Iza nas je i sinoćnja vrlo lijepa 3. večer 25. Novogradiškog glazbenog ljeta. Nakon izvrsnog, ako se ne varam 19 festivala Djeca pjevaju hitove, uslijedio je odličan nastup dvije vrsne pjevačke veličine a to su Doris Dragović i Željko Samardžić. Posjetitelja je bilo jako puno pa možda nije niti pretjerano kazati oko 8 do 10 tisuća, a možda i više.
Doris nije htjela imati press konferenciju za novinare, što joj nikako nije fora i malo se previše umislila kao da je u najmanju ruku razmažena holividska diva. Na koncertu je bila i cinična rekavši kako smo ju zvali eto tek nakon 25 godina. To je rekla na početku i na kraju. Ipak koncert je odradila sjajno i hvala joj na tome. To samo govori o tome kakav je rejting ova manifestacija postigla u proteklih četvrt stoljeća. Drugi izvođač gospodin Samardžić je iskreno na pressici rekao kako se iznenadio zašto su ga zvali na nastup. On zaslužuje svaki respekt za profesionalnost, ljubaznost kao i njegov sjajan prateći band. On i njegovi glazbenici “nisu mogli doći k sebi” od atmosfere koju su doživjeli u Novoj Gradiški. Rekli su kako su oduševljeni gradom, nama i svemu što su doživjeli, – što je tako lijepo i predivno.
Zanimljivo je bilo čuti i te njihove pjesme na ekavici i primjetiti činjenicu kako je Nova Gradiška izgleda postala multikulturna i multietnička sredina te kako malo po malo idemo k cilju kako trebamo poštovati sve ljude bez obzira na njihovu vjeru, nacionalnost, boju kože ili neku drugu različitost.
Opet nas više poštuju drugi nego mi sami sebe i ono naše što imamo, i čime bi smo se trebali dičiti.
Večeras je sjećanje na Zlatka Štefanca glavnog inicijatora manifestacije Novogradiško glazbeno ljeto od samoh početaka prije 25 godina te na Josipa Pintarića Pucu, legendarnog novogradiškog svestranog likovnog i glazbenog umjetnika, skladatelja, boema.
A. Brađašević
