Piše: Sara Strinavić
U vremenu brzih društvenih promjena, razvoja digitalnih tehnologija i sve snažnijeg utjecaja društvenih mreža na svakodnevni život, pitanje oblikovanja vrijednosti kod djece i mladih postaje važnije nego ikada prije. Među temeljnim vrijednostima svakog demokratskog društva posebno mjesto zauzimaju jednakost, ravnopravnost i poštivanje ljudskog dostojanstva. Iako se o tim temama često govori kroz obrazovni sustav, zakonodavstvo ili djelovanje institucija, njihovi stvarni temelji nastaju mnogo ranije – unutar obitelji.
Obitelj je prva društvena zajednica s kojom se dijete susreće. U njoj stječe prve spoznaje o svijetu, razvija osjećaj pripadnosti i sigurnosti te oblikuje stavove koji će ga pratiti tijekom cijelog života. Upravo zato način na koji funkcionira obitelj ima presudan utjecaj na razvoj svijesti o jednakosti i međusobnom poštovanju.
Djeca ne uče samo iz onoga što im roditelji govore. Mnogo više uče promatrajući svakodnevne odnose među članovima obitelji. Ako odrastaju u okruženju u kojem se mišljenja svih članova jednako uvažavaju, gdje se odgovornosti dijele prema mogućnostima, a ne prema stereotipima, razvijaju osjećaj da su poštovanje i ravnopravnost prirodni dio života.
Primjerice, kada dječak vidi oca kako bez ikakvog osjećaja manje vrijednosti kuha ručak, pere posuđe ili pomaže djeci oko školskih obveza, on uči da briga za obitelj nije isključivo ženski posao. Jednako tako, kada djevojčica vidi majku koja vodi vlastiti posao, upravlja poljoprivrednim gospodarstvom, radi kao liječnica, profesorica ili direktorica tvrtke, ona razvija svijest da njezine životne mogućnosti nisu određene spolom nego sposobnostima, radom i znanjem.
Upravo zbog toga obitelj predstavlja prvo mjesto na kojem se ruše ili stvaraju predrasude. Djeca koja od najranije dobi uče da se ljudi vrednuju prema svojim sposobnostima, radu i karakteru, a ne prema spolu, nacionalnosti, vjeri ili bilo kojoj drugoj osobnoj okolnosti, kasnije lakše prihvaćaju različitosti i razvijaju tolerantniji pogled na društvo.
Jednakost se ne uči samo kroz velike životne lekcije. Ona se gradi kroz svakodnevne situacije koje mnogi roditelji možda i ne primjećuju. Kada roditelji od sina i kćeri očekuju da jednako sudjeluju u kućanskim poslovima, pospremaju svoju sobu ili pomažu oko obiteljskih obveza, šalju jasnu poruku da odgovornost nema spol. Ako djevojčica može pomoći u dvorištu ili radionici, može i dječak naučiti kuhati ili brinuti o mlađem bratu ili sestri.
Ravnopravnost spolova jedna je od tema koja se često povezuje s pojmom jednakosti. Međutim, svijest o jednakosti mnogo je šira od odnosa između muškaraca i žena. Ona uključuje poštivanje svakog čovjeka kao ravnopravnog člana zajednice te odbacivanje diskriminacije i nejednakog postupanja prema bilo kome. Upravo obitelj ima ključnu ulogu u prenošenju takvih vrijednosti.
Važnu ulogu pritom ima i način na koji roditelji razgovaraju s djecom o različitostima. Dijete koje odrasta slušajući kako se pojedine ljude omalovažava zbog njihova podrijetla, vjere ili nacionalnosti lako može preuzeti takve obrasce ponašanja. S druge strane, dijete koje uči da svakoga treba poštovati kao čovjeka razvija empatiju i sposobnost razumijevanja drugih.
Suvremeni život donosi i nove izazove. Djeca danas velik dio vremena provode na internetu i društvenim mrežama gdje su izložena različitim sadržajima, uključujući stereotipe, govor mržnje i površne predodžbe o uspjehu i vrijednosti čovjeka. Upravo zato obitelj ostaje nezamjenjiv prostor u kojem se razvija sposobnost kritičkog promišljanja i razlikovanja pozitivnih od negativnih obrazaca ponašanja.
Mnogi roditelji nisu ni svjesni koliko snažno utječu na oblikovanje stavova svoje djece. Ako djevojčici od malih nogu govore da matematika, tehnika ili informatika nisu za nju jer su to „muška zanimanja“, mogu nesvjesno ograničiti njezine buduće mogućnosti. Jednako tako, ako dječaku poručuju da nije primjereno pokazivati emocije ili tražiti pomoć kada mu je teško, stvaraju obrasce ponašanja koji mogu imati posljedice tijekom cijelog života.
Pozitivni primjeri iz svakodnevnog života pokazuju koliko je podrška obitelji važna. Danas je sasvim normalno da djevojčice treniraju nogomet, rukomet ili borilačke sportove, kao što je normalno da dječaci pohađaju glazbenu školu, ples ili umjetničke radionice. Međutim, iza svakog takvog izbora najčešće stoji roditelj koji je djetetu dao podršku da slijedi vlastite interese umjesto društvenih očekivanja i stereotipa.
Brojna istraživanja potvrđuju da djeca koja odrastaju u stabilnom obiteljskom okruženju, obilježenom međusobnim poštovanjem i otvorenom komunikacijom, češće razvijaju osjećaj društvene odgovornosti, tolerancije i solidarnosti. Takve osobe kasnije aktivnije sudjeluju u društvenom životu, lakše prihvaćaju različitosti i spremnije su zauzeti se za zaštitu prava drugih.
Vrijednosti poput slobode, jednakosti, nacionalne ravnopravnosti, poštivanja ljudskih prava i vladavine prava među najvišim su vrednotama ustavnoga poretka Republike Hrvatske. No njihova stvarna snaga ne proizlazi samo iz zakona i institucija. One postaju dio društvene stvarnosti tek kada ih građani usvoje kao vlastite vrijednosti i primjenjuju u svakodnevnom životu.
Upravo zato obitelj ima nezamjenjivu ulogu u izgradnji društva jednakih mogućnosti. Ona je prvo mjesto gdje djeca uče što znači biti odgovoran, poštovati druge, prihvaćati različitosti i graditi odnose temeljene na međusobnom uvažavanju. Bez obzira na sve promjene koje donosi moderno doba, obitelj ostaje najvažniji prostor u kojem se oblikuju vrijednosti budućih generacija.
Može se stoga zaključiti da je obitelj prva i najvažnija škola jednakosti. U njoj se stvaraju temelji za društvo u kojem se različitosti ne doživljavaju kao prijetnja, nego kao bogatstvo, a ravnopravnost nije samo ustavna kategorija nego svakodnevna životna praksa. Upravo zbog toga ulaganje u snažne, stabilne i odgovorne obitelji predstavlja jedno od najvažnijih ulaganja u budućnost svakog društva.
Ovaj projekt financiran je sredstvima za poticanje pluralizma Vijeća za el.medije
