Domagoj slovi za jednog od najvećih mladih glumačkih talenata ne samo u Hrvatskoj, već i u regiji, a njegov talent među prvima je otkrio pokojni glumac Saša Anočić

U domove gledatelja Nove TV mladi glumac Domagoj Ivanković (26) gotovo svakodnevno ulazi zahvaljujući svom angažmanu u hit-seriji “Kumovi” u kojoj igra simpatičnog, dobroćudnog, pomalo naivnog, ali i poprilično nespretnog i smotanog Josipa Kvasinu, zaposlenika na pumpi Macanovih. Iako je na kazališnim daskama nanizao već brojne projekte, ovom rođenom Vinkovčaninu i članu zagrebačkog kazališta Teatar Exit “Kumovi” su prvi veći televizijski projekt i prilika da se dokaže i široj publici. Domagoj slovi za jednog od najvećih mladih glumačkih talenata ne samo u Hrvatskoj već i u regiji, a njegov talent među prvima je otkrio pokojni glumac Saša Anočić.

“Kumovi” su se nedavno vratili na Novu TV, a s njima i simpatični lik Josipa Kvasine kojeg ste utjelovili u hit-seriji. Pred kakvim će se izazovima Josip naći u epizodama koje slijede?

Josip u novim epizodama postaje sve sigurniji i sve samostalniji. Pomaže Stipanu koliko može sa svim njegovim zamislima, ali Josip, nažalost, ne shvaća pravu težinu svega, pa nekad stoga i krivo napravi. U najboljoj namjeri da pomogne svima oko sebe, sebe stavlja na zadnje mjesto i malo ga to i muči. Vjerujem da će u drugoj sezoni gledateljima Josip barem na trenutak biti zabavan.

Kakav je Domagoj privatno? Ima li sličnosti s Josipom?

Domagoj privatno nije baš toliko smotan. Volim o sebi misliti kao o jednoj sigurnoj, čvrstoj i staloženoj osobi, ali u stvarnosti volim zaplakati na dobre predstave. Zaigran sam kao Josip, to sigurno, i većinom provodim slobodno vrijeme igrajući društvene igre, svirajući i puštajući “mozak na pašu”.

Kako ste uopće završili u glumi? Je li to posao o kojem ste maštali još od malih nogu?

Maštao sam o kazalištu općenito. Zanimali su me svjetlo, glazba, dim, crna kutija, ulice, sve stvari na kotačićima. Gluma je bila samo jedan mali dio te cijele začudne mašinerije. Na dramsku sam krenuo u osnovnoj školi u GK Joza Ivakić, ali nisam mislio da ću završiti ovdje gdje sam sada. Kroz igru i kazalište zavolio sam glumu, tako da nisam od filma. Odrastao sam uz kazalište, a prijelomni trenutak bila je predstava “Nemirne noge” Teatra Exit koja me iznutra doslovno samljela. Nakon toga sam poželio sudjelovati u kreaciji nečeg takvog. Ukratko, kazališne komade konzumiram od najranijeg djetinjstva, tako da mislim da mi je gluma samo podmetnuta. Hvala, mama.

O svemu više pročitajte u večernjem