U ovotjednom izdanju podcasta „Hrvatska uživo“ naša Snježana Nemec razgovarala je s Ivanom Kujundžićem, poznatim hrvatskim kiparom, autorom brojnih skulptura i multimedijalnih projekata, ali i prepoznatljivim glasom kulturnog i političkog otpora.
Kujundžić je umjetnik koji ne pristaje na šutnju – kritičar je sustava, aktualne vlasti i kulturne politike koju vidi kao instrument ideološke dominacije.
Na konstataciju da je kultura postala prostor za nametanje svjetonazorskih obrazaca, osobito kroz festivale u Benkovcu i Šibeniku, Kujundžić jasno poručuje:
„Apsolutna sloboda ne postoji. Državnim novcem ne smiju se financirati sadržaji koji zadiru u ljudsko dostojanstvo i dostojanstvo Domovinskog rata. Ne možeš doći u Benkovac, gdje se dva puta pokušala ubiti Hrvatska – jedanput atentatom na Franju Tuđmana, drugi put u balvan revoluciji… Ovaj festival nije smio proći nikakvu suvislu komisiju, a kamoli da mu se daje neki epitet filma. Zato sam mu dao epitet Benkovački vašar. Ovo je ljevica koja je orjunaška, pa i subverzivna organizacija.“
Posebnu pažnju izazvao je i iznenadni dolazak predsjednika Zorana Milanovića na festival FALIŠ. Kujundžić to tumači kao nedvosmislenu političku poruku:
„U jednom suglasju je taj naslov FALIŠ – tako je i on njima samo još falio. I dobro da je došao i razobličio svoju pripadnost… On je u svom temelju lijevo orijentiran, čak bih rekao u određenim segmentima i komunističkih pogleda, a posebice kad je u pitanju hrvatski identitet i kultura. Tu nema odstupanja. Sjetimo se njegove izjave da ploču HOS-a treba baciti u smeće – to je nešto najogavnije što može jedan državnik izjaviti, a da se pri tome nije niti jednom ispričao.“
U osvrtu na izjave akademske kiparice Dijane Ive Sesartić o ideološkim i globalističkim smjernicama u kulturnom financiranju, Kujundžić potvrđuje da mnogi hrvatski umjetnici nemaju dodira s Ministarstvom kulture jer rade izvan prihvaćenih narativa:
„EU politika pokušava se nametnuti nacionalnim politikama, ali to ne znači da je moramo poslušati. Zašto se mora poslušati politika rodne ideologije?! Lakše nailaze na potpore razni Jergovići, njihovi nakladnici koji traže potpore – neka oni sami financiraju njegove prijevode stotinama tisuća eura, a ne Ministarstvo kulture. I to su oni koji ne znaju izgovoriti ime Hrvatska. I koji govore ‘ova zemlja’, a ne znaju reći – ova Hrvatska. I koji traže zaštitu u Zoranu Milanoviću…“
Kao jedan od rijetkih intelektualaca koji javno kritiziraju šutnju unutar akademske zajednice, Kujundžić posebno ističe:
„Kriza libida akademske zajednice. Nikada u Hrvatskoj nije bila takva šutnja. Tek neki tračak nade je pokušaj povjesničara u Akademiji da se dekriminalizira priča o povijesnom grbu…“
U završnom dijelu razgovora otkriva da razmatra novu političku kandidaturu, nezadovoljan smjerom kojim ide njegova bivša stranka:
„Ja sam apelirao u HDZ-u da napusti poslušnike, jer se tako slabi sustav. Danas je važno dobiti hrabre ljude u politici i za taj stav političar mora ginuti. Onaj tko ima svoj stav nije dobrodošao u političkom teatru… Ovih dana nadam se da ću donijeti odluku o kandidaturi u Gradu Zagrebu. Doista želim da gradska organizacija pošalje poruku političkom vrhu – prste k sebi, jer politički vrh urušava standarde gradske organizacije. Došlo je vrijeme da se izaberu ljudi koji će nositi hrvatski identitet.“
