Stihijska sadnja: Je li cilj bio samo ubiranje potpora ili uzgajivači plaćaju danak neznanju? Vijest donosi GLAS SLAVONIJE

Hrvatska proizvodnja oraha u prošloj je godini iznosila tek 448 tona, iako je pod orahom zasađeno više od 8000 hektara. Površine su proteklih godina drastično povećavane, čak i do 30 % godišnje, a proizvodnja je gotovo zanemariva.Stručna se javnost i građani stoga s pravom pitaju o kakvim se ulaganjima u ovu proizvodnju radi i jesu li opravdane sumnje kako se orah sadio stihijski, bez utjecaja struke i samo zbog izdašnih potpora koje je ova proizvodnja imala, posebice kroz ekološki uzgoj, kad su potpore iznosile i više od 1000 eura po hektaru.

Ističe se to između ostalog u najnovijoj analizi Smartera, konzultantske tvrtke specijalizirane za poljoprivredu i prehrambenu industriju. Naglašavaju i da je proizvodnja oraha postala hit u svijetu posebice radi sve veće potražnje zbog njihovih nutritivnih vrijednosti te je zbog potražnje došlo i do golemog rasta cijena. Hrvatska, s više od 8000 hektara nasada oraha, drži 10 % udjela u Europskoj uniji, a samo 0,35 % ukupne proizvodnje.

Izdašni poticaji
U Smarteru drže da su poticaji za sadnju oraha postali sinonim za poticanje poljoprivrede bez proizvodnje.
“Odobravanje potpora, za bar minimalne prinose po hektaru, uvedeno je u hrvatski sustav proizvodno vezanih potpora tek ove godine. Nadamo se da će ta promjena uspjeti velike hektare pod orasima staviti u funkciju proizvodnje. U Hrvatskoj je, prema službenim podacima, 2008. proizvedeno čak 6828 tona oraha, a golemi rast površina nakon ulaska u Europsku uniju (EU) nije pratio i rast proizvodnje. Gledajući trenutačne površine, Hrvatska čini 10 % svih površina u EU-u jer, prema posljednjim podacima, površine pod orahom u EU-u iznose 70.155 hektara, pri čemu je proizvodnja nešto veća od 128.000 tona. Kad se uzme omjere hrvatske proizvodnje u odnosu prema EU-u proizlazi da činimo tek 0,35 % uroda oraha. Ovi podaci su zabrinjavajući i potvrđuju da je sadnja oraha u Hrvatskoj bila stihijska, bez uvažavanja mišljenja struke, a pod utjecajem golemih mogućnosti dobivanja potpora po različitim osnovama za ovu proizvodnju. Zabrinjava nas što je u međuvremenu došlo do pada proizvodnje drugog voća, pa smo u tradicionalno dobroj proizvodnji jabuka pali ispod 5000 hektara. Zabrinjavajuće je to što Hrvatska nema mehanizme kontrole koliko se čega proizvodi, a odobravanja potpora za bar minimalne prinose po hektaru su unesena u naš sustav proizvodno vezanih potpora tek ove godine. Nismo imali i dalje nemamo poljoprivrednu politiku koja bi bila usmjerena na regionalizaciju proizvodnje. Tako danas nasada oraha najviše ima u Osječko-baranjskoj županiji i području oko Zagreba, koji su idealni za proizvodnju drugih dohodovnijih vrsta voća. Velike se količine oraha vjerojatno na tržište plasiraju bez ikakve evidencije, plaćanja poreza kod prodaje na kućnom pragu, tržnicama, sajmovima i sličnim kanalima te u proizvodnji likera, ulja i drugih proizvoda, koji su u ekspanziji, a koriste se za osobnu potrošnju i prodaju koja nigdje nije zabilježena. Poticaji za sadnju oraha postali su sinonim za poticanje poljoprivrede bez proizvodnje”, naglasak je analize.

Golemi potencijal

“Uzgoj oraha isplativ je i ima goleme potencijale. Na svjetskom tržištu deficitarna je roba za kojom postoji golema potražnja. Orah u ljusci postiže cijenu na svjetskom tržištu od 1,5 eura po kilogramu, a neke vrhunske vrste i do 4,2 eura. Cijena jezgre oraha u Hrvatskoj na veliko u ekološkoj proizvodnji je više od 60 kn/kg. Posljednjih dana cijene očišćenog oraha u pojedinim trgovačkim lancima dosežu i do 80 kn/kg”, objašnjavaju u Smarteru. Stručnjaci Smartera smatraju kako bi se uzgojem oraha mogao poboljšati standard stanovništva u dijelovima u kojima postoje uvjeti za ovu proizvodnju. U pojedinim krajevima Hrvatske postoje bitni preduvjeti za uzgoj oraha, od kvalitete tla, nadmorske visine i klimatskih uvjeta… Postoji i više načina organizirane proizvodnje, a jedan od savjeta stručnjaka je regionalizacija proizvodnje uz poštovanje mišljenja agronoma. U pojedinim županijama moguće je napraviti poljoprivredne zone prema uzoru na gospodarske. Takav bi projekt trebao biti dio strategije na državnom nivou, uz uključenje općina i gradova, visokih učilišta, znanstvenih instituta i organizacija. Drugi način bio bi da investitori osiguraju od 100 do 150 hektara površine za sadnju oraha i dogovore sa stranim otkupljivačima, a treći da više manjih OPG-ova formira zadrugu, okrupne proizvodnju, a uz fondova EU-a zatvore financijsku konstrukciju investicije. Zdenka Rupčić Vijest je na LINKU

DEMOS MEDIA