Na redakcijski mail zaprimili smo emotivno otvoreno pismo potpisano riječima “Jedan hrvatski branitelj iz Bljeska”, upućeno predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću u povodu obljetnice vojno-redarstvene operacije Bljesak. Autor pisma, predstavljajući se kao imaginarni glas brojnih hrvatskih branitelja, progovara o idealima zbog kojih se branila Domovina te razočaranju današnjim stanjem države, korupcijom i nepravdom. Njegovo pismo prenosimo u cijelosti.
“pišem vam kao jedan od onih ljudi koji su prije trideset i jednu godinu stajali pod kišom granata, u blatu zapadne Slavonije, s puškom u ruci i srcem punim vjere da branimo nešto sveto. Pišem vam kao hrvatski branitelj iz Bljeska. Kao čovjek koji je gledao kako se rađa sloboda, ali i kako umiru prijatelji da bi ta sloboda živjela.
Pišem vam jer danas, kada se opet pale svijeće, polažu vijenci i drže govori, osjećam ponos, ali i gorčinu koju više ne mogu prešutjeti.
Mi nismo išli u rat da bi Hrvatska jednog dana postala bankomat za lopove. Nismo ostavljali obitelji, djecu i mladost da bi se po našoj zemlji bogatili oni kojima je jedina bojišnica bila blagajna, natječaj, pogodovanje i politička veza. Nismo ginuli da bi pošten čovjek danas šutio, radio i jedva preživljavao, dok se beskrupulozni bogate preko noći.
Kad je krenuo Bljesak, nitko od nas nije pitao koliko će to platiti, kakvu ćemo korist imati ni hoće li nam sutra netko dati funkciju. Išli smo jer smo vjerovali u Domovinu. U državu zakona. U državu pravde. U zemlju u kojoj će radnik živjeti od svoga rada, seljak od svoje zemlje, umirovljenik od svoje mirovine, a mladi od svoga znanja.
A danas?
Danas gledamo kako se ljudi iseljavaju, kako mladi odlaze s diplomama u rukama, kako roditelji broje eure do kraja mjeseca, kako se stariji boje računa, a narod sluša o novim aferama gotovo kao o vremenskoj prognozi. Jedna prođe, druga dođe. Jedan ministar ode, drugi sjedne. Jedna krađa se zataška, druga se otkrije.
Recite mi, gospodine premijeru, je li to Hrvatska za koju su ginuli moji suborci?
Je li za ovo život dao onaj mladić od dvadeset godina koji nikada nije dočekao obitelj? Je li za ovo ostao bez noge čovjek koji danas živi zaboravljen? Je li za ovo majka zapalila svijeću nad grobom sina?
Mi branitelji nismo savršeni ljudi. Među nama ima svakakvih sudbina, rana i slabosti. Ali jedno nam nitko ne može uzeti – kada je bilo najteže, bili smo tu. Kad je trebalo stati pred tenk, stali smo. Kad je trebalo braniti kućni prag, branili smo ga. Kad je trebalo stvarati državu, stvarali smo je krvlju.
Zato nas boli kada gledamo kako je neki danas rastavljaju pohlepom.
Ne tražimo privilegije. Ne tražimo spomenike. Ne tražimo da nas se slavi. Tražimo samo ono zbog čega smo krenuli u rat – poštenu Hrvatsku.
Tražimo državu u kojoj lopov ide u zatvor, a ne u upravni odbor. Državu u kojoj se funkcija ne koristi za plijen. Državu u kojoj ministar ne pada zbog medijskog pritiska nego zbog vlastite savjesti. Državu u kojoj se natječaji ne pišu za unaprijed odabrane. Državu u kojoj se ne ismijava narod dok mu se iz džepa uzima posljednje.
Vi danas vodite Vladu Republike Hrvatske. Na vama je velika odgovornost. Možete birati hoćete li ostati zapamćeni kao čovjek koji je upravljao sustavom dok su ga iznutra potkradali ili kao čovjek koji je konačno rekao dosta.
Još nije kasno.
Pokažite da ova država pripada narodu, a ne interesnim skupinama. Pokažite da Hrvatska nije bankomat za odabrane. Pokažite da žrtva hrvatskih branitelja nije bila uzaludna.
Kad dođete u Okučane, kad položite vijenac i naklonite se poginulima, sjetite se da oni ne traže cvijeće. Oni traže smisao svoje žrtve.
A smisao njihove žrtve nije u protokolu.
Smisao njihove žrtve je pravedna Hrvatska.
U ime onih kojih više nema, u ime nas koji još pamtimo i u ime djece koja dolaze, to vam danas govorim.
Jedan hrvatski branitelj iz Bljeska.”, navodi ne u otvorenom pismu
