“Kakav je to popis, kod nas nije nitko bio niti ostavio obavijest u sandučiću”, “Sesvete, Kraljevečki Novaki i jedan dio naselja Kobiljak, uopće nisu potpisani niti su ostavljene poruke da su bili, kome se obratiti”, “lažu, kod nas u Dubokoj nije nitko dolazio”…. – mnoštvo ovakvih i sličnih komentara zaredalo se na društvenim mrežama s istekom posljednjeg dana popisivanja stanovništva u nedjelju u ponoć. temom se bavi SLOBODNA DALMACIJA
Iako je, prema prvotnom planu, prvi digitalni popis stanovništva trebao biti završen prije gotovo mjesec dana, rok je produljen zbog epidemiološke situacije i teškoća na terenu s kojima su se suočavali popisivači. Popis je trebao biti gotov 17. listopada, ali je rok za završetak posla produljen čak dva puta – najprije do 29. listopada, a potom i do 14. studenoga.
Zatečeni istekom potonjeg roka za popisivanje mnogi su, čije smo komentare mogli pročitati na društvenim mrežama, ostali iznenađeni činjenicom da ih ni do danas nitko nije kontaktirao niti to pokušao, čak i u slučajevima kada su se opetovano prijavljivali da ih obiđe netko od popisivača.
Podsjetimo, popisivanje se provodilo u dvije faze. U prvoj su se građani popisivali sami putem sustava e-građani, pa je popisivačima trebalo samo predati šifru s kontrolnim brojem – ili je zalijepiti na vrata, a u drugoj su, svi oni koji to nisu učinili sami, popisivani na terenu. “Znam najmanje četiri obitelji skupa s mojom i da popisivači nisu bili. Tko je to popisivao i kako, božesačuvaj”, javila se na Facebooku jedna Kninjanka; “kod nas nisu bili, nismo popisani”, potvrdilo je dvoje članova kućanstva u Zabrđu u Zagrebačkoj županiji; “ja sam taman izlazila iz stana jer sam išla po unuku u školu, od mene je tražila samo OIB, datum i mjesto rođenja i je li živim sama, i to je to. Kad sam se vratila iz škole još je bila u našem ulazu i pitala sam je hoće li sada ući, ona je rekla da ima dosta podataka, a što je napisala sve ostalo ne znam”, otkrila je jedna velikogorička umirovljenica; “u našem mjestu nitko nije bio, sada se pitam na kojem sam popisu, živih ili umrlih”, ironično je komentirala mještanka Osora na Cresu, a jedan je otac sarkastično zaključio: “Kći i ja nismo popisani. Dok se radilo olovkama i papirima, nije bilo pogreške. Sada s napretkom tehnologije, naravno, da je neka ovrha, našli bi me u mišjoj rupi”.
Začuđujuće je kako među zaboravljenim stanovnicima Hrvatske koji su, prema vlastitim riječima, preskočeni s netom okončanim popisivanjem ima i onih koji su gotovo pa molili da ih se popiše. Jedan je Splićanin na Fejsu ustvrdio kako se “prijavljivao tri puta da dođu popisati i ništa” (“ako nam je sve ka ovi popis daleko ćemo stići”), a isto nam je potvrdila i građanka Rijeke Željkica Kezić.
– Vidim da nisam jedina… Dva ili tri puta sam slala mail na e-mail adresu za popis stanovništva i onda su mi se javili da će netko doći. Poslala sam i broj telefona da mi se popisivač javi, jer imam krojački salon i nisam doma tijekom dana. Rekli su da će me nazvati… Kako nitko nije došao do onog prvog zaključnog datuma, zvala sam ih, zvala i zvala, dok ih nisam dobila. Gospođa, koja se javila, rekla mi je: “Ne brinite, popisivač će vas nazvati”. I ništa. Opet sam zvala… I opet ništa. I onda kad sam vidjela objave u nedjelju da popisivanje završava u ponoć, upitala sam se: “Pa, gdje sam ja?” I moj cimer, koji živi na istoj adresi, a također nije popisan – pita se Željkica Kezić. Više pročitajte na LINKU
DEMOS MEDIA
