Prvog kolovoza Hrvatska se prisjeća pokolja hrvatskih redarstvenika u Dalju 1991. Nakon što je slomljen otpor policijske postaje, počeo je egzodus stanovnika obližnjeg Aljmaša. Jedini izlaz bio je vodenim putom, teglenicom za rasute terete.

Za podnevni Dnevnik HTV-a iz Dalja se javio novinar Hrvoje Šimunović. Istaknuo je da su se ondje okupili danas svjedoci koji su 1. kolovoza 1991. godine bili djeca, ali i njihovi roditelji, piše vijesti.hrt.hr.

– Njihova svjedočanstva i dalje su potresna i jednako svježa kao što je to bilo prije 32 godine, kazao je Šimunović i podsjetio da je u zoru 1. kolovoza 1991. na policijsku postaju počeo brutalni napad bivše JNA i pripadnika teritorijalne obrane zajedno s ostalim postrojbama.

Poginulo je 20 hrvatskih policajaca, 15 pripadnika Zbora narodne garde i četiri pripadnika Civilne zaštite.

Danas je u sklopu programa obilježavanja, ujutro već simbolično položen i vijenac u rijeku Dunav u Aljmašu, na mjestu gdje su svi morali ući u te šlepove koji su im bili bijeg u slobodu, a koji su ih prevezli do Osijeka. Podsjetimo, kaže Šimunović, da je nakon napada na policijsku postaju krenuo progon nesrpskog stanovništva ovoga dijela, ljudi iz Dalja ali i iz Erduta.

Središnja komemoracija održana je ispred policijske postaje, a vijence su položili i svijeće zapalili i predstavnici države, ali i brojne udruge proizašle iz Domovinskog rata, te članovi obitelji poginulih, ali i preživjelih koji su sudjelovali i bili svjedoci toga. To je jedan od prvih egzodusa hrvatskog naroda u Domovinskom ratu.

Svjedoci tragedije 1. kolovoza 1991.

Josip Čičak, jedini preživjeli iz policijske postaje Dalj 1. kolovoza 1991. godine kazao je kako nije mislio da će se izvući te da su ondje poginuli mladi, između 19 i 25 godina.

Irena Petrijevčanin Vuksanović, izaslanica potpredsjednika Vlade i ministra unutarnjih poslova, istaknula je kako joj je uvijek teško doći u Aljmaš zbog traume koju je proživjela ondje u šlepu.

– Ali naravno život ide dalje i kako se to kaže, što te ne ubije, to te ojača. Iako tko god je preživio traumu Domovinskog rata, bilo kao dijete, bilo kao odrasla osoba, tko je izgubio nekog svog bližnjeg i tko je preko noći ostao bez svega – doživotno nosi u sebi određene traume, izjavila je Petrijevčanin Vuksanović.