Postoji jedna šala koja prikazuje ženu kroz solmizacijski slog –LA; ProdudiLA sam se, ustaLA, na brzinu pospremiLA, djecu u vrtić odveLA, na posao otišLA, vratiLA se, opraLA, opeglaLA, skuhaLA, kasno legLA, rano ustaLA i nisam se naspavaLA. Naravno, iako je riječ o humoru isti nerijetko oslikava stvarno stanje ili predstavlja koncept lakšeg nošenja sa stresom i svakodnevnim obvezama žena koje pokušavaju balansirati između privatnog i poslovnog života. Činjenica je da zbog društveno uvjetovane uloge, žene plaćaju višu cijenu na tržištu rada, da su njihove karijerne mogućnosti manje, između ostalog i zbog učestalog rada s nepunim radnim vremenom, što posljedično dovodi i do većeg rizika od siromaštva i socijalne isključenosti. No isto tako je činjenica da se ni muškarcima ne omogućava dovoljno da aktivnije sudjeluju u privatnom i obiteljskom životu.

Uzimajući u obzir nepredvidljivost na globalnoj razini, financijske i ekonomske krize, demografske izazove s kojima se Europa i svijet sureću, pitanje usklađivanja privatnog i poslovnog života postalo je naprosto nužnost. Tu nužnost boljih i učinkovitijih načina djelovanja, prepoznali su i sami poslodavci, jer se upravo neusklađenost sve ozbiljnije odražava na njihovo poslovanje, odnosno ni tvrke, a posljedično ni same zemlje ne koriste puni potencijal obrazovanih žena. Unatoč činjenici da su u većini europskih zemalja žene u prosjeku obrazovanije od muškaraca, njihov obrazovni i radni potencijal ostaju neiskorišteni. Dake, govorimo o ljudskom kapitalu kao jednom od glavnih alata koji osigurava dugoročnu održivost tvrtki i same ekonomije te doprinosi reprodukciji društava i koja upravo ta društva ne koriste. Kompanije koje su prepoznale nužnost usklađivanja privatnog i poslovnog života te važnost uključivanja žena na tržište rada poduzimaju potrebne mjere i politike korporativne odgovornosti. Ovakvim pristupom njihov bonus je mogućnost bržeg odgovora na globalnu konkurenciju. Jedan od puteva je svakako uvođenje standarda MAMFORCE, priznatog znaka kvalitete koji potvrđuje kompetencije poslodavca u provedbi korporativne obiteljske odgovornosti i kojima se sustavno pristupa području usklađivanja privatnog i profesionalnog života. Tvrtke koje prolaze kroz proces MAMFORCE revizije uvode niz odgovornih politika i beneficija zaposlenika kako bi se olakšalo usklađivanje privatnog i poslovnog života te osigurale jednake mogućnosti karijere bez obzira na roditeljstvo i spol. Neki od primjera su: telekomunikacijski operateri A1 i Hrvatski Telekom, Privredna banka Zagreb, i Zagrebačka banka, INA, Coca- Cola, 24 sata – medijska tvrtka, Lidl, Janaf, Agencija za znanost i visoko obrazovanje, HAKOM, HEP, HBOR, HUP itd.

Pandemija COVID- 19, ne samo da je pokazala da postoje načini usklađivanja privatnog i poslovnog života, već je i ubrzala sam proces. Uz odgovarajuću organizaciju kulturu koja se prije svega temelji na povjerenju i podršci, fleksibilni oblici rada pokazali su se optimalnima, uz pružanje podrške privatnom vremenu zaposlenika. Ovakvim pristupom poslodavac i samo društvo dobivaju nešto neprocjenjivo, a to su kreativniji i zadovoljniji zaposlenici koji još više doprinose razvoju organizacije i društva. Nije to zapravo nikakva novost, no moraju proći godine i godine da se nešto počne riješavati, i kad druge, neočekivane okolnosti nametnu samu potrebu. Kada govorimo o zadovoljnom radniku o istom je još 1932. godine pisao Bertrand Russell, navodeći kako će skraćeno radno vrijeme učiniti slobodno vrijeme, ne samo užitkom već će poštedjeti čovjeka pohabanih živaca, umora i dispesije. Odmor će za sobom donijeti i druge stvari od veće posvećenosti obitelji i javnosti, ljubaznosti, manje osuđivanja drugih, donijet će i Dobro jedno od najvećih moralnih kvalteta, a Dobro i zadovoljstvo ne dolazi od života koji je stalno u grčevitoj borbi.

Potreba usklađivanja privatnog i poslovnog života prepoznata je i kroz odličan projekt „Pomirenje posao-obitelj i ravnopravnost spolova- Regionalni pregled i smjernice“ u kojem je sudjelovala, u ime Hrvatske i Hrvatska udruga poslodavaca. Jedan od problema koji je istaknut, i koji se često spominje kada se govori o ravnopravnosti spolova je prepreka s kojom se žene susreću kod pozicioniranja na vodeće pozicije. Briga oko djece, domaćinstva, skrb o starijim članovima obitelji, nemogućnost da se ostaje dulje na radnom mjestu na način kao što to mogu muškarci, ženu u osnovi onemogućuju da se u potpunosti posveti poslu, a poslodavcima da unaprijede položaj žena. Kao jedan od merituma problema istaknuta je prevelika zastupljenost žena u neplaćenom poslu i prezastupljenost muškaraca u plaćenim poslovima, što dovodi do svojevrsnog nezadovoljstva, ali i činjenice da društvo gubi važan potencijal. Kao argumenti koji podupiru ovu tvrdnju navodi se dvostruki teret žena koji proizlazi iz plaćenog i neplaćenog rada koji ne ispunjava ženu te da je upravo aktivno uključivanje muškaraca u kućanske poslove snažno povezano sa zadovoljstvom žena, općom dobrobiti i srećom. S druge strane i muškarci su ti koji žele biti više uključeni u obiteljski život, no zbog društvenih normi ili radnog rasporeda, često su spriječeni u tome. Povećano sudjelovanje muškaraca u neplaćenom radu je ključan za uklanjanje disproporcija i povećanje angažmana žena na tržištu rada i logična je posljedica činjenice da dan ima samo 24 sata i da svaki obiteljski život donosi brojne kućanske i ostale poslove vezane za skrb. Naravno, paralelno treba raditi i na osvješćivanju javnosti, jer muškarci su nerijetko izloženi pritiscima, upravo zbog tradicionalnih društvenih normi koje ne prihvaćaju ovakvo sudjelovanje muškaraca. Mediji su ti koji imaju važnu ulogu u promicanju društevnih promjena, i uistinu je nepotrebno pa već i smiješno da i danas svjedočimo stereotipnim reklamama u kojima je žena ta koja drži sredstva za čišćenje, pranje..

Rezultati istraživanja „Utjecaj rodne podjele obiteljskih obaveza i kućanskih poslova na profesionalni život zaposlenih žena“ koje je institucija Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova kao nositeljice projekta 2017. provela u okviru EU projekta „Prema stvarnoj ravnopravnosti muškaraca i žena: usklađivanje profesionalnog i obiteljskog života“ pokazuju da 58% žena u Hrvatskoj vodi svu ili većinu brige o djeci u usporedbi s 0,2% muškaraca. U 42% slučajeva žene vode brigu za starije, nemoćne i bolesne članove obitelji, dok muškarci u 5% slučajeva. Istovremeno sve (ili većinu) rutinskih kućanskih poslova obavljaju žene u udjelu od 83%, a sve ili većinu kućanskih poslova obavljaju muškarci u udjelu od 0,4%. Također je istim istraživanjem dobiven zanimljiv podatak o postotku zaposlenih žena u Hrvatskoj koje su zbog neravnoteže doživjele neku negativnu posljedicu u svom poslovnom životu: odustajanje od poslovnog putovanja – 29.5%, odustajanje od stručnog usavršavanja – 29.8% i odustajanje od napredovanja – 20.3%. Pokazatelji govore da je omjere neophodno mijenjati kako bi se postigla ravnopravnost spolova na tržištu rada.

Kod usklađivanja privatnog i poslovnog života izuzetno je važna sinergija svih relavantnih aktera. Tu je država sa svojim zakonodavnim okvirima, no moramo biti svijesni da isti nikada nisu bili dovoljni za postizanje društvenih promjena. Ono što je bitno i što država i institucije imaju su mehanizmi koji će ubrzati promjene, omogućiti razvoj i koji se moraju staviti u pogon. Lokalne zajednice u osnovi imaju ključnu ulogu, jer su u izravnom kontaktu s građanima te su zadužene za njihove infrastrukturne potrebe. Iste moraju još više biti podrška roditeljima s djecom. Od čuvanja djece prilagođenog potrebama roditelja, osiguravanja doručka i obroka djeci kroz obrazovni sustav, osiguravanja školskog prijevoza, brige za djecu nakon škole i tijekom školskih praznika, posebno uzimajući u obzir činjenicu da se radni vijek produlje i da će „servis“ baka i djedova biti sve nedostupniji. Važno je pružati i bolju i dostupniju skrb za stare i nemoćne. Uloga poslodavaca i sindikata važna je, ne samo zaprovedbu zakona, već i za njegovu nadogradnju konkretnim mjerama i njegovo donošenje bliže stvarnim potrebama zaposlenika.

Ne treba nikako zanemariti i ulogu same obiteljske zajednice koja ima pravo na svoje izbore, odnosno ima pravo odlučiti o rodno tradicionalnom načinu života, imajući u vidu da izbor mora biti dobrovoljan i neograničen i za ženu i za muškarca, što će zasigurno ovisiti o razini svijesti i jednih i drugih.

Jedan od osnovnih uvjeta za usklađivanje privatnog, poslovnog i društvenog života je i segment roditeljskog dopusta. Što se tiče Hrvatske relativno mali postotak muškaraca koristi roditeljski dopust, što utječe na karijeru razvoj i tržište rada te je stoga potrebno razviti alate za promicanje očinskog dopusta, ili uvesti obvezni očinski dopust. Postotak roditelja koji se brinu o svojoj djeci mlađoj od 3 godine je vrlo visok, a razlog tome djelomično leži u ostajanju žena kod kuće zbog nezaposlenosti te zbog rodiljnog dopusta.

Podsjetimo da je EU parlament usvojio nova pravila kako bi roditelji i skrbnici bolje odgovorili na izazove prilikom traženja ravnoteže između poslovnog i privatnog života.Bolji uvjeti rada i roditeljski dopust pomogli bi zaposlenim roditeljima i doprinijeli ravnopravnosti žena i muškaraca, s obzirom na njihove mogućnosti na tržištu rada. Novim se mjerama zagovara bolji standard za očinski dopust, što uključuje pravo na očinski dopust u trajanju od najmanje deset radnih dana povodom rođenja djeteta uz naknadu u visini naknade za bolovanje. Također, jača se postojeće pravo na četiri mjeseca roditeljskog dopusta, određivanjem dva mjeseca neprenosivog dopusta i uvođenjem naknade za ta dva mjeseca u iznosu koji će odrediti države članice. Određen je i skrbnički dopust u trajanju od pet radnih dana godišnje po radniku. Novim se pravilima jača pravo svih roditelja i skrbnika da zatraže fleksibilnije uvjete rada. Države članice imaju vremensko razdoblje od tri godine da u svoje zakonodavstvo uvrste nova pravila, odnosno do 2. kolovoza 2022.

U mnogim dosadašnjim istraživanjima o ravnopravnosti spolova zaključeno je da je upravo neusklađenost obiteljskog i profesionalnog života najvažniji razlog ograničenja s kojima se žene suočavaju u poslovnom okruženju. Zbog toga se i većina preporuka za poboljšanje položaja žena u poslovnoj sferi odnosi upravo na potrebu usklađivanja privatnog i profesionalnog života. Vrlo važan uvjet za to je osiguravanje odgovarajućih uvjeta u radnom okruženju. Istraživanja su pokazala da i žene i muškarci osjećaju napetost prilikom usklađivanja privatnog i poslovnog života i to, ne samo u segmentu kućanskih i obiteljskih obveza povezanih s djecom nego i u segmentu brige za starije članove obitelji koja je sve raširenija u cijeloj Europi zbog procesa starenja stanovništva. Dakle, zaposlenicima je u različitim životnim razdobljima potrebno ponuditi rješenja koja će im pomoći u savladavanju prepreka kod usklaživanja poslovnih i obiteljskih obaveza. Govorimo o fleksibilnim oblicima rada kao što su fleksibilno radno vrijeme, klizno radno vrijeme, podjela radnog mjesta, rad od kuće (stalni ili povremeni), fleksibilni slobodni dani, sabijeni radni tjedan i slično. Ovakvim mjerama je važno poticati i muškarce da ih koriste kako bi se postigla bolja ravnoteža između privatnog i poslovnog života te bolja skrb o obiteljima. 

Zaključno, kako bi se osiguralo potpuno i ravnopravno poštivanje ljudskih prava i žena i muškaraca, mora se uzeti u obzir društvena važnost roditeljskog dopusta za majke i očeva te uloge oboje roditelja u odgoju djece i njihovih odraslih uzdržavanih članova obitelji. Važno je potaknuti porast broja muškaraca koji uzimaju dopust iz obiteljskih razloga, što bi pomoglo povećanju sudjelovanja žena na tržištu rada, razbijanju rodnih sreretipa, a posljedično s tim približilo nas i potreboj ravnopravnosti spolova.

Suvremeno tržište rada traži dugo radno vrijeme, 24-satnu dostupnost zaposlenika…, što zasigurno nije dobro za same zaposlenike i poslodavce, i što neupitno narušava ravnotežu između poslovnog i privatnog života. Upravo uspostava ravnoteže na dulje staze dovest će do zadovoljnih zaposlenika koji će predanije, kreativnije i bolje doprinositi razvoju organizacije i društva. Dobra organizacija rada, temeljena prije svega na međusobnom povjerenju i podršci zaposlenicima kroz fleksibilne oblike rada zasigurno je dobar put usklađivanju. Uzimajući u obzir sve navedeno lakše će se i postići jedan od glavnih ciljeva Strategije rodne ravnopravnosti EK, čiji je glavni fokus na uključivanju što većeg broja žena na tržište rada i nastojanje da se dostigne 75% zaposlenosti žena. Jedan od ključnih preduvjeta ostvarenja je upravo putem usklađivanja profesionalnog, privatnog i društvenog života.

Piše: Snježana Nemec

OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA AGENCIJE ZA ELEKTRONIČE MEDIJE