VS koji ima ustavnu ulogu zaštite jedinstvene zaštite prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni uspio je u planu da bankama, osim financijski, pomogne stvaranjem potpuno distorzirane slike realnosti, piše Nataša Škaričić za Unu.

Ako netko ne razumije ili ga se ne tiče kriminalna narav onih sudaca Vrhovnog suda koji nisu priznali pravo na potpunu restituciju vlasnicima kredita u CHF-u koji su ih 2015. pretvorilu u eurske, možda pomogne ova analogija.

Recimo da je izvršna vlast, suočena s masovnim silovanjima, kazala da silovanje u Hrvatskoj nije kažnjivo i da je po našim zakonima seks pod svim okolnostima konsenzualan. Nekoliko godina kasnije, sada suočena s nekoliko pravomoćnih sudskih presuda za seksualni odnos pod prisilom, izvršna vlast kaže da će zaštititi žrtvu donošenjem posebnog zakona po kojemu žrtvi daje za pravo da izabere uvjete odnosa sa zlostavljačem.

Kronologija zlostavljanja dužnika

Puno godina i puno sudskih presuda poslije Vrhovni sud RH kaže da žrtva ima pravo na obeštećenje za razdoblje prije intervencije izvršne vlasti, ali samo za uništenu odjeću.

Bi li tada neimenovani suci i sutkinje Vrhovnog suda RH bili svima očita vrhovna sramota ove države?

Je li analogija malo pretjerana?

Pogledajmo kratku kronologiju slučaja Franak.

Nekoliko godina nakon što se oko 120 tisuća potrošača u Hrvatskoj na različite načine utopilo u švicarskim francima, pokazalo se da je razina toksičnosti tih kredita tolika da su se ljudi doslovno razboljevali, čitave obitelji raspadale, a na to nadovezivao i cijeli niz drugih tragedija.

Fascinantno marljiva i pedatna ekipa okupljena oko udruge Franak, u kojoj je glavna bila odvjetnica Nicole Kwiatkowski, podnijela je tužbu protiv banaka, iako su im se u tom trenutku gotovo svi opinion makeri u hrvatskim srednjestrujaškim medijima smijali.

Prvi veliki zaokret dolazi 2013. godine, kada je sudac Trgovačkog suda u Zagrebu Radovan Dobronić presudio je da su banke krive i da su stvarno ugovorile ništetne ugovorne odredbe u vezi s valutnom klauzulom u CHF-u i promjenjivom kamatnom stopom.

Prva reakcija na to bio je niz tekstova baziranih na anonimnim dojavama da Dobronić živi s mamom, da parkira na opsesivno precizan način, da je pravni dogmatik i slične marinkobožićevske svinjarije, nezapamćene u mirnodopskim vremenima.

Slučaj Dobronić

Svi koji su to vidjeli, mogli su shvatiti da je Dobronić na pravome putu i da se zamjerio ozbiljnim igračima.

Ako to nisu shvatili tada, onda ih je vijest stigla 2018. godine, kada je njegova presuda postala pravomoćna.

Ovako stoji u tekstu novinarke JL-a Slavice Lukić iz te godine:

“Dobronićeva je prvostupanjska presuda, kad je prije pet godina objavljena, konsternirala osam banaka, pobudila nade kod stotinjak tisuća zaduženih u švicarcima te izazvala sumnje i skepsu niza Dobronićevih kolega, koji su u povjerenju novinarima komentirali da oni osobno nikada ne bi tako presudili, da je njegova presuda “izvan realnog konteksta” i da će je Visoki trgovački sud srušiti.

I jest, Visoki trgovački sud tu je presudu godinu dana kasnije, u srpnju 2014., djelomično, i to u ključnom dijelu, “srušio”.

VTS je, naime, poništio onaj dio Dobronićeve presude u kojem je stajalo da su valutne klauzule u švicarskim francima nezakonite i ništetne jer su banke prema potrošačima postupile nepošteno prešutjevši im sasvim izvjesne rizike kredita s klauzulom u švicarskim francima.

Visoki trgovački sud 2014. je potvrdio Dobronićevu presudu tek u onom manje bitnom i za banke bezbolnijem dijelu, koji se odnosio na promjenjivu kamatnu stopu koju su banke određivale jednostrano i bez jasnih parametara.

Zatim je, u svibnju 2015. uslijedio drugi udarac, i to sa samog vrha pravosudne vlasti.

Vrhovni je sud odbacio zahtjev Udruge Franak za revizijom presude Visokog trgovačkog suda zauzevši stajalište da je Visoki trgovački sud u pravu, a Dobronić u krivu kad je presudio da su banke, ugovarajući valutne klauzule u švicarcima, postupile nezakonito.

Tako je pravosudna hijerarhija u Hrvatskoj jasno stala na jednu obalu, ostavivši Radovana Dobronića i njegovu presudu o nepoštenosti devizne klauzule u švicarcima samog na drugoj obali.

Herojstvo udruge Franak

Udruga Franak odlučila se na posljednji mogući pravni korak i protiv presude Vrhovnog suda podnijela ustavnu tužbu.

Ustavni je sud u prosincu 2016. uvažio tu ustavnu tužbu i vratio predmet na ponovno suđenje Vrhovnom sudu.

Vrhovni je sud predmet vratio na ponovno suđenje Visokom trgovačkom sudu, a on je, pritisnut argumentima Ustavnog suda, ovih dana objavio da potvrđuje prvostupanjsku presudu suca Dobronića.”

Dakle, nesporno je da su u hrvatskom i EU pravnom kontekstu krediti u CHF-u i način podizanja kamata nezakoniti, pa tako i ništetni, neovisno o tome jesu li korisnici tih kredita glupi, bankarski nepismeni, pohlepni ili su ljudska bića vrijedna poštovanja i/ili žaljenja.

U poluvremenu bitke između vrijednih ljudi udruge Franak protiv banaka, hrvatskog pravosuđa, medija i političkih elita, vlada Zorana Milanovića objavila je da donosi spasonosni tzv. Zakon o konverziji koji bankama nalaže da korisnicima kredita koji to žele kredit konvertiraju u eure.

Efekt toga je da će se nesnosno visoka rata kredita malo ispuhati, ali i dalje nema pravičnih obeštećenja za stranke i njihove obitelji s kojima su banke sklapale ugovore o kreditu s – ponavljam – dokazano nezakonitim odredbama.

Birajući između trenutnog i izvjesnog olakšanja i neizvjesnog nastavka torture, mnogi su osjetili da zapravo nemaju alternative, nego da prihvate opciju koja pruža kratkoročno olašanje.

Malo kome je palo na pamet da bi se time odrekao prava na restituciju prema Zakonu o zaštiti potrošača kao dijelu europske pravne stečevine, prema kojoj bi Hrvatska trebala pokazivati lojalnu suradnju.

Sve te ljude, država je dalje prepustila hrvatskom pravosuđu, dugim, skupim i neizvjesnim sudskim postupcima.

Samo rijetki su već nešto time dobili.

Povijesni utorak na VS-u

I konačno, na red je u utorak došao Vrhovni sud koji je trebao reći je li, dakle, problem riješen time što je država obavezala banke da blago korigiraju svoj odnos s klijentima ukoliko oni to traže.

Na čelu Vrhovnog suda sada stoji Dobronić, sudac koji je prvi donio presudu da su ugovori o kreditima nezakoniti i kojeg veliki dio moćnih ljudi u zemlji ne podnosi, uključivši neke sutkinje i suce VS-a.

U paradoksalnom obratu, VS upravo u mandatu čovjeka koji je na to mjesto došao zahvaljujući reputaciji koju je stekao presudom protiv banaka, donosi odluku da nezakonite i ništetne odredbe ugovora o kreditu nisu razlog za punu restituciju, ukoliko se dužnik “spasio” tzv. Zakonom o konverziji.

Je li sad jasnija analogija sa silovanjem?

Ako nije, valja konstatirati da je Vrhovni sud – onaj sud koj ima ustavnu ulogu zaštite jedinstvene zaštite prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni – uspio u planu da bankama, osim financijski, pomogne stvaranjem potpuno distrozirane slike realnosti.

U takvoj realnosti, banke nisu dužne funkcionirati sukladno hrvatskim zakonima, ni direktivama EU-a.

S godinama će neki ljudi na nekim sudovima tu činjenicu prokazati, no mnogi neće doživjeti da se savjest hrvatskog pravosuđa zbog povijesnog utorka na VS-u prži u zemaljskom paklu, piše Nataša Škaričić za Unu.