Dan nakon što je predsjednik Vlade i HDZ-a Andrej Plenković najavio raspuštanje Sabora do 22. ožujka i održavanje parlamentarnih izbora u travnju ili svibnju, SDP je s još devet stranaka dogovorio široku koaliciju.

Osim SDP-a, lijevo-liberalnu desetorku čine Fokus, IDS, Primorsko-goranska stranka (PGS), Reformisti, Centar, Radnička fronta, Stranka s imenom i prezimenom, Glas i HSS. Izuzev PGS-a, riječ je odreda o strankama koje su trenutno zastupljene u Saboru, doduše, većina njih s po jednim zastupnikom.

Osim s navedenima, SDP će i sa svojim najvećim konkurentom na ljevici, Možemo!, u nekim izbornim jedinicama vjerojatno ići u točkaste koalicije. A od stranaka koje su proteklih tjedana sudjelovale u saborskim i uličnim akcijama lijevo-liberalne oporbe, jedino su “izvisili” Socijaldemokrati kojih nema u ovom paket-aranžmanu na čelu s SDP-om.

“Ovo daje dojam većeg potencijala”

Ima li ova široka predizborna koalicija SDP-a i manjih partnera šansu ugroziti HDZ i njegove male partnere, pitali su s N1 političkog analitičara Ivana Rimca.

“SDP s ovom koalicijom svakako može podebljati izborni saldo. Jedan po jedan postotak više daje naznaku da bi to na koncu moglo biti nešto relevantno. Kolika će to ukupna podrška biti, vidjet ćemo, ali sigurno je da mogu predstavljati značajnu snagu u Saboru i uz neku dodatnu poslijeizbornu koaliciju sastaviti i parlamentarnu većinu”, smatra Rimac.

Zbog širine koalicije, kaže, postavlja se pitanje kako će se u koaliciju inkorporirati stranke koje nisu vidljive poput SDP-a.

“U svakom slučaju, objedinjavanje stranka na ljevici općenito daje glasačima dojam većeg potencijala u opreci s desnicom. Dobro su počeli sa svojim mitinzima, ali tek treba vidjeti hoće li to rezulitrati većim izlaskom birača na izbore”, dodaje.

Koalicija SDP-a i devet “patuljaka”

Široka koalicija koja se doima kao SDP i devet “patuljaka” nosi i problem za SDP kao predvodnika iste jer će pri sastavljanju kandidacijskih lista morati pažljivo i do neke mjere kompromisno (po)dijeliti puno mjesta partnerima. Tomu treba pridodati i mjesta za kandidate Možemo! tamo gdje budu s njima u točkastoj koaliciji.

“Za njih je važno uspostaviti saborsku većinu, a onda će ona sama od sebe živjeti i održavati se. Slično je bilo i s HDZ-om. Onog trenutka kada su došli do magičnih 76 ruku, ta koalicija je živjela od toga da se održi i da održi podjelu funkcija izvan Sabora. A to su razne upravljačke funkcije u ministarstvima koje se delegiraju i iz partnerskih stranaka, u prvom redu pozicije državnih tajnika. Često je to bilo jedino o čemu se raspravljalo prilikom sastavljanja koalicija”, napominje Rimac.

Drugim riječima, u slučaju pobjede široke koalicije, kadrovi iz manjih partnerskih stranaka koji ne dobiju mjesta u Saboru, dobit će ih u ministarstvima, državnim i javnim tvrtkama i drugdje.

“Male stranke hijerarhijski dobiju niže pozicije, možda ne ministarske, ali svakako pozicije državnih tajnika koje nisu beznačajne”, objašnjava Rimac.

“Istok Hrvatske je rak-rana SDP-a i ljevice”

I teritorijalno je SDP s ovom koalicijom pokrio većinu Hrvatske, jedino im istok Hrvatske ostaje “crna rupa”.

“To je područje uvijek bila rak-rana ljevice. S druge strane, SDP je sa svojim koalicijama i ranije išao na to da pokrije Dalmaciju, Istru, Primorje, sjeverozapad Hrvatske te Zagreb i okolicu. Uvijek su točkasto pokrivali ta područja, a sada su dobili i jakog partnera u Fokusu, stranci koja je na lokalnim izborima zauzela nekoliko vrlo važnih uporišta u zagrebačkom prstenu. Jedino preostalo pitanje je kako svi oni dišu s Možemo! koji je postao dominantna stranka u Zagrebu. Možda je strah Možemo! od direktne koalicije upravo u tome da ona ne osvoji vlast pa da se pojavi pritisak na njih da dio kadrova s lista zbrinu u Zagrebu. To je Milan Bandić radio u početku s SDP-om, a kasnije s HDZ-om. Deal je bio: ja ću vam zbrinjavati kadrove u Zagrebu, a vi ćete mi omogućiti posredni utjecaj u Saboru”, ustvrdio je Rimac, piše N1.