Povodom presude Ustavnog suda RH kojom su dva pitanja iz Mostovih referendumskih inicijativa proglašena neustavnim, ponovno se raspravlja o načinu izbora njegovih članova, a predsjednik RH u pitanje je doveo i sam smisao postojanja Ustavnog suda
Piše: Saša Paparella javlja web portal ZAGREBI.HR
Nakon što je Ustavni sud zaključio da referendumska pitanja iz dviju Mostovih inicijativa o ukidanju covid potvrda i ‘stožerokracije’ nisu u skladu s Ustavom RH, javnost se – kako se to periodično događa – zainteresirala za rad te institucije, a od samog predsjednika RH Zorana Milanovića čuli smo i ideju da Ustavni sud treba ukinuti.
Ustavni sud je neovisan o svim tijelima državne vlasti te ne spada ni u izvršnu, ni u zakonodavnu, a ni u sudsku vlast, iako se naziva sudom. Prema nekim pravnim teoretičarima, Ustavni sud predstavlja četvrtu vlast; prema drugima, on je iznad triju vlasti. U pogledu zaštite sloboda i prava građana zajamčenih ustavom, Ustavni sud odlučuje o pojedinačnim zahtjevima građana pružajući zaštitu pojedincima čija su ustavna prava povrijeđena aktima sudbene, upravne i druge javne vlasti.
Neke od odluka Ustavnog suda zaštitile su zadnjih godina razne skupine ugroženih građana, unaprijedile hrvatsko društvo, no neke druge su se pokazale upitnima. Primjerice, upravo je Ustavni sud u nekim slučajevima doprinio gubitku povjerenja građana u pravosuđe, oslobodivši neke od aktera najvećih koruptivnih afera u novijoj hrvatskoj povijesti. Evo kratkog prikaza najvažnijih odluka Ustavnog suda RH.
‘Za dom spremni je pozdrav rasističke NDH’
Nogometaš Josip Šimunić se na presudu Visokog prekršajnog suda, kojom je kažnjen s 15.000 kuna zbog uzvika ‘Za dom spremni’, žalio Ustavnom sudu, koji je u prosincu 2016. odbacio njegovu tužbu uz obrazloženje da je osuđujuća presuda za širenje mržnje temeljena na zakonu. Šimunić je u žalbi, koju je Ustavni sud odbio uz izdvojeno mišljenje jednog suca, tvrdio da je diskriminiran jer su u navodno sličnim slučajevima u Zagrebu i Kninu, oni koji su vikali ZDS oslobođeni. Ustavni sud žalbu je odbio obrazlažući da je u slučajevima u Kninu i Zagrebu, na koje se referirao Šimunić, riječ o prvostupanjskim, dakle nepravomoćnim odlukama, pa ih se ne može smatrati dijelom sudske prakse. Slučaj sa Šimunićevim ZDS datira iz studenog 2013., kada je tadašnji branič hrvatske reprezentacije Hrvatske, na travnjaku stadiona Maksimir nakon utakmice Hrvatska – Island u dodatnim kvalifikacijama za SP, s mikrofonom u ruci publiku poticao da na njegov uzvik ‘Za dom’ nekoliko puta uzvrati sa ‘Spremni’.
‘Naziv ulica 10. travnja u suprotnosti je s Ustavom‘
Odluka o nazivu ulice ‘10. travnja’ u slavonskom selu Slatinski Drenovac neustavna je – odlučio je u listopadu 2017. Ustavni sud. Riječ je o predmetu koji je na Ustavnom sudu na rješavanje čekao pune četiri godine. Ustavni sud u odluci nije bio jedinstven, već je sudac Miroslav Šumanović napisao izdvojeno mišljenje. Ustavni sud je ocijenio kako je davanje imena po datumima i simbolima koji se vezuju uz NDH neustavno. Ta odluka Ustavnog suda o sudbini naziva ulice ‘10. travnja’ smatra se presudnom za buduće korištenje simbolike vezane uz Nezavisnu Državu Hrvatsku, jer je Ustavni sud u njezinu obrazloženju iznio vrlo jasna i decidirana stajališta vezana uz javnu upotrebu tih simbola. Slatinski Drenovac, selo podno Papuka u Virovitičko-podravskoj županiji, punih je 16 godina imalo ulicu s nazivom ‘10. travnja’. Vijeće općine Čačinci, u čijem sastavu je Slatinski Drenovac, odluku o spornom nazivu ulice donijelo je na sjednici održanoj 11. travnja 1997. Nakon 2000., kad su se izbjegli Srbi počeli vraćati u Slatinski Drenovac, seoski je Mjesni odbor Općini Čačinci uputio zahtjev za promjenu spornog imena ulice. Međutim općinska vlast, koju od 90-ih drži HDZ, taj zahtjev nije uzela u razmatranje, tvrdeći da mještani Drenovca svoj zahtjev za promjenu naziva ulice ‘10. travnja’ nisu obrazložili.
Pravo na ćirilicu u Vukovaru
Ustavni sud je 2019. presudio da će srpska nacionalna manjina u Vukovaru ostvarivati bitno veća prava na upotrebu jezika i pisma nacionalne manjine, ali će i nadalje postojati ograničenja koja proizlaze iz “potrebe većinskog hrvatskog naroda koje izviru iz još uvijek živih posljedica velikosrpske agresije početkom 90-tih godina 20. stoljeća”. Proizlazi to iz odluke Ustavnog suda koji je na sjednici od 2. srpnja 2019. prihvatio četiri godine star zahtjev za ocjenu ustavnosti Statuta Grada Vukovara. Zahtjev je podnio saborski Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, i to u kolovozu 2015.
‘Zakon koji regulira pravo na pobačaj nije neustavan’
Ustavni sud je u ožujku 2017. odbacio prijedlog udruge koja je još 1991. zatražila da se postojeći zakon što regulira pravo na pobačaj proglasi neustavnim, zatraživši istovremeno od Hrvatskog sabora da u roku od dvije godine donese novi zakon koji regulira ovo osjetljivo pitanje. Zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona iz 1978. podnio je Hrvatski pokret za život i obitelj, a kasnije ga je ponovila udruga U ime obitelji. Pozvali su se na činjenicu da hrvatski Ustav štiti pravo na život, a po njima – pojam ljudsko biće obuhvaća nerođenog i rođenog čovjeka. Predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović kazao je da je Ustavni sud odbacio zahtjev za ocjenu ustavnosti i od Hrvatskog sabora zatražio da u dvije godine donese novi zakon, što se međutim još noje dogodilo.
Istospolni parovi mogu biti udomitelji
Sudovi i druga nadležna tijela dužni su istospolnim parovima omogućiti bavljenje udomiteljstvom pod istim uvjetima kao i svim drugima. Odlučio je to u veljači 2020. Ustavni sud ocjenjujući čak osam prijedloga i zahtjeva za ocjenom 41 ustavnosti Zakona o udomiteljstvu, odnosno njegove odredbe u kojima su iz kruga mogućih udomitelja izostavljene istospolno orijentirane osobe koje žive u životnom partnerstvu. Ustavni sud nije ukinuo osporavane zakonske odredbe smatrajući da bi time nastala zakonska praznina, ali je nedvosmisleno kazao da je isključivanje istospolnih parova iz udomiteljstva diskriminatorno i neustavno, te dao jasnu uputu sudovima, centrima za socijalnu skrbi i ostalim tijelima koja odlučuju o ovim pitanjima da ih ne smiju isključivati.
Odbili Zagrebačku banku u ‘Slučaju franak’
Ustavni sud odbio je u veljači 2020. tužbu Zagrebačke banke koja je pokušala osporiti presudu Vrhovnog suda o ništetnosti promjenjive kamatne stope, s argumentom da joj je povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje. Riječ je predmetu iz Osijeka u kojem je klijent 2015. godine tužio Zagrebačku banku zbog utvrđivanja ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u slučaju ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila 2007. godine. Tražio je povrat razlike između ugovorene kamate i one koja se mijenjala jednostranom odlukom banke, što je sud i prihvatio naloživši banci isplatu u iznosu od 12.854 kune. Banka je uložila prigovor zastare, uz argument da je s tužbom radi zaštite kolektivnih interesa prekinut tijek roka zastare za podnošenje individualnih tužbi, ali sud je naveo kako je on ponovno počeo teći presudom VTS-a od 13. lipnja 2014.
Djelomično ukidanje presude Branimiru Glavašu
Pravosudni niz rušenja slučajeva koji su Hrvatskoj bili referenca za ulazak u EU jer su svjedočili da je ta zemlja odlučna obračunati se s korupcijom pokrenut je kad je Ustavni sud u slučaju Branimira Glavaša, osuđenog za ratni zločin, djelomično ukinuo osuđujuću presudu. Ustavni sud ukinuo je početkom 2015. presudu kojom je Vrhovni sud pravomoćno osudio Branimira Glavaša na osam godina zatvora zbog ratnih zločina. Ustavni sud naložio je Vrhovnom sudu da ponovi postupak protiv Glavaša. Ustavni sud zaključio je da je Glavaševa žalba na presudu za ratne zločine djelomično osnovana. Vrhovnom sudu naloženo je da preispita jesu li u postupku protiv Glavaša povrijeđene odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Rušenje presude Ivi Sanaderu u aferama Hypo i INA- MOL
U slučaju Hypo i INA MOL Ustavni sud je u srpnju 2015. srušio presudu na 8,5 godina zatvora Ivi Sanaderu, a zbog čega bi taj slučaj mogao otići u zastaru. Bila je to i prva presuda u Hrvatskoj za ratno profiterstvo, no održala se samo do odluke Ustavnog suda. Tim je povodom profesorica Zlata Đurđević 2018. objavila znanstveni rad u kojem detaljno elaborirala zašto Ustavni sud nije imao pravno opravdane razloge, odnosno nije smio ukinuti presudu protiv bivšeg premijera Ive Sanadera u slučaju Ina-MOL i vratiti predmet na ponovno suđenje. U svom je radu suce Ustavnog suda Zlata Đurđević, koju je predsjednik RH Zoran Milanović 2021. htio postaviti za predsjednicu Vrhovnog suda, de facto prikazala kao pravne neznalice koje sramote pravnu struku, no slučaj je imao još gore posljedice jer je takva, po njenom mišljenju protuustavna, odluka Ustavnog suda dovela do neprocjenjive štete za državu. Presuda Ustavnog suda poslužila je, naime, kao jedan od glavnih argumenata za to da Hrvatska izgubi u arbitražnom procesu protiv mađarskog MOL-a.
Oslobađanje Milana Bandića iz pritvora
Ustavni sud u travnju je 2015. oslobodio i zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, uhićenog u listopadu 2014. zbog afere Agram. Iz pritvora je Bandić izašao nakon mjesec dana, u studenom 2014., uz rekordnu jamčevinu od 15 milijuna kuna koje je pribavio njegov tadašnji odvjetnik i novinski izdavač Marijan Hanžeković. Početkom ožujka 2015. ponovno je pritvoren nakon što je njegova suradnica, liječnica Vida Demarin, kao svjedok na sudu otkrila javnosti kako je Bandić pokušao utjecati na nju da lažno svjedoči da su njegove slike zapravo u vlasništvu zaklade koju je tada vodila. Zbog tog je nagovaranja Bandić ponovno zatvoren, ostao je bez 15 milijuna kuna jamčevine i privremeno mu je zabranjeno obnašanje dužnosti gradonačelnika. Nakon što je rješenje USKOK-a postalo pravomoćno, kao i odluka o određivanju jednomjesečnog istražnog zatvora Milanu Bandiću i naplati novčanog jamstva, njegovi su se odvjetnici obratili Ustavnom sudu smatrajući da su u ovom postupku prekršena njegova ustavom zajamčena prava. Međutim, nakon tih dodatnih mjesec dana pritvora, upravo na dan kad je zakazano ročište na zagrebačkom Županijskom sudu na kojem je sudac istrage trebao odlučivati o produljenju istražnog zatvora Milanu Bandiću, Ustavni sud pustio je Bandića na slobodu, vrativši mu pritom jamčevinu.
Ukinute presude zbog Karamarkovog sukoba interesa
Ustavni sud je u srpnju 2019. usvojio ustavnu tužbu Tomislava Karamarka te je ukinuo presude Visokog upravnog suda RH i Upravnog suda u Zagrebu. Predmet je vraćen Upravnom sudu u Zagrebu na ponovni postupak. Predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović rekao je pritom da upravni sudovi nisu odgovorili na Karamarkove prigovore o zaključku Povjerenstva o sprječavanju sukoba interesa u aferi Konzultantica zbog kojega je Karamarko otišao s političkih dužnosti, “čime su mu povrijedili ustavna prava”. Kazao je da je “laičkim riječima Karamarkov slučaj vraćen na 62 ponovno odlučivanje jer Karamarko i njegovi odvjetnici od upravnih sudova nisu dobili odgovore na postavljena pitanja”.
Tko su članovi Ustavnog suda?
U svakoj strastvenijoj raspravi o Ustavnom sudu može se čuti da se to tijelo puni dogovorom između SDP-a i HDZ-a; Mostovac Miro Bulj nazvao ga je “parkiralištem isluženih kadrova” tih dviju stranaka. O svakom predloženom kandidatu pojedinačno glasaju zastupnici Hrvatskoga sabora, a predloženi kandidat za suca Ustavnog suda smatra se izabranim sucem Ustavnog suda ako za njega glasuje dvije trećine od ukupnog broja saborskih zastupnika. Neizvjesnost je minimalna, jer se u tom visokopolitiziranom procesu glavne stranke već ranije dogovorile o imenima kandidata.
Predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović bivši je HDZ-ov ministar pravosuđa, dok je njegova zamjenica Snježana Bagić bivša HDZ-ova državna tajnica i zamjenica ministra pravosuđa. U lipnju 2021., u medijima je objavljena fotografija na kojoj vidimo Šeparovića kako objeduje u društvu istaknutih HDZ-ovaca – s predsjednikom Ustavnog suda snimljeni su tada saborski zastupnik, predsjednik kluba zastupnika HDZ-a u Saboru Branko Bačić, kao i još neki istaknuti članovi stranke iz Dubrovačko-neretvanske županije.
Od ostalih članova Ustavnog suda s politikom su snažno povezani SDP-ovac Mato Arlović, bivši potpredsjednik Sabora i njegov stranački kolega Josip Leko, bivši predsjednik Sabora. Davorinu Mlakaru, bivšem HDZ-ovom ministru uprave, u karijeri ustavnog suca nije naškodila optužba za primanje mita od 210.000 eura od Hypo banke. U toj se aferi otkrilo i da se u ožujku 2014. lažno predstavio prilikom posjeta Hypo banci u Klagenfurtu, što je današnji član Ustavnog suda i javno priznao. Pritom se Austrijancima predstavio kao ‘Gordan Dolović’, a na šalteru banke potpisao se kao Damir Dolović. Uz tih šest stranački profiliranih članova Ustavnog suda, preostalih sedmero članova (suci Miroslav Šumanović, Branko Brkić, Rajko Mlinarić, Mario Jelušić, Andrej Abramović, Lovorka Kušan i Goran Selanec) nisu ranije obnašali neku političku funkciju.
Rajko Mlinarić je došao iz odvjetničkih krugova, a u Ustavni sud ušao je kao navodni kandidat HNS-a. Mlinarić je, uz čelne ljude HNS-a Srećka Ferenčaka i Radimira Čačića, u svojoj odvjetničkoj karijeri zastupao i tajkuna Miroslava Kutlu. Pritom je pokazao i nešto viši stupanj povezanosti od onog koji je uobičajen za odnos odvjetnik-klijent, pa je tako nakon Kutlina izlaska iz pritvora u prosincu 2004. nastala fotografija na kojoj mu Mlinarić iznosi osobne stvari iz zatvora u Remetincu. Kutle i Mlinarić bili su i poslovno povezani, tako je u registru trgovačkog suda ostalo zapisano da je odvjetnik u razdoblju od 2002. do 2009. bio član nadzornih odbora niza varaždinskih tvrtki (Pluris, Fima holding, Validus, Fipos) koje su tada bile pod kontrolom Miroslava Kutle.
Naglasimo na kraju da su se, uz to što zajednički izabiru suce Ustavnog suda RH, HDZ i SDP odlučili skupa oglušiti na neke njegove odluke, iako su ih obvezatni poštovati sva tijela državne vlasti. Tako je Ustavni sud još 2010. zaključio da treba mijenjati Zakon o izbornim jedinica zbog “prekomjernih odstupanja u broju birača u pojedinim jedinicama”, što još uvijek nije učinjeno, iako su se u međuvremenu na vlasti izmjenjivale lijeve i desne stranke.
Vijest je na LINKU
DEMOS MEDIA