Sam bombarder danas posjeduje napredne sustave za ciljanje, navigaciju i komunikaciju te elektroničke sustave za samozaštitu i ometanje. Ima impresivne performanse i nosivost te drži mnoge svjetske rekorde u brzini, nosivosti, doletu i vremenu polijetanja., piše večernji list
Srbija ih ne pamti po dobrom, a sada će se opet naći u blizini te države. Američki bombarderi B-1B Lancer 1999. godine čak su 78 dana bombardirali tadašnju Saveznu Republiku Jugoslaviju u sklopu operacije Saveznička sila te u SRJ prouzročili štetu od oko 30 milijardi dolara, a danas, 30. svibnja, dva ista takva u niskom preletu nadlijetat će Sarajevo i još nekoliko gradova u Bosni i Hercegovini.
Američko veleposlanstvo objavilo je kako jedne od najmoćnijih bombardera današnjice, od kojih svaki vrijedi 317 milijuna dolara, u prelet iznad BiH šalje kako bi poslali simboličnu poruku podrške i prijateljstva toj zemlji. Zanimljivo je kako B-1B koje je proizvela tvrtka Boeing još i danas drži nekoliko rekorda kada su bombarderi u pitanju te čini okosnicu američke flote bombardera, u čemu ne bi bilo ničeg čudnog da nije proizveden još pomalo davne 1986. godine i da već u tom trenutku nije smatran – zastarjelim.
Razvoj njegovog prethodnika B-1A započeo je prije više od pola stoljeća, 1969. godine, a prvi prototip poletio je pet godina kasnije. Međutim, kada je na vlast u SAD-u došao demokratski predsjednik Jimmy Carter prekinuo je razvoj tog aviona s obzirom da se u kampanji obvezao na to da će SAD usporiti utrku u naoružanju, ali ga je republikanac Ronald Reagan 1981. ponovno pokrenuo. Reaganova ključna hladnoratovska premisa bila je prisiliti SSSR na dodatne troškove za razvoj naoružanja kako bi ga se ekonomski iscrpilo. Osnova tog gledišta bila je da je SAD ekonomski i tehnološki znatno snažniji te da će puno lakše podnijeti takvu utrku u naoružanju. Reagan je zahtijevao da se razvije moderniji prototip B-1 i tako je nastao B-1B koji je među pilotima i tehničarima bio poznatiji kao Bone (kost). Proizvedeno ih je sto, prvi u listopadu 1984., a stoti u svibnju 1988. godine.
B-1B već je u trenutku ulaska u operativnu uporabu u listopadu 1986. bio zastario, no ipak znatno napredniji od svih sovjetskih bombardera. Kako bi poništio tehnološko zaostajanje, SSSR je krajem sedamdesetih pokrenuo razvoj sličnog strateškog bombardera Tu-160. Time je program razvoja B-1B postigao pravi cilj – prisiliti SSSR na još veća izdvajanja za oružane snage. U početku operativne uporabe B-1B bio je naoružan isključivo nuklearnim naoružanjem. Tijekom 1991. svi su avioni na brzinu osposobljeni za nošenje gravitacijskih bombi Mk 82 mase 230 kg, no zbog problema s motorima ni jedan B-1B nije te godine borbeno djelovao u operacijama oslobađanja Kuvajta od iračke okupacije.
