Hrvati 250 grama ove zlatne namirnice plaćaju gotovo kao Europljani kilogram: “Stvarno ne znam što bih rekla na to”

Hrvati 250 grama ove zlatne namirnice plaćaju gotovo kao Europljani kilogram: “Stvarno ne znam što bih rekla na to”

Požele li maslac svi će ga turisti plaćati znatno skuplje nego bilo gdje u Europi jer Hrvati 250 grama maslaca plaćaju gotovo kao Europljani kilogram. U usporedbi s 2021. godinom, cijena mu je porasla za gotovo 60 posto. Na džepu se osjete i cijene kruha i sira. Reporterka Dnevnika Nove TV Viktorija Bednjanec sve je istražila.

Pakiranje od 250 grama maslaca po cijeni i do četiri eura, ovisno o trgovini.

“Stvarno ne znam šta bi rekla za to, to je toliko katastrofalno, da ne mogu kraj s krajem. Jednostavno, ne znam kako”, požalila se Snježana.

Ljudi se snalaze, pa tako i Franjo. “Čovjek je prisiljen uzeti to što ima, naprosto jer drugdje nije jeftinije”, objasnio je.

Jeftinije je u Europi – i to ne malo. Kada se gleda veleprodajna cijena – prosjek za Hrvatsku je sedam eura i 26 centi. U Europi je taj broj manji za dva i pol eura. Kilogram se u prosjeku plaća četiri eura i 66 centi.

Kod nas se maslac manje proizvodi, pa se i više plaća, objašnjava ekonomski analitičar Damir Novotny. Skup je i uvoz, a cijene idu dodatno gore kada stignu turisti.

“Kad krene turistička sezona onda maslac ima veću potražnju jer jednostavno trebate za doručak i maslaca. Tada cijene idu gore, jer nema dovoljno domaće ponude, nema dovoljno domaće proizvodnje”, rekao je.

Zato smo proizveli i više nego dovoljno pšenice, a kruh je i dalje skup. Kilogram pšenice 17 centi, a kruh u prosjeku euro i 40. Gdje je logika?

“Zapravo se od domaće pšenice domaći kruh i ne proizvodi. Pekarska i industrija tjestenine uvoze posebne vrste pšeničnoga brašna, a kakve mi u Hrvatskoj nema”, objasnio je Novnotny.

Jer se kod nas, objašnjava analitičar, najvećim dijelom pšenica proizvodi za stočnu hranu, a naši ljudi više vole peciva za koja treba uvoziti sirovinu.

“Ljudi bi trebali manje jesti”, našalila se Vera i nastavila – “Mi si ne možemo pomoć, jel tako? Ne možemo reći ‘čujte, dajte snizite cijene’. Ne možemo evo, morate se prilagoditi”.

Prilagodba bi mogla krenuti od onih koji siju pšenicu – umjesto stočne, u hrvatsku zemlju da posade onu za fini hrvatski kruh koji nije iz uvoza., piše dnevnik.hr