Na Međunarodni praznik rada i hrana je bila međunarodna. Diljem Hrvatske kuhao se grah, ali u tom varivu je malo sastojaka iz Hrvatske. Pa odakle su onda sastojci? Odgovor donosi reporter Dnevnika Nove TV Marko Biočina.

Fažol, bažul, fižol, bažulj. Kako god ga zvali, bez graha je Praznik rada u Hrvatskoj nezamisliv. No, hrvatskim poljoprivrednicima sve je manje zamislivo uzgajati ga ili barem uzgajati ga isplativo. Od 2020. proizvodnja se prepolovila. Oko dvije i pol tisuće tona graha, više od cjelokupne domaće proizvodnje, lani smo uvezli iz Kanade. A uvozili smo ga i iz Kirgistana, Kenije i Etiopije, pa je vjerojatno da se takva globalizirana grahorica našla i u prvomajskom kotliću.

Kuharica Ana, koja je kuhala grah za Praznik rada uvjerena je da je grah koji je skuhala uvozni. “Ne znam od kuda je, ali nije sav isti”. 

Mariji iz Zagreba nije bitno od kuda je grah već da je on ukusan. 

No, ako je već grah uvozni, jesu li barem ostali sastojci domaći? Mrkva, luk, suho meso. Sve su to sastojci prvomajskog graha i  prehrambeni proizvodi koje masovno uvozimo.

Tek svaka treća mrkva na našim tanjurima je s domaćih polja. Najčešće stiže iz Srbije, ali i Egipta i Turske. Nije bolja situacija ni s lukom. Najviše uvozimo iz Austrije, ali ponekad jedemo kosovski i sirijski luk. Sa svinjskim mesom malo smo bolji, a uvoz u pravilu dolazi iz Europske unije.

Nažalost, sve to u skladu je sa širim trendovima.

Zvjezdana Blažić, konzultantica za prehrambenu industriju otkrila je brojke uvoza. 

“Mi smo u 2023. godini imali uvoz oko pet milijardi i 850 milijuna eura. I to je porast u jednoj godini samo za 500 milijuna eura”, rekla je. 

Dio toga otpada na kulture koji sami ni ne možemo uzgajati. Ali manji dio.

“Nije normalno da uvozimo toliku količinu mesa, mliječnih proizvoda, voća, povrća, mislim gotovo svega. Tako da tu zaista treba napraviti veliku promjenu u poljoprivrednim politikama”, kaže Blažić. 

Do tada Praznik rada osuđeni smo slaviti uz tanjur intekontinentalnih sastojaka. Tako nam je pao grah.