitanja suvereniteta, demokratskog odlučivanja i odnosa prema velikim međunarodnim strukturama mogla biti jedna od glavnih tema budućeg političkog sukoba, dio promatrača vidi i kroz istup predstojnika Ureda predsjednika Republike Orsata Miljenića.
Njegova objava na društvenim mrežama može se promatrati kao svojevrsna politička priprema terena i nagovještaj tema koje će predsjednik Milanović sve snažnije otvarati u javnom prostoru.
Objavu Orsata Miljenića prenosimo u cijelosti:
“Europska unija 🇪🇺 je još uvijek najbolje mjesto za život i naš je interes da takva i ostane. Međutim, EU se suočava s problemom političkog elitizma i demokratskim deficitom jer donosi važne odluke bez šire demokratske rasprave na nacionalnoj i europskoj razini.
Tko donosi te odluke, kako će se one odraziti na standard građana, na sustav zdravstva, školstva, socijale? Jesmo li u Hrvatskoj ikada imali ozbiljnu javnu raspravu o tim temama? Hoćemo li uspjeti izbjeći potpunu ovisnost o SAD-u i Kini u području umjetne inteligencije?
Odluke se donose bez razmišljanja o posljedicama za građane EU. Ako se prosječnom čovjeku sve teže nositi sa sve većim životnim troškovima, a EU nema odgovora na taj problem, onda nas ne smije iznenaditi trend rasta ekstremnih političkih opcija. ❗️
Europska unija u kojoj odlučuju samo elite, Europska unija koja se ne brine o standardu svojih građana i EU koja zaostaje u razvoju tehnologija, umjetne inteligencije, znanosti… uskoro neće više biti najbolje mjesto za život. To ne smijemo dopustiti.”
Miljenićeva objava zanimljiva je prije svega zbog političkog trenutka u kojem dolazi. Iako formalno ne najavljuje izborne poteze, teško ju je odvojiti od šire slike i poruka koje posljednjih mjeseci dolaze s Pantovčaka.
U njoj se jasno prepoznaju teme koje Milanović sve češće otvara – pitanje demokratskog legitimiteta odluka koje se donose izvan nacionalnih institucija, odnos prema europskim političkim elitama, zaštita standarda građana i potreba da Hrvatska ne bude samo promatrač velikih geopolitičkih procesa.
Upravo na toj liniji predsjednik gradi najveći politički kontrast prema Plenkoviću. Dok premijer naglašava Hrvatsku kao pouzdanog partnera unutar Europske unije i NATO-a, Milanović pokušava otvoriti pitanje koliko male države u tim procesima zadržavaju vlastiti glas.
Drugim riječima, sukob Pantovčaka i Banskih dvora sve manje izgleda samo kao osobni obračun dvojice najmoćnijih ljudi u državi, a sve više kao sudar dvaju različitih pogleda na položaj Hrvatske u novom svjetskom poretku.
NATO summit kao nova pozornica političkog sukoba?
Sljedeća velika vanjskopolitička pozornica na kojoj bi se mogao nastaviti sukob Milanovića i Plenkovića bit će NATO summit u Ankari. Upravo bi taj događaj mogao dodatno naglasiti razlike između Pantovčaka i Banskih dvora oko pitanja obrane, sigurnosti i međunarodnog položaja Hrvatske.
Dio političkih promatrača očekuje da će Milanović pokušati iskoristiti taj trenutak kako bi dodatno učvrstio svoju poziciju predsjednika i vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga, ali i političara koji želi imati aktivniju ulogu u kreiranju hrvatske sigurnosne politike.
Nakon višemjesečnih sukoba s Vladom oko obrambenih tema, od međunarodnih misija do posljednjeg prijepora oko odlaska Hrvatske vojske na mimohod u Parizu, Milanović bi upravo na NATO sceni mogao pokušati poslati poruku da njegova politika nije protiv savezništva, nego protiv načina donošenja pojedinih odluka.
U vremenu kada se globalni odnosi mijenjaju, a Washington preispituje odnose sa saveznicima, pitanje komunikacije Hrvatske s američkom administracijom moglo bi postati jedna od važnijih političkih tema.
Upravo tu Milanović vidi prostor za dodatno pozicioniranje. Njegova poruka mogla bi biti da Hrvatska treba ostati pouzdan član NATO-a, ali država koja jasno definira vlastite interese.
Hoće li mu takav pristup otvoriti prostor za jačanje političke uloge ili će Vlada nastaviti isticati da je upravo njezina politika Hrvatsku učvrstila među zapadnim partnerima, bit će jedna od važnijih političkih bitaka.
Ključno pitanje: kako do prijevremenih izbora?
Ako se Milanović zaista odlučio na povratak u aktivnu političku utakmicu, najveća nepoznanica ostaje način na koji bi do prijevremenih parlamentarnih izbora uopće moglo doći.
Za takav rasplet nije dovoljna samo politička odluka predsjednika. Morala bi se dogoditi promjena odnosa snaga u Hrvatskom saboru, odnosno gubitak većine koju trenutačno drži Plenkovićeva Vlada.
Zato se sve češće postavlja pitanje postoji li među koalicijskim partnerima HDZ-a netko tko bi u određenom trenutku odlučio okrenuti leđa premijeru i izazvati novu raspodjelu političkih karata.
Plenković zasad odbacuje mogućnost prijevremenih izbora. Naglašava stabilnost parlamentarne većine, gospodarski rast, usporavanje inflacije i pozitivne ekonomske pokazatelje.
No intenzitet političkih sukoba, otvaranje velikih vanjskopolitičkih tema i sve jasnije Milanovićevo pozicioniranje pokazuju da je politička utakmica za budućnost već počela.
Ostaje samo pitanje hoće li se igrati prema redovitom rasporedu ili će netko od političkih aktera odlučiti ubrzati vrijeme.
