Nakon vijesti da će Grad deložirati staricu u lošem stanju, bez imovine i obitelji, mnogi su krenuli slaviti ovaj potez

Priča o tome kako bi bivša novinarka Marija Erceg mogla uskoro ostati bez stana je, izgleda, uzbudila mnoge Splićane. Naime, nakon vijesti da će Grad deložirati staricu u lošem psihofizičkom stanju, bez imovine i obitelji, mnogi su krenuli slaviti ovaj potez kao “uvođenje reda”, piše Slobodna Dalmacija.

Točnije, izdašan broj građana Splita vide povećanje lokalne stope beskućništva kao “red”.

Podsjetimo, gospođa Erceg ima brojne bolesti, među kojima je zasigurno najozbiljnija dijagnoza – karcinom.

– Gdje ću ja? Ne mogu me tako kao vreću izbacit na ulicu… Ako će tako, onda me mogu jedino mrtvu iznit – rekla nam je umirovljenica koja je zatražila pomoć Centra za socijalnu skrb. Ako joj oni u kratkom roku ne pronađu adekvatni smještaj u nekoj od ustanova za stare i nemoćne, morat će je “mrtvu iznijeti” iz Kružićeve 2.

U postupku je i da gospođa pristupi procjeni stručnih osoba koje će odlučiti je li u stanju servisirati dugove društvu. Kao što to, očito, nije bila u stanju već neko vrijeme.

Ako je izbace, iselit će iz stana koji je ionako prevelik i nepraktičan za nju, i otići u smjeru gdje “institucije rade svoj posao”. Jer, kao što smo već naglasili u prošlom članku, njen ostanak na trenutnoj adresi “možda i nije optimalno rješenje”, piše Slobodna Dalmacija.

Kako god, ova mučna situacija je – mada se takvo što činilo nemogućim – u protekla 24 sata postala još podosta mučnija. Jer, dok čitate komentare Splićana i onih koji se tako osjećaju na javno batrganje nečije dotrajale sudbine, mučnina je, više-manje, jedina senzacija koja prožima duh i tijelo.

One najdegutantnije komentare o bespomoćnoj starici nećemo prenositi; a bilo ih je i previše.

– Fina neka novinarka, nije uspila priskrbit malo vlastitog krova nad glavom. Da iti malo ima srama…

– Karcinom se rješava skalpelom, a ne mimozom.

– To je džabalezorica i neka ide van u kutiju.

– Nogu u guzicu odmah.

– Nek‘ skuplja boce.

– Tjerajte ju van bez ikakve milosti!

– Odmah van.

– Baba van i gasi svjetlo!

– Goni to u 3 p…e m……e!

– Takvi nemaju srama, trebalo bi provjeriti koliko ima na računu u banci.

– Ma vidi ti nje nema kuda… Kud i svi drugi, ima jos kontejnera u Petrinji!

– Dama je sebe dovela u nezavidnu situaciju.

– Ne može se pravdati bolešću…

– Uvijek se pitam gdje su rođeni i odrasli ti koji “ništa nemaju”. Možda ko Isus u štalici?

Bilo je tu i iskazivanja zadovoljstva radom trenutnih gradskih mandatara.

– Ova administracija čini se posluje vrlo transparentno, a imam povjerenje u Maja Đerek. Dokazuje se svakim danom kao časna, iskrena i vrijedna osoba.

– Neka vlast u Splitu istjera ološ i parazite iz dragog i lijepog Splita.

– Gđa Đerek napokon uvodi red i opet ne valja.

– Aloo, zakon je zakon i gotovo. Zašto novinar brani neobranjivo?

Primjećeno je i kako “novinar namjerno tendenciozno usmjerava pitanja i proziva dogradonačelnika za nešto što se on ne treba i ne smije miješati, ako će pošteno raditi svoj posao”.

– Nema tu velike filozofije, kad se po diskrecijskoj odluci nekadašnje vlasti useljenu gospođu iseli, uselit će se neka obitelj po javno i transparentno dostupnim kriterijima i listi prvenstva – objasnio je jednostavnost postupka jedan od komentatora.

Ipak, izgleda da u gradu ima i onih koji procjenjuju da pomoć starijima nije sramota.

– Koje ste vi uskogrudne i jadne ljubomorne spodobe… Ovi komentari su slika grada, teškog primitivizma i jadne osrednjosti…

– Mučna priča. Grad je dužan da riješi ovaj problem na obostranu korist.

– Šjora Mare je bolesna, jako bolesna. I što je najgore, bolest je tjera da živi neku paralelnu stvarnost u kojoj je nepovjerljiva prema svemu i svakome. Centar za socijalnu skrb nijednom nije došao vidjeti u kakvim uvjetima gospođa živi, a bili su pozivani u više navrata. Nadajmo se da će se gospođi osigurati adekvatna skrb, ona taj stan sobom u grob ponijeti neće.

Ona je dobila ruševinu koju je sama uredila, a to joj Grad maćehiski nikad nije odbio od cijene najma. Dug za najam i vlasništvo nad stanom je najmanji problem, nadajmo se da će Centar za socijalnu skrb odraditi što je davno odraditi u ovome slučaju trebao – nada se jedan čovik iz najipšeg grada na svitu.

Pametnome previše.