‘Nastao je običaj da se na taj dan donose svijeće u crkvu koje se blagoslivljaju na početku Svete mise i one se najčešće onda koriste u obredima krštenja, Tijelovskoj procesiji ili nekim drugim prigodama’, pojašnjava fra Sedlar

Siječanj je završio, stigla je veljača i već je polako prošlo ono vrijeme zimskog ili božićnog ugođaja. Svake se godine tako 2. veljače u Crkvi slavi blagdan pod nazivom Svijećnica koja ima veze upravo s Božićem, odnosno rođenjem Isusa Krista.

Stoga smo odlučili popričati s franjevcem fra Davidom Sedlarom, župnikom i gvardijanom župe sv. Antuna Padovanskog u Bjelovaru, o tome što je uopće Svijećnica za koju mnogi nemaju pojma što označava, odakle njen naziv i kakvu tradiciju njeguju Hrvati oko ovog blagdana.

“Nakon rođenja muškog djeteta žena se smatrala nečistom 40 dana i nakon 40 dana trebala je otići u Hram. Tako je i Marija, koja je bila siromašna, trebala svećeniku prinijeti dvije grlice ili dva golubića. Nakon toga bi svećenik nad njom izvršio obred pomirenja i ona bi se smatrala čistom. Zato se prema Crkvi četrdeseti dan nakon Božića slavi ‘Prikazanje Gospodinovo u Hramu’ koje se nekad nazivalo ‘Očiščenje Blažene Djevice Marije’, ali se izmjenom Misala promijenilo u Prikazanje Gospodinovo u Hramu”, govori nam fra Sedlar, ali ga pitamo zašto je onda nastao naziv Svijećnica?

“Svijećnica je dobila naziv po tome što je starac Šimun koji je Mariju i Josipa dočekao u Hramu rekao da je Isus ‘Svjetlost na prosvjetljenje naroda’ i od toga dolazi naziv Svijećnica gdje svijeća prikazuje Krista, tj. svjetlost koju mi slijedimo.”

Objašnjava nam dakle da se tim blagdanom želi prikazati trenutak iz Isusova djetinjstva kada su ga Marija i Josip prema Mojsijevu zakonu donijeli u Hram u Jeruzalemu prikazati Bogu.

No kakva je tradicija u crkvama za Svijećnicu?

“Budući da je Šimun govorio o Isusu kao ‘svjetlosti na prosvjetljenje naroda’, tako je nastao običaj da se na taj dan donose svijeće u crkvu koje se blagoslivljaju na početku Svete mise i one se najčešće onda koriste u obredima krštenja, Tijelovskoj procesiji ili nekim drugim prigodama. One izvorno predstavljaju samoga Krista koji je bio svjetlost i na koju smo mi pozvani slijediti ga i zato vjernici na početku mise kada se blagoslove svijeće, u procesiji idu prema mjestu gdje će se slaviti Euharistija, a to je onda znak da slijedimo to svijetlo u svome životu”, objašnjava fra Sedlar za Danas.hr.

Dodaje da u Hrvatskoj postoji običaj u kojem se svijeće blagoslove na početku mise i ljudi ih onda nose kući. Posljednji put smo s fra Sedlarom prokomentirali i kada Hrvati raskite jaslice i borove pa smo se dotakli i Svijećnice za koju je bila tradicija da Hrvati upravo do tog blagdana imaju jaslice i bor.

“Nekad je božićno vrijeme trajalo do Prikazanja Gospodinovog ili Svijećnice, ali obnovom liturgijskog kalendara – božićno vrijeme je završilo sa Krštenjem Gospodinovim. No, i dalje je kod nekih ostala tradicija da se na današnji dan raskićuju borovi i jaslice kao svojevrstan završetak božićnog ciklusa”, zaključuje fra David.