Glavna meta Porezne uprave paušalisti iz IT sektora? Broj im raste, a državna blagajna se ne puni… Ogorčeni obrtnici poručuju: ‘Žele nas pribiti na stup srama‘

Glavna meta Porezne uprave paušalisti iz IT sektora? Broj im raste, a državna blagajna se ne puni… Ogorčeni obrtnici poručuju: ‘Žele nas pribiti na stup srama‘

Aktualni potez Porezne uprave, koja je krenula u nadzor oko 50.000 obrtnika paušalista zbog navodne zloporabe poreznih pogodnosti i prikrivanja nesamostalnog rada, najviše bi mogao protresti redove informatičkog sektora u kojemu je zamijećen nagli porast paušalnih obrtnika. Temom se bavi SLOBODNA DALMACIJA

“Najveći udio broja obveznika poreza na dohodak od samostalne djelatnosti koji porez plaćaju samostalno je u znanstvenoj djelatnosti, informacijama i komunikacijama, administrativnim i ostalim uslužnim djelatnostima. Njima će se dodijeliti prvi pozivi za ispunjavanje upitnika”, priopćeno je iz Porezne uprave, čija je akcija izazvala reakciju Hrvatske obrtničke komore (HOK), koja je izražavajući “protivljenje daljnjoj diskriminaciji obrta i obrtnika” od Porezne uprave zatražila povlačenje upitnika čije je popunjavanje zatraženo od njezinih članova.

“Uvođenje ovog upitnika, osim što obrtnike administrativno opterećuje, prije svega ih diskriminira u poslovnom okruženju”, kažu u HOK-u, dodatno se protiveći stvaranju negativne medijske slike o obrtnicima koji su kao svoj način poslovanja izabrali paušalno oporezivanje dohotka, te ih kolektivno prikazujući kao “nepoštene”, čime se nanosi šteta njihovu ugledu i poslovanju. U Komori su, naime, protive kažnjavanju kolektiva zbog prekršaja koje je počinila nekolicina.

TAJNA VISOKIH PRIMANJA

A zašto se ovdašnji obrtnici paušalisti iz IT sektora spominju kao glavna meta Porezne uprave? Zbog visokih primanja, koja za sobom, u uobičajenom radnom odnosu, “vuku” i velika porezna opterećenja, koja odlaze u državni proračun. Kroz tzv. paušalni obrt situacija je bitno drugačija – djelatnik ne prima neto, nego brutoplaću, koja najvećim dijelom ostaje u njegovu džepu, a tek manji postotak ide državi. Primjerice, neki programer na svoj tekući račun svakog mjeseca prima brutoplaću koju mu uplaćuje poslodavac, a sav dohodak oporezuje se paušalno u simboličnim iznosima (ovisno o poreznom razredu), bez obzira na to o kolikim se isplatama radi, sve dok su one u okvirima godišnjeg limita od ukupno 300.000 kuna. U svakom slučaju, riječ je o neusporedivo manjim poreznim opterećenjima nego da je neki informatičar s visokim primanjima zasnovao regularan radni odnos, koji podrazumijeva isplatu netoplaće zaposleniku, nerijetko i više nego upola manju od njezina stvarnog brutotroška koji izdvaja poslodavac. Zahvaljujući paušalnom obrtu informatičar postaje dobavljač usluga za poslodavca i ispostavlja mu fakture za obavljene usluge na ime svojeg obrta. Česte su i situacije u kojima radi za hrvatsku tvrtku, a posao fakturira “sestrinskoj” u inozemstvu.

– Državi je uvijek malo… Zato sad i češlja. A u slučaju paušalnog poreza manja je osnovica nego kad je u pitanju klasičan obrt ili poduzeće, i za obračun davanja mirovinskom i zdravstvenom. Ljudi ionako sve više sami žele voditi brigu i o svom zdravstvenom osiguranju i o budućoj mirovini. Žele što je moguće više toga sami plaćati i upravljati svojim novcem, a ne ga prepuštati državi i institucijama u koje nemaju povjerenja i od kojih će sutra primati mižeriju od penzije. Jer koliko god da danas daješ, već sada znaš da te u mirovini čeka jako malo, nedovoljno za normalan život. Zato se ponašaju po onoj “u se i u svoje kljuse” – govori nam jedna splitska knjigovotkinja, u čijemu servisu među klijentima paušalnim obrtnicima, doduše, nema IT-jevaca, ali ima frizera, taksista. Ljudi, kaže, normalno rade svoj posao, radi se po zakonu, i sve štima. Vijest je na LINKU

DEMOS MEDIA