Znate li zašto korizma traje baš četrdeset dana? Zašto ne sedam, deset, dvanaest, zašto ne pedeset? Reći ćemo: Isus je postio četrdeset dana i četrdeset noći. Proboravio je toliko dana i noći u pustinji. Želimo slijediti njegov primjer. No, primjera za 40-dnevnu korizmu ima puno više, kažu u Župi Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije u Posušju. 

Hercegovački župnik fra Tomislav Pervan OFM na stranicama Župe podsjeća na Stari zavjet:  Noa je bio u korablji četrdeset dana i četrdeset noći. Toliko je trajao potop, toliko su dana padale potopne kiše da unište stari, grješni svijet. Mojsije je bio na Sinaju četrdeset dana i četrdeset noći. Molio i postio da bi primio Deset zapovijedi. Izraelci su putovali pustinjom četrdeset godina, lutali su zbog svoga grijeha, otpada i nevjere. Četrdeset godina kraljevao je Šaul u Izraelu, toliko i kralj David.

Zašto četrdeset? Vjerojatno i s razloga što ženi u blagoslovljenu stanju treba četrdeset tjedana da bi donijela novi život na svijet. Tako dolazi na svijet novi život, tako se rađa novi svijet, a s novim životom počinje i nova povijest u svijetu.

Svih tih ‘četrdeset’ služilo je nerijetko i kao neugodni preludij za nešto novo. U Noinu slučaju riječ je o novom rađanju, nakon sveopćega grijeha treba sve proći kroz temeljito čišćenje, čistilište, potopne vode. U Mojsijevu slučaju riječ je o stvaranju, rađanju novoga naroda, Izabranoga. Bog sklapa s narodom Savez, Bog se obvezuje, daje svoje naputke.  Nakon godina pustinjskoga putovanja i nomadske egzistencije smiruju se u Obećanoj zemlji. Nakon tih Mojsijevih četrdeset dana rađa se novi narod koji postaje povijesni čimbenik do današnjeg dana, piše fra Pervan.  

A u Isusovu slučaju? Što znači na njegovu primjeru četrdeset dana i noći? Riječ je o sklapanju novoga Saveza u Isusovoj osobi, rađanju novoga Izraela., pišu 24sata