Neki smatraju da ljubljenje ima veze s timarenjem kod primata, a drugi da je nastalo od majki koje su davale djeci prožvakanu hranu
Ljubimo se za rođendane, stojeći ispod imele, za Novu godinu, kad god nekome želimo pokazati da ga volimo… Poljupci su u našoj kulturi toliko silno važni da tim izrazom opisujemo i radnje u kojima se usne uopće ne dotiču, poput poljupca tijekom brzinskog pozdrava s nekim poznanikom ili poljupca Eskima kad se dotiču samo vrhovi nosova, piše Guardian.
Najraniji spomen poljupca datira otprije 4500 godina iz Mezopotamije (današnja Sirija i Irak) gdje su pronađeni tekstovi na klinastom pismu koji spominju poljupce u romantičnom kontekstu. No i par tisuća godina kasnije porijeklo poljupca je i dalje misterija. Kad smo se i zašto uopće počeli ljubiti?
‘Sigmund Freud, koji se mnogo bavio kompleksima iz djetinjstva, smatrao je da ljubljenje ima neke veze s prisjećanjem na ugodu prilikom dojenja‘, podsjeća ugledni evolucijski psiholog prof. Robin Dunbar u svojoj knjizi iz 2021. ‘Znanost ljubavi‘. ‘Međutim, taj argument ne drži vodu jer ako želimo sisati dojke, zašto jednostavno ne učinimo upravo to?‘
Neki drugi pretpostavljaju da se oskulacija – što je tehnički naziv za čin ljubljenja – mogao razviti iz postupka hranjenja kad je majka prvo prožvakala hranu, a onda je svojim jezikom gurala u usta djetetu. Dumbar smatra da je upravo taj čin, koji se još naziva i premastikacija, prethodio ljubljenju.
No za evolucijskog psihologa Adriana Lameiru, izvanrednog profesora na Sveučilištu Warwick, premastikacija ne objašnjava baš cijeli postupak ljubljenja pri kojem se usne lagano izboče i naprave usisni pokret.
‘Kod premastikacije ljudi doista napuče usne, no ne usisavaju ništa, već nešto iz usta izbacuju van, kaže Lameira.
On nagađa da bi poljupci mogli biti ostatak posljednjeg koraka rituala njegovanja krzna.
‘To dotjerivanje krzna se najčešće događa između članova iste obitelji i bliskih prijatelja kod čovjekolikih majmuna. Kada onaj koji timari pronađe parazita ili ostatke hrane, napučit će usne i lagano usisati kako bi to nešto izvukao van‘, kaže Lameira.
Ljudi nisu jedini majmuni koji se ljube. Poznato je da bonobo majmuni, posebno zaljubljene jedinke, strastveno komuniciraju jezikom. Kod čimpanza je primijećeno da se ljube i grle nakon borbe, ali kod većine velikih majmuna poljupci su više nalik kljucanju, kaže Dunbar.
‘Primati dosta rade ustima kada se timare. To je svakako jedan od načina ljubljenja, iako nisam siguran da imamo ikakvo objašnjenje kako smo došli do ljubljenja kakvo prakticiraju ljudi‘, kaže
Znanost o ljubljenju
Što sve razmjenjujemo poljupcem? Za početak, otprilike 80 milijuna bakterija koje iz usta jednog domaćina prijeđu u usta drugog u svega 10 sekundi.
S obzirom da su usne jedan od najosjetljivijih dijelova tijela, poljubac preplavljuje mozak taktilnim informacijama i snižava razinu hormona stresa kortizola. Također, slina sadrži testosteron, zbog čega su neki antropolozi smatraju da je ljubljenje nesvjesno sredstvo stimuliranja seksualnog nagona kod potencijalnog partnera.
‘Ljubljenje usta na usta omogućuje razmjenu proteina i drugih stanica u slini, što nam daje precizne informacije o imunološkom sustavu druge osobe, ali i o njezinu zdravlju”, kaže Dunbar. Njegovo istraživanje sugerira da bi se romantično ljubljenje moglo koristiti za procjenu prikladnosti potencijalnog partnera, kao i za poticanje osjećaja bliskosti među parovima.
Jedna studija na 26 parova otkrila je da je češće grljenje povezano s poboljšanim razinama kolesterola, kao i smanjenjem stresa te povećanjem zadovoljstva u vezi.
Postoji li pravi način ljubljenja? Da, postoji! Studije su otkrile da većina ljudi ima tendenciju naginjati glavu udesno kada ljube romantične partnere, što su istraživači povezali s urođenom sklonošću ljudi da se okreću udesno, što je zamjetno već u maternici. Međutim, čini se da to ne vrijedi za osobe koje nisu romantično povezane jer poljupci roditelj-dijete uglavnom teže lijevo, pa znanstvenici misle da je smjer naginjanja glave naučeno ponašanje.
Ljubljenje nije univerzalno
Austrijski etnolog Irenäus Eibl-Eibesfeldt je 1970-ih otkrio da je ljubljenje prisutno u oko 90 posto poznatih kultura. Sugerirao je da bi neseksualno ljubljenje, poput ljubljenja odrasle osobe s djetetom, moglo biti univerzalno, kaže prof. William Jankowiak, antropolog sa Sveučilišta Nevada u Las Vegasu. ‘Razvili smo se kao univerzalna ljudska zajednica koja brine o svojoj djeci – mislim da je ovo samo jedan od mnogih načina na koji roditelji pokazuju privrženost‘, kaže Jankowiak.
Ipak, nisu svi znanstvenici uvjereni da je romantični poljubac proizvod evolucije. Da jest, tvrde oni, i to bi ponašanje također trebalo biti, poput neseksualnih poljubaca, gotovo univerzalno.
No 2015. Jankowiak i njegovi kolege promatrali su 168 kultura diljem svijeta i otkrili romantično ljubljenje u tek 46 posto njih.
‘Romantičan poljubac nije univerzalan, što sugerira da je otkriven, zaboravljen, pa onda ponovno otkriven kao kulturni događaj‘, kaže Jankowiak.
Kao primjer navodi Mehinaku, starosjedilačko stanovništvo Brazila, čije su prve reakcije na promatranje Europljana kako se ljube bile zgražanje nad takvim ponašanjem.
No ako je romantično ljubljenje nešto do čega su ljudi došli evolucijom, Jankowiak se pita ‘koje su bile kulturne sile koje su natjerale ljude da se odreknu nečega što je neizbježno i ugodno?‘
Zanimljivo, Jankowiakovo istraživanje pronašlo je vezu između količine odjeće i ljubljenja. Dok je romantično ljubljenje bilo gotovo sveprisutno u devet od 11 kulturnih skupina koje žive u arktičkoj regiji, nije ga bilo u skupinama koje su živjele u tropima.
‘U odjevenom okruženju, jedina nepokrivena stvar koju imate je lice. Ljudi su svugdje orijentirani na dodirivanje, ali usne ne moraju nužno biti primarno sredstvo‘, kaže Jankowiak., piše jutarnji