temom se bavi SLOBODNA DALMACIJA .Je li slučajno što je luka, preko koje su se iz susjedne države Bosne i Hercegovine izvozili drvo i drvna građa, bila baš u Šibeniku, na Šipadu? Naravno da nije. Da jest, ne bi ta djelatnost i ta prometna veza trajala čitavo jedno stoljeće. Još od 1892. godine, kada je njemački poduzetnik i industrijalac Otto von Steinbeis otvorio pilane u Dobrljinu i Drvaru, nakon što je dobio koncesiju za korištenje šuma, prvenstveno smreke i jele, pa je, akonto toga, pokrenuo i gradnju uskotračne pruge kroz Bosnu do Drvara i Knina, preko kojeg je drvena građa išla dalje, normalnom prugom, do Šibenika. U kojem je skladištena i pretovarana na (paro)brode.

GOLEMA INVESTICIJA

Deset godina trebalo je Steinbeisu da drveno pristanište njegove firme na poluotoku Klobušac počne s radom, 1903. godine, što i ne čudi, jer je jedna takva investicija u ono vrijeme bila golemi industrijsko-infrastrukturni pothvat. I danas bi bila, a kamoli ne prije stotinu godina. U tih 25 godina, sve do propasti Austro-Ugarske i uspostave nove jugoslavenske države, Steinbeis je sa svojim austrijsko-njemačkim partnerima stvorio ne samo golemu infarstrukturu za prijevoz i preradu drva, u BiH i našoj županiji, nego su u susjednoj državi gradili – pored pruga i željezničkih stanica, koje su danas zbog svoje ljepote i spomenici kulture – i stambene zgrade, bolnice, tvornicu celuloze, tvornicu bačava i tvornicu opeke. Sve je to nova – i prva – jugoslavenska država poslije preuzela i pretvorila u ŠIPAD. Što je zapravo akronim za Šumsko Industrijsko Privredno Akcionarsko Društvo. Koje je već između dva svjetska rata izvozilo 150.000 kubika drvne građe u svijet. Uglavnom preko šibenske luke.

NAJKRAĆA VEZA S MOREM

Kao i svaka priča iz povijesti, i ova govori ponešto o sadašnjosti. I važnosti prometne infrastrukture. I – evo nas, tu smo opet – važnosti brze ceste Šibenik – Drniš – Knin. A može i obratno, kao što je bilo u Steinbeisovo vrijeme, Knin – Drniš – Šibenik. Tom bi brzom cestom – dvije trake za gore, i dvije trake za dolje – i njezinom izgradnjom Šibenik ponovno, kao što je to već bio čitavo jedno stoljeće, bio najbrža i najkraća veza s morem, ako ne cijele, a ono najvećeg i najpotentnijeg dijela BiH. Sada je ta uloga pripala Splitu. Da je barem nešto od te brze ceste, o kojoj se u Šibeniku govori sporadično i deklarativno, već godinama, dosad napravljeno, barem obilaznice Knina i Drniša, vjerojatno bi se drugačije slagali i prometni koridori u susjednoj državi. Pa bi u Šibeniku, na moru, na rivijeri od Murtera do Rogoznice, nacionalnim parkovima i parkovima prirode, u perspektivi, završavala ne samo BiH, nego i dobar dio Slavonije. Kojoj bi bilo kraće preko Banje Luke i Grahova nego okolo. I ne samo kao turisti, nego i kao sezonci u turizmu. Što bi išli u Njemačku ili Austriju kad iz Livna i Posušja mogu relativno brzo i sigurno do posla i natrag kući? Više na LINKU

DEMOS MEDIA