Piše: Mario S.
Već duže vrijeme društvenim mrežama kruže pozivi hrvatskim braniteljima da „ustanu“, „reagiraju“ ili „obrane Hrvatsku“ od ove ili one političke odluke, društvene pojave ili poteza vlasti. Gotovo uvijek uz istu rečenicu: „Nismo se za ovo borili.“
Ta je rečenica postala svojevrsni univerzalni politički argument. Kada nekome ne odgovara vlast – branitelji bi trebali reagirati. Kada mu ne odgovara neka odluka – gdje su branitelji? Kada smatra da država ide u pogrešnom smjeru – ponovno se očekuje da upravo branitelji budu posljednja linija obrane.
Ali od čega?
Hrvatski branitelji svoj su posao napravili prije više od tri desetljeća. I napravili su ono najvažnije – omogućili su stvaranje slobodne države u kojoj građani sami odlučuju tko će njima upravljati.
Nisu se borili da bi trideset godina poslije određivali tko smije biti premijer, ministar, gradonačelnik ili saborski zastupnik. Nisu se borili da bi nakon svakih izbora ispravljali odluke birača. Niti bi u demokratskoj državi trebali imati takvu ulogu.
Borili su se, između ostaloga, da Hrvatska bude demokratska država. A demokracija ponekad znači i prihvatiti činjenicu da je većina izabrala vlast koja se nama osobno ne sviđa.
Branitelji nisu korektiv izbora
Ako građani smatraju da je neka vlast loša, imaju izbore. Imaju oporbu, medije, pravo na prosvjed, referendum, udruživanje, javnu kritiku i čitav niz demokratskih mehanizama.
Ako institucije ne rade svoj posao, treba zahtijevati da ga rade. Ako postoji kriminal, postoje policija, DORH i sudovi. Ako političari zloupotrebljavaju položaj, birači ih mogu kazniti na izborima.
Upravo je to država za kakvu se vrijedilo boriti – država u kojoj se vlast mijenja glasom, a ne pozivima nekoj društvenoj skupini da „ustane“.
Zato je potpuno pogrešno svaki put kada smo nezadovoljni rezultatom vlastitih demokratskih izbora pitati: „Gdje su sada branitelji?“
A gdje su birači?
Jesu li branitelji krivi ako građani desetljećima biraju iste stranke i iste ljude? Jesu li oni odgovorni ako birači ne izlaze na izbore? Trebaju li branitelji popravljati političke odluke milijuna punoljetnih građana Republike Hrvatske?
Naravno da ne trebaju.
Od branitelja se očekuje da budu dežurni spasitelji
U cijeloj toj priči postoji još jedno veliko licemjerje.
Kada branitelji javno izraze stav koji se nekome ne sviđa, vrlo brzo postaju „šatoraši“, „uhljebi“, „desničari“, „povlaštena kasta“ ili predmet najrazličitijih poruga. Prebrojavaju im se mirovine, invalidnine i prava, propituje gdje su bili 1991. godine i koliko su dana proveli na bojištu.
Ali kada isti dio javnosti želi politički pritisak koji mu trenutačno odgovara, odjednom se pita: „Gdje su branitelji? Zašto šute? Nisu se valjda za ovo borili?“
Ne može i jedno i drugo.
Ne može ih se u ponedjeljak ismijavati zato što sudjeluju u javnom životu, a u petak pozivati da spašavaju državu jer nam se ne sviđa ono što je napravila demokratski izabrana vlast.
Branitelji imaju pravo biti – građani
Branitelji nisu homogena politička skupina. Među njima postoje ljudi različitih političkih uvjerenja, svjetonazora i životnih iskustava. Netko glasa za HDZ, netko za SDP, Most, Možemo, neku drugu opciju, a netko uopće ne izlazi na izbore.
I upravo je to demokracija.
Branitelj nakon rata nije prestao biti građanin da bi postao doživotni politički korektiv Republike Hrvatske.
On ima pravo prosvjedovati, ali ima pravo i ne prosvjedovati. Ima pravo podržavati vlast, ali i biti protiv nje. Ima pravo govoriti, ali ima pravo i šutjeti.
Njegova ratna biografija ne stvara obvezu da se trideset godina poslije odaziva na svaki poziv s Facebooka da ponovno „brani Hrvatsku“.
Hrvatska danas ima Ustav, zakone, izbore, institucije i demokratske mehanizme. Jesu li oni savršeni? Nisu. Funkcioniraju li uvijek kako bi trebali? Očito ne. Postoje li korupcija, političko pogodovanje, nepravda i zloupotrebe? Postoje.
Ali odgovor na to nije zazivanje branitelja.
Odgovor je odgovornije društvo i odgovorniji birač.
Najlakše je odgovornost prebaciti drugome
Možda je upravo u tome srž problema. Lakše je napisati „branitelji, ustanite“ nego priznati da smo svi zajedno odgovorni za političku vlast koju imamo.
Vlast u demokraciji nije pala s neba. Netko ju je izabrao. Netko je za nju glasao, netko je ostao kod kuće, a netko je zaključio da nema dovoljno dobre alternative.
Ako smo nezadovoljni, mijenjajmo je. Organizirajmo se. Izađimo na izbore. Tražimo bolje ljude. Kontrolirajmo političare. Zahtijevajmo transparentnost. Kažnjavajmo korupciju politički i pravno. Koristimo upravo one demokratske mehanizme koje imamo zahvaljujući tome što živimo u slobodnoj državi.
Branitelji su svoju odgovornost preuzeli onda kada je bilo najteže. Mnogi su za tu državu dali godine života, zdravlje, a neki i život.
Trideset i pet godina poslije vrijeme je da odgovornost za njezino političko stanje preuzmu birači.
Ostavite branitelje na miru, naučite se birati vlast.
