Prije 34 godine, nakon mjeseci torture, gladi i neizvjesnosti, prvi hrvatski logoraši vraćeni su iz srpskih koncentracijskih logora. Za mnoge od njih trenutak kada su ugledali hrvatsko tlo bio je povratak u život. No sjećanja na dane provedene iza zatvorenih vrata logora ni danas ne blijede, javlja Hrvatska radiotelevizija.
U logoru Srijemska Mitrovica Dragutin Guzovski proveo je gotovo sedam mjeseci, od toga čak 126 dana u samici.
„Bio sam u potpunoj izolaciji, bez ikakvih informacija, bez mogućnosti da se javim putem Međunarodnog crvenog križa. Vodilo me se kao nestalog do polovine četvrtog mjeseca 1992. godine“, ispričao je Dragutin Guzovski, logoraš i predsjednik HDLSKL-a Vukovarsko-srijemske županije.
U istom logoru bio je zatočen i Tomislav Petrić, koji je zarobljen 18. studenoga 1991. u Vukovaru.
„Doček mi bio strašno dobar. Tako su nas isprebijali da su me šest dana nosili kad sam išao do WC-a“, svjedoči Tomislav Petrić, vukovarski branitelj i logoraš.
Tijekom tih mjeseci jedina misao koja ih je, kako kažu, održala bila je povratak kući i obitelji. U Lipovcu je 1992. godine 288 hrvatskih branitelja razmijenjeno i vraćeno u Hrvatsku. Dan je to koji preživjeli i danas nazivaju svojim drugim rođendanom.
„Kad sam došao u Zagreb, moji su počeli plakati. Ja sam mislio da plaču od sreće. Međutim, oni su plakali kad su vidjeli kako sam mršav“, rekao je Petrić.
Udruge logoraša godinama vode postupke protiv Srbije, no iz Beograda i dalje stižu negiranja postojanja logora i zatočenika.
„Mi smo pokrenuli tužbe prema Srbiji, međutim Srbija negira uopće postojanje logora, a kamoli da smo mi bili u logorima. Prema tome, put je spor, pravda je spora, ali dostižna. Za sada imamo nekoliko pozitivno riješenih prvostupanjskih presuda“, kazao je Zdravko Komšić, vukovarski branitelj i logoraš.
Kroz srpske logore prošlo je oko 7500 službeno evidentiranih logoraša, iako bivši zatočenici tvrde da je stvarni broj znatno veći.
Više od 300 njih je ubijeno, a većina nestalih ni danas nije pronađena, javlja HRT.
