Živimo u doba kad će se za par godina ili desetljeća morati napraviti nova konfiguracija svijeta, Srbi tu ne smiju biti zatečeni – već sada trebamo reći da u ovom stoljeću hoćemo jedinstvenu državu koju čine Srbija, Republika Srpska s Kosovom i, ako bude takva demokratska odluka, i Crna Gora, poručuje predsjednik BiH entiteta Republike Srpske Milorad Dodik.

Kažem u ovom stoljeću i to možemo ostaviti budućim generacijama, ističe Dodik u intervjuu za Sputnjik, precizirajući da to treba izvesti demokratskim putem i političkim mjerama, a ne ratom.

– Srbi nemaju namjeru ratovati, ali nemaju namjeru ni dopustiti da netko gazi po njima. Zato podržavam moć koju je Srbija izgradila u posljednje vrijeme – vojnu, političku, ekonomsku, financijsku. I nitko ne može osporiti da je Vučić otvorio Srbiju, postavio je na neko drugo mjesto nego što je bila prije 10-15 godina.

Ali, ono što moramo, i Vučić i ja, i patrijarh, i mnogi drugi to je da sjednemo i da na svesrpskom saboru kažemo: hoćemo biti jedinstvena država jer smo mi tu većina – devedeset posto ljudi u Republici Srpskoj su Srbi.

Zašto smo mi u BiH? Kog ćemo vraga tu!? Je li ovo ružan san ili neka realnost? I da to bude program vremena, intelektualaca, političara, crkve i svih koji su relevantni. Da napravimo veliki svesrpski sabor, i ljudi iz dijaspore koji nešto znače i da kažemo: čekaj, mi smo jedinstveni srpski narod.

To što u BiH nema nikakve politike ako ne uvažavaju politiku RS njima na Zapadu je dosadilo, oni hoće da promijeniti, oni hoće imati sve svoje ljude u Sarajevu.

Za sada im loše ide…

Morat će još dugo računati na Milorada Dodika. Hoće li ga zatvoriti u zatvor zato što ne poštuje Schmidta – pa ja sam kozaračko dijete, ja sam odgajan na strahu od Nijemaca i ustaša. I sad meni dođe pobornik fašizma kakav je Schmidt da mi nešto kaže. E ne može!

Kako raspetljati taj pravni čvor zvani tzv. visoki predstavnik Christian Schmidt?

To je raspetljano. U članku 10 Daytonskog sporazuma precizno piše da visokog predstavnika biraju strane potpisnice, a potvrđuje se rezolucijom Vijeća sigurnosti. Odjednom je pokušano nametnuti da visokog predstavnika bira neki PIK, slučajno izabrana grupa zemalja koja je sebe proglasila nekim prijateljima Bosne i Hercegovine, koji žele i misle da mogu njome upravljati… Imenujte vi svog visokog predstavnika, ali po Daytonskom sporazumu to ne može biti nitko drugi do onaj izabran po proceduri koja je predviđena. Tako smo dobili situaciju da Schmidtu koji je nominiran od strane bivše savezne Vlade Njemačke koju je vodila Merkelova, Vijeće sigurnosti ne potvrdi izbor. Amerikanci mu kažu: upadaj u BiH, mi te podržavamo, radi što hoćeš, a to što se buni taj Dodik, mi ćemo se obračunati s njim, mi ćemo njemu uvesti sankcije, uvest ćemo sankcije njegovoj djeci, unučadima, zagorčat ćemo mu život.

U tijeku je suđenje u Sarajevu protiv vas zato što ne poštujete nelegalne odluke nelegalnog visokog predstavnika. Je li se to neko s vama neslano šali?

Ako kažete kako jest, svatko pomisli da je to neka šala i da je to nevjerojatno da uopće postoji. On je nelegalan, nije ga izabralo Vijeće sigurnosti, a napisao je zakon i kaže – „donosim odluku“. Pa ne možeš odlukom nametnuti zakon. Jedini zakonodavac u svim demokratskim zemljama je parlament. Tužiteljstvo i sud nisu u skladu s Ustavom BiH. Nelegalno tužiteljstvo, neustavan sud, gone mene, legalnog predsjednika RS, i kažu da sam ja potpisao ukaz na zakon koji je donijela Narodna skupština. U Ustavu se kaže da predsjednik RS potpisuje ukaz o proglašenju zakona kao u mnogim drugim demokratskim zemljama. Ja čak nemam mogućnosti osporiti taj zakon.

Nije rečeno da ja ne smijem potpisati ukaz, nego su rekli da mi njegove odluke ne poštujemo. A što su njegove odluke? Što mislite da poludi, pa da počne pisati razne odluke i da kaže: Istočno Sarajevo se pripaja federalnom Sarajevu. Što napraviti? Tko se smije buniti budali koja poludi?

Koje li je to pravo?

Nikakvo pravo. Kako je moguće da se netko tko je završio pravo nije ni usprotivio da kaže – ovo nije u skladu s ustavom. Ne. Sve je u redu. Samo se osveti Srbima, sad je Dodik taj, sklonimo Dodika. Sljedeća stepenica je da bi se sva imovina oduzela Republici Srpskoj. Schmidt bi napisao odluku i vjerojatno potpisao onog dana kada bi odlazio iz BiH – u četiri sata petkom popodne ima avion za Njemačku, a on bi u 15:45 potpisao zakon da sva imovina pripada Bosni i Hercegovini i da nema više Republike Srpske. I taj Milorad Dodik se svemu tome usprotivio jer moje i jest da mogu spoznati ili pretpostaviti što je sljedeći korak. E, mi kažemo: Ako nas tjerate iz Bosne i Hercegovine, onda će otići čitava Republika Srpska. Prihvatili vi na Zapadu ili ne prihvatili, ne možete nam ovo raditi. Nećemo to dopustiti!

Što brani Srpska kad brani svoju imovinu?

Temelje svog postojanja. Brani ono što svo vrijeme uopće nije bilo sporno. Ustav BiH precizirao je da samo ono što je izričito dano BiH, njoj i pripada. U tome ni eksplicitno ni implicitno ne postoji mogućnost da se imovina tretira na taj način.

Mora se poštivati ustavni poredak. Međutim, ovo se sve ignoriralo. Neće ni pričati o tome. Samo računaju na silu. Vjerojatno su uvjereni da se nitko neće odlučiti da se do te mjere njima suprotstavi i da ugrozi svoj osobni komoditet. Pa eto, ja sam za njih nešto što je eksces. Da je moguće da postoji netko tko bi se mogao suprotstaviti jednoj takvoj sili. Pa prilaze mi ljudi koji govore „što će tebi to“, „pa vidiš da će te strpati u zatvor“, „džabe tebi što si u pravu“…

Rekli ste da je samostalnost Srpske realna alternativa. Gdje je ta crta kada ćete reći „dosta, sad idemo na to“?

Mislim da se približavamo toj crti. Naravno, zapadnjaci hoće sve personalizirati i da odvoje mene od RS jer njima i smeta ta sinergija između ovog što ja vodim politiku i onoga što jest Republika Srpska. Nisam ja čovjek koji ne preispituje svoje poteze, ja sam samo u tom preispitivanju shvatio da njima podaništvo znači još veće davanje, a zatim i još veće podaništvo. Da nema mjere do toga dok vas ne obesmisle i dok vam ne unište svaku vrstu osobnog integriteta. Ne možete nikad računati da ste nešto završili s njima. Sljedeće što dolazi sljedećeg dana je još gore. Evo, da se netko našao umjesto mene i da je dao suglasnost da se uvedu Rusiji sankcije, bi li položaj RS bio bolji? Bio bi još gori. Izgubili bismo prijatelja koji se zove Rusija, a od ovih bismo dobili samo povećana traženja, zato što bi sada razumjeli da nemamo više prijatelja.

Mnogo godina radim s njima, znam njihovu pokvarenu logiku. S njima nema dugoročnih aranžmana. Ali svijet se mijenja. Mi nismo faktor globalnih promjena. Republika Srpska nema kapacitet to učiniti, ali ne smije ostati usamljena u tim procesima i mora imati snažne i velike prijatelje.

Mislite li da će Srbija u vremenima koja dolaze uspjeti obraniti Kosovo?

Srpska nacionalna i državna politika moraju ostati posvećeni ovom pitanju. Moram vam reći da je Vučić to pitanje vratio na međunarodnu scenu kroz procese pregovaranja ali i kroz proces povlačenja priznanja Kosova od značajnog broja zemalja.
Mislim da treba držati do ispravnog i dugoročno stabilnog rešenja, a to nije interes Britanije i Amerike. Jedino je rješenje Republika Srpska, Srbija i srpski prostori, Kosovo naravno, a i vraćanje Crne Gore srpskom nacionalnom biću, jer ona nesumnjivo tu pripada. To je nešto što mora biti uvažavano kao snažan srpski nacionalni interes na ovim prostorima, a ne da se ignorira do mjere da se otima i da su Srbi krivi zato što ne prihvaćaju vlastitu egzekuciju.
Hajdemo uzeti hipotetski: kako možete gurati Kosovo kao nezavisnu državu i urušavati teritorijalni integritet Srbije, a ne prihvaćate da Republiku Srpsku stavite u isti status?

To su ta dvostruka mjerila…

To su njihove arogantne antisrpske nacionalne politike: izbaciti Srbe iz Hrvatske, u Sloveniji ne mogu biti ni nacionalna manjina, u Federaciji jadno živi još nešto malo starog stanovništva… Republika Srpska je eksces, u Crnoj Gori ne daju ni popis; u Makedoniji nam uništavaju crkvu. Na Kosovu da ne pričam. Nemate nijedan primer gdje je Zapad bio realan prema srpskom nacionalnom statusu. Nikada, nigdje.

Svijet je zahvaćen požarom. Kako u takvoj situaciji sačuvati mir na Balkanu? Dovoljna je jedna iskra pa da stare mržnje isplivaju. Vidimo to na Kosovu, ali ni u BiH nikako da dođemo do onoga „mirna Bosna“.

Zato je i napravljena ta kovanica što Bosna takva nikada nije bila – ona je postavljena kao aksiom kome treba težiti. Ali, ne treba zaboraviti ni Andrićevu ocjenu Bosne – kada uđete u Bosnu, prestaje logika.
Očito je da je globalni svijet u potpunom neredu i da je jasno da se konzervirani sukobi otvaraju uvijek kada se pruži prilika. Amerika je zamrzla i BiH. U pokušaju da je napravi unitarnom nije uspjela i ostavila nam je kapacitet da odlučimo kako ćemo ići dalje. Od naše hrabrosti i karaktera ovisi što ćemo učiniti. Nikada ne možete imati povoljne međunarodne okolnosti za takve poteze.

Ali ono što bih naglasio je da je svijet u neredu, a da je Republika Srpska stabilna.

Što je recept za mir u Bosni? Da se ne miješaju stranci i unutarnji dijalog?

Mislim da je jedina šansa za miran život ovdje da se mirno raziđemo i da nitko nikom ne radi probleme. Mi to hoćemo. I Hrvati bi, mada neće o tome govoriti javno. Ali, muslimani smatraju da njima pripadaju i Banja Luka, i Laktaši, i Trebinje, i Novi Grad… Nekada im u šali kažem da i kada bi sve to dobili, nemaju kapacitet za upravljanje. Ne mogu upravljati sa 24 posto teritorija gdje su dominantna većina, stalno imaju neke probleme i da nema stranaca bili bi u kaosu.

Srbi su jedini državotvoran narod ovdje. Mi znamo što je država. Zato i živimo u Republici Srpskoj kao državi. Ne sviđa se to engleskom veleposlaniku, baš me briga. Ne sviđa se ni američkom, pa što mogu.

To što se njima ne sviđa Republika Srpska, ne znači da ona ne treba postojati. Treba postojati, ne da bi ih iritirala, nego zato što je to interes ovog naroda. I mi ovdje razumijemo: ako nemamo Republiku Srpsku, nemamo ni slobodu. Ako nemamo Republiku Srpsku i nemamo slobodu, mi ovdje ne možemo živjeti.

Ni ta država, ni ta sloboda kroz povijest nikada nije bila usmjerena protiv nekoga. Uvijek smo bili spremni da našu državu i našu slobodu podijelimo s drugima koji su htjeli živjeti s nama u miru i razumijevanju. Mi nismo licemjeri koji će uvijek tapšati nekoga, a istovremeno o njemu misliti loše. Za nas je prijatelj prijatelj, a neprijatelj je neprijatelj.

Kada kažemo da živimo u Republici Srpskoj kao u slobodnoj državi, tako mislimo i tako živimo. Mi koji mislimo da su Amerika, Britanija i drugi, zlotvori za srpski narod, mislimo da to i jesu. Nekima se to ne sviđa, neki misle da to nije tako. Uzmite samo bombardiranje, uzmite ovo što rade na Kosovu, uzmite što rade ovdje, uzmite što rade u Crnoj Gori. Ima li jedno mjesto da su bar neutralni i tome svemu?

Svugdje su antisrpski. A kako se to zove, oprostite? Prijateljstvo? Ne. Ja mislim da je to neprijateljstvo. A, kažu, kako ćeš to reći, velika je Amerika. Pa što znači ako ne kažem, mislite li da će biti naši prijatelji? Neće.