Ostavljanje djeteta u “Prozoru života” je protuzakonito, poručuje Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike
Dok pojedini sugovornici u prilogu Dnevnika Nove TV poručuju kako je „bolje da je dijete ostavljeno u Prozoru života nego u kanti za smeće“, vršiteljica dužnosti ravnateljice Uprave za obitelj, Tanja Žaja, jasno ističe – riječ je o kaznenom djelu napuštanja djeteta.
„Dosegli smo društveni standard po kojem, čim nešto definiramo kao kazneno djelo, to postaje neprihvatljivo ponašanje. Država skrbi o djeci i osigurava zakonske načine napuštanja roditeljske skrbi – kroz centre za socijalni rad i naše ustanove. Roditelji koji više ne mogu ili ne žele skrbiti o djetetu, mogu se legalno obratiti nadležnim institucijama“, poručuje Žaja.
Dodaje da anonimno napuštanje djece nije dopušteno jer roditeljska prava podrazumijevaju i odgovornosti – prije svega, skrb o djetetu. Ukoliko roditelj više nije u mogućnosti ispunjavati tu ulogu, dužan je zatražiti pomoć sustava.
„Roditelj može doći u Hrvatski zavod za socijalni rad, izjaviti da želi dati dijete na posvojenje i time se odriče roditeljske odgovornosti“, pojašnjava Žaja.
U vezi udruge Betlehem, koja stoji iza postavljanja tzv. Prozora života, Žaja zahvaljuje njihovim članovima što su se pobrinuli za dijete, no ističe kako će udruga biti sankcionirana zbog nepoštivanja inspekcijskog nalaza. Kazne mogu doseći i do 20.000 eura.
„Inspekcija je zabranila rad prozora. Fizičko pečaćenje možda javnost zamišlja kao traku i plombu, ali čim postoji sankcija – prostor se mora zatvoriti“, naglasila je.
Nakon što se dijete ostavi, nadležne službe pokreću postupak utvrđivanja identiteta roditelja, budući da je riječ o kaznenom djelu. Policija poduzima sve kako bi identificirala osobu ili osobe koje su dijete ostavile.
Žaja upozorava i na dodatne pravne i etičke komplikacije: „U slučaju napuštanja djeteta ne postoji mogućnost predomišljanja, dok roditelj koji zakonito daje dijete na posvojenje može povući tu odluku u roku od 30 dana.“
Također podsjeća na važan element – žene šest tjedana nakon poroda, prema Obiteljskom zakonu, ne mogu dati valjani pristanak na posvojenje. Stoga nije sigurno da je odluka o napuštanju djeteta donesena svjesno i promišljeno.
„Možda dijete nije ni ostavila majka. Možda je to učinio netko tko je iskoristio njezinu slabost, povjerenje ili intelektualne teškoće“, kaže Žaja.
Zaključno, ističe kako je u posljednjih deset godina zabilježeno samo dva ovakva slučaja – no i jedan je previše.
„Važno je znati identitet roditelja – i zbog prava djeteta, i zbog odgovornosti odraslih“, zaključuje Tanja Žaja.