Električni romobili i dalje pune hitni prijam Klinike za dječje bolesti u Klaićevoj. Iako liječnici ove godine bilježe nešto manji broj ozlijeđene djece nego lani, teške ozljede nisu nestale, a dječji kirurg dr. Mario Kurtanjek upozorava da posljedice pada pri velikim brzinama mogu biti iznimno ozbiljne.
Klaićeva je još prošle godine upozorila na dramatičan rast broja hospitalizirane djece ozlijeđene pri padu s električnih romobila. U samo godinu dana broj takvih slučajeva porastao je za čak 285 posto.
Ove godine situacija je nešto bolja, ali daleko od bezazlene.
“Za razliku od prošle godine, ovogodišnji statistički podaci pokazuju da nam dolazi manji broj pacijenata. Vidi se da je medijski utjecaj pridonio tomu da djeca ipak nešto manje koriste romobile. Unatoč tomu, i dalje bilježimo teške tjelesne ozljede”, rekao je Kurtanjek za Index.hr.
Najčešće stradavaju ruke, noge i glava
Prema njegovim riječima, djeca najčešće završavaju u bolnici s prijelomima dugih kostiju, odnosno ruku i nogu.
Poseban problem predstavlja činjenica da mnoga djeca ne nose kacige, iako su obvezne.
Zbog toga liječnici bilježe i teške ozljede glave.
“Djeca nam najčešće dolaze s prijelomima dugih kostiju, točnije ruku i nogu. Često ne nose kacige koje su obvezne, pa nam dolaze i djeca s teškim neurokirurškim ozljedama za koje je potrebno intenzivno kirurško liječenje, a često i operacije”, upozorava liječnik.
Dodaje da gotovo svakodnevno na hitni prijam stižu djeca ozlijeđena pri padu s romobila.
Takvi pacijenti u bolnici u pravilu ostaju između tri i deset dana.
Pad pri 50 km/h usporediv s padom s trećeg kata
Posebno zabrinjava brzina koju pojedini romobili mogu razviti, osobito ako su na njima uklonjena tvornička ograničenja.
Pad pri 25 kilometara na sat, što je zakonski maksimum, može imati posljedice usporedive s padom s prvog kata zgrade.
Pri brzini od 50 kilometara na sat posljedice mogu biti usporedive s padom s trećeg kata.
Upravo zato liječnici upozoravaju da električni romobil nije igračka.
“Padaju doslovce kao drvo”
Kurtanjek objašnjava da je jedan od najvećih problema to što djeca često uopće nisu svjesna koliko brzo romobil ubrzava.
“Nisu svjesni brzine koju romobil postiže u vrlo kratkom vremenu pa padaju doslovce kao drvo, bez osjećaja da će se nešto dogoditi”, kaže.
Za razliku od pada s bicikla ili nekih drugih situacija u prometu, djeca često nemaju vremena instinktivno se pripremiti za udarac.
“Ne mogu predvidjeti pad jer je riječ o vrlo velikim brzinama, stoga uglavnom padnu na glavu, prednjim dijelom”, objašnjava Kurtanjek.
Takav udarac može dovesti do potresa mozga, pucanja krvnih žila i krvarenja u mozgu.
Djeca nemaju dovoljno prometnog iskustva
Dodatni problem je njihova sposobnost procjene prometne situacije.
Prema riječima liječnika, djeca ne mogu uvijek pravilno predvidjeti kako će reagirati pješaci ili vozači automobila, a često nemaju ni dovoljno prometnog znanja i iskustva.
Zbog toga nisu svjesna svih rizika kojima se izlažu.
Nerijetko djeca voze i romobile koji uopće nisu njihovi, nego su ih posudila od prijatelja, pa roditelji ponekad za vožnju saznaju tek nakon nesreće.
“Romobili nisu igračke”
Kurtanjek zato roditeljima šalje vrlo jasnu poruku.
“Trebamo i dalje apelirati na roditelje, prijatelje, kumove i sve ostale koji žele obradovati djecu nekim prijevoznim sredstvom da ne kupuju romobile”, kaže.
Ako ih već kupuju, smatra da bi za djecu sigurniji izbor bili klasični romobili na guranje.
Smatra i da bi se zakonska dobna granica za upravljanje električnim romobilom trebala podignuti s trenutačnih 14 na 16 godina.
Posebno upozorava na roditelje koji djecu voze zajedno sa sobom na električnom romobilu.
“U takvim situacijama samo je pitanje vremena kada će se netko ozlijediti i koliko će teške biti te ozljede. Romobili nisu igračke, to su prijevozna sredstva koja postižu velike brzine”, zaključio je.
