Karolina Vidović Krišto dala je ekskluzivni intervju za hrvatsko nebo, intervju prenosimo u cijelosti

– Gospođo Vidović Krišto možete li prokomentirati nedavnu anketu na jednom dosta čitanom portalu u Hrvatskoj u kojoj su Vas čitatelji u ovom trenutku prepoznali kao daleko najozbiljnijeg i najpopularnijeg domoljubnog političara koji bi uskoro mogao preuzeti ulogu vodećeg oporbenog političara? Primjerice, u toj anketi do sada vrlo popularni Miroslav Škoro završio je na 4. mjestu. Što Vam to dogovori i je li Vam to pokazuje da ste na pravom putu?

Hrvatska politička scena je već dugi niz godina pod svojevrsnom političkom okupacijom. Mediji su pod potpunom kontrolom, a moćne strukture koje upravljaju tim medijima imaju svoje uporište u udbo-komunističkim strukturama, zabranjuju svaku vrstu demokratskog djelovanja, te medijski promiču onu vrstu političara koja je „pod kontrolom“. Tako da je u Hrvatskoj dopušteno i vrijeđanje i ideološko lamentiranje, ali nije dopušteno propitivanje i ugrožavanje vladajućih struktura. Osjećam se odgovornom isključivo svojim biračima i hrvatskom narodu, a moj rad je u potpunosti podređen stvaranju pravedne Hrvatske u kojoj će zakoni vrijediti za sve jednako. I doista imam dobru reakciju ljudi, iako me vladajuće strukture medijski potpuno izoliraju. Ali ima ona poslovica – gdje postoji volja, nađe se i rješenje. Nedvojbena je činjenica da su pred Hrvatskom promjene koje se moraju dogoditi, i dogodit će se, unatoč korumpiranim udbaškim strukturama.

– Duhovna, moralna, politička i gospodarska situacija u Hrvatskoj izuzetno je teška. Čak je i Katolička crkva u Hrvatskoj jako uzdrmana. Mnogi govore da u Hrvatskoj danas vlada kriza i pesimizam koji se ne može usporediti ni s velikosrpskom agresijom početkom 90. godina, kad je Hrvatska bila potpuno razoružana i bez prijatelja u svijetu? Što se, prema Vašem mišljenju, mora i treba učiniti da se to za hrvatski narod opasno stanje promijeni?

Nije ovo nikakva nepoznata situacija u političkoj povijesti svijeta. Vladajuće strukture u Hrvatskoj štite svoje pozicije koje su protuzakonite. Kako bi te svoje nemoralne rabote mogle ostvarivati blokirali su institucije sustava, a ta situacija posljedično stvara tjeskobu, nepravdu i, naravno, osjećaj nemoći kod prosječnog čovjeka. Postoji bezbroj primjera u novijoj povijesti kako su se takve tjeskobne i destruktivne situacije rješavale. Hrvatska mora provesti proces suočavanja s prošlošću, mora profunkcionirati vladavina prava u kojoj zakoni vrijede za sve isto, ali, vrlo jasno kažem, moraju biti privedeni odgovornosti oni koji sprječavaju primjenu zakona. I tu nema nikakve dvojbe tko su ti koji su odgovorni za današnju situaciju u Hrvatskoj. To su stare udbo-komunističke strukture i njihova djeca. Oni isključivo mogu funkcionirati u bezakonju i privilegijama. Rad i rezultati za njih su nepoznanica, jer sve što su stekli temelji se na privilegiranosti.

– Hrvatska zajednica u Australiji broji nekoliko stotina tisuća ljudi prve druge i treće generacije, što je uistinu veliki potencijal za osnaživanje svih vrsta odnosa između hrvatskih iseljenika na tom kontinentu i Republike Hrvatske te Hrvata u Bosni i Hercegovini. Stječe se dojam da u toj zemlji niste još dovoljno poznati među Hrvatima. Možete li se ukratko predstaviti našim čitateljima – gdje ste rođeni, u kojim ste sve zemljama živjeli i što ste po zanimanju? Imate li obitelj?

Odrasla sam u Bavarskoj, u Münchenu. Početkom agresije na Hrvatsku priključila sam se HDZ-u u Munchenu i bila sam jedna od utemeljiteljica tamošnje Mladeži HDZ-a. Moj san je uspješna i pravedna Hrvatska. Ta želja i cilj su me nagnali da se s dvadeset godina, tada sama bez obitelji, vratim u Hrvatsku. Udana sam i majka četvero djece; radila sam na HRT-u, a prošle sam godine izabrana u Hrvatski sabor.

– Kako tumačite gotovo suludi i neprijateljski odnos službenih hrvatskih vlasti, a posebno premijera Plenkovića, prema cijelom hrvatskom iseljeništvu, bez čije pomoći se nećemo tako lako izvući iz demografske i gospodarske propasti? Povratnici iz iseljeništva koji su dali veliki obol tijekom pedeset godina u prošlom stoljeću u širenju i čuvanje ideje o pravu hrvatskog naroda na vlastitu državu danas su u Hrvatskoj građani drugog reda. Imate li namjeru to promijeniti?

Kad bismo izostavili emocije, a u nacionalnom smislu emocije nikada ne možemo izostaviti, onda je odricanje od vlastitog naroda koji živi po svijetu iracionalno i štetno za državu. Manje-više sve države s velikom dijasporom imaju poticaje za povratak domovini, od Izraela do mnogoljudne Kine. Međutim, Plenković pripada onoj privilegiranoj vladajućoj kasti u Hrvatskoj kojoj je dijaspora konkurencija, te bi svojim – ne samo kapitalom, već i vrijednosnim sustavom – ugrozila današnje, njima podređene društvene odnose u Hrvatskoj. Jedan od temelja mog političkog djelovanja jest upravo promjena te opisane štetne politike. Hrvatska je prelijepa država s ogromnim potencijalom. Kada suzbijemo korupciju, Hrvatska će postati poželjno mjesto za život i uvjerena sam da će se tada i Hrvati iz dijaspore početi vraćati.

– U Hrvatskoj vlada epidemija korupcije, od općina do najviših državnih tijela, o čemu Vi najčešće govorite u Hrvatskom saboru. Kao što vidimo u zadnje vrijeme, pravosuđe je u centru te korupcije. Ima li uopće nade da se ta korupcionaška i mafijska mreža može razbiti, ili barem ograničiti?

To je početak i kraj svih promjena u Hrvatskoj koje će se dogoditi. To pravosuđe širi demagogiju da su promjene nemoguće, a one su moguće i to na vrlo transparentan, demokratski i Europi prepoznatljiv način. Ako njemačka pokrajina Bavarska ima potrebu sigurnosne provjere svojih sudaca, onda ćemo to uvesti i u Hrvatskoj, a taj ispit dobar dio sudaca i državnih odvjetnika ne će položiti. U Hrvatskoj ima 1700 sudaca i ne vidim nikakav problem da nađemo 800 ili 900 poštenih koji će zamijeniti sadašnje koji to nisu. I tu počinje stvaranje pravne i pravedne Hrvatske.

– Jesu li Plenković i HDZ prevarili hrvatski narod, ili je pak u pitanju uhljebništvo u kojem se pojedinac u vrlo teškim vremenima, u kojima država, kao u feudalnom sustavu, odlučuje o svemu, bori samo za opstanak i vlastite interese? Hrvatska kao država i njezina budućnost, sve je manje u fokusu društvenog života u Hrvatskoj.

Vrlo često znam svojim prijateljima i suradnicima objašnjavati da volju naroda nitko ne može trajno sprječavati u ostvarivanju njegovih istinskih težnji. Kako je bilo biti Poljak 1947.? Nakon jednog zla došlo je drugo zlo. I upravo ti Poljaci su pokazali, i kod rušenja komunizma i današnjim razvojem, kako se upornim radom i predanošću mogu postići dobri rezultati. Vladajuće samozvane elite doista jesu hrvatskom čovjeku ubile nadu u mogućnost promjena, ali to ne znači da je Hrvat prestao voljeti svoju domovinu. Nisu samo HDZ i Plenković iznevjerili svoje birače, iznevjereni su i lijevi i desni, jer je politika u Hrvatskoj svrha samoj sebi, i zato mora doći do korjenitih promjena. Osobno svjedočim svakodnevnoj potpori hrvatskih građana za stvarnim promjenama, stoga će se te promjene i dogoditi, jer volju naroda nikada nitko nije mogao zaustaviti.

– U zadnje vrijeme u strašnom je naletu jugoslavenstvo u svim segmentima hrvatskog društva. Kako to tumačite?

Jugoslavenstvo je politička platforma vladajuće strukture u Hrvatskoj. Taj koncept je stvaranje stalnih društvenih tenzija i sustavno sprječavanje utvrđivanja istine. Jer utvrđivanje istine, ako hoćete i o toj Jugoslaviji, bi neminovno dovelo i do utvrđivanja istine, na primjer, o privatizaciji i komunističkim zlodjelima. Neminovnost suočavanja s prošlošću vidimo u svim državama bivšeg komunističkog bloka, a kao što znamo, gdje god je došlo do suočavanja s prošlošću, došlo je i do gospodarskog napretka, povećanja platežne moći i zdravih društvenih odnosa.

– Što mislite o današnjem HDZ-u i predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću, koji se pretvorio u najvećeg diktatora u Europskoj uniji? Koji je zapravo njegov politički cilj?

Ta struktura uopće nema politički cilj. Njihov jedini motiv je zadržavanje osobne vlasti i komfora. Današnje vladajuće vrhuške doživljavam bezidejnim i sadržajno ispraznim.

– Vi ste dugo godina bila novinarka na HRT-u, gdje ste se borili protiv ideološke i svake druge cenzure. Zbog toga su Vam bila oduzimana i prava koja jamči Ustav Republike Hrvatske – sloboda mišljenja i izražavanja misli. Postoji li danas sloboda javnog govora i izražavanja misli u Hrvatskoj?

Maltretiranja kojima sam bila izložena nisu spomena vrijedna naspram svih nepravdi koje doživljavaju hrvatski ljudi u svakodnevici. U Hrvatskoj postoje tri područja koja su međusobno uvezana, a čiji je osnovni cilj međusobna zaštita, a što samim time znači zlostavljanje hrvatskih građana. To su područja vodeće politike, pravosuđa i medija. U trenutku kada jedno od tih područja bude profunkcioniralo, u smislu zakonitih i demokratskih postulata, Hrvatska će početi napredovati.

– Kao njegov savjetnik, predsjedniku Tuđmanu sam već 1991. rekao da se treba bojati povratka jugoslavenstva, koje će gurati veliki svjetski igrači. Predsjednik Tuđman samo se nasmijao i odbacio je to moje razmišljanje. Nažalost trideset godina kasnije jugoslavenstvo i ljevičarstvo, zajedno s globalistima i zelenim aktivistima u velikoj su ofenzivi u Hrvatskoj. Što nas čeka u tom pogledu?

Baš Tuđmanova politička doktrina je odgovor na ovo pitanje. Djelujmo lokalno, a mislimo globalno. Budimo odgovorni i uredimo Hrvatsku na pravi način, jer država koja je uređena može se othrvati svakom negativnom utjecaju. A u mjeri u kojoj to možemo, doprinosimo pozitivnom globalnom razvoju. Problem hrvatskih građana, a time i hrvatske dijaspore, nisu ni Ujedinjeni Narodi, ni Europska komisija, već protuzakonite i korumpirane strukture koje vladaju izvršnim, pravosudnim i zakonodavnim područjima Hrvatske. Razina korupcije u Hrvatskoj je jednostavno nepodnošljiva, tu razinu korupcije ne bi mogao izdržati ni jedan bogati Qatar.

– Zadnje, ali za mene najvažnije pitanje: Kad mislite osnovati stranku? Vrlo dobro Vam je poznato da je u demokratskim sustavima moguće osvojiti vlast samo ako imate svoju stranku. Mnogi ljudi su već jako nestrpljivi da Vam se pridruže i daju svoju potporu.

Ozbiljno se pripremamo, jer za novom strankom postoji društvena potreba, i ona ne smije sadržavati one greške na kojima su drugi u svojim, nekada i ispravnim nastojanjima, padali. Ta stranka mora vratiti povjerenje u politiku, a zajednički nazivnik svakog člana bit će – služiti napretku Domovine, a ne vlastitom probitku. I ono što Vam mogu najaviti, u pristupnici će biti sadržan i svojevrsni lustracijski formular koji će biti preduvjet za članstvo u toj stranci. Ta stranka se ne će zalagati za jednu, a provoditi drugu politiku, kao što je slučaj s današnjom političkom strukturom. Naprotiv, ono što bude u programskim ciljevima, to će se provoditi doslovno u djelo. I nemam nikakve dvojbe u uspjeh tog političkog projekta. Piše hrvatsko nebo