Jedan od najrasprostranjenih načina manipulacije ljudima preko online medija je zasigurno clickbait, što u prijevodu s engleskog jezika znači mamac za klikove. U kontekstu prijevoda i sama riječ mamac asocira na nešto što treba zavesti, privući, nešto što je priređeno kao zalogaj nekome.
Kako bi razumijevali o čemu se radi prvo ćemo pojasniti što znači ovaj pojam jer, unatoč sve većoj medijskoj i informatičkoj pismenosti mnogi još uvijek ne znaju ni značenje, ni uzroke, a samim time ni posljedice ovog oblika medijske manipulacije.
Clickbait je u osnovi senzacionalistički naslov koji vas potiče da kliknete na vezu za neki članak, sliku ili video, dok u pozadini svega stoji povećanje broja čitatelja, odnosno financijski interes. Što je veći broj klikova na stranici povećava se i zarada, odnosno zarada od postavljenih oglasa. Pojednostavljeno rečeno radi se o vidu jednostavne ekonomije.
Senzacionalni naslovi i sadržaji nisu nikakva novost i protežu se kroz povijest medija još od 19. stoljeća, no dolaskom digitalnog doba postali su široko rasprostranjeni. Iako se sam clickbait temelji na staroj ideji, ovaj mehanizam manipulacije i dalje služi istoj svrsi, kao i njegov predak: privuči vašu pozornost kroz oštre, duhovite ili intrigantne naslove. To je drugim riječima današnja stvarnost koja je iz stare ušla u novu formu obmane, no sada još rafiniraniju, manje primjetnu, gotovo sa stilom, ako je ne prozreš.
Zašto je clickbait problem?
Kada web-mjesta koriste mamac za klikove, obično im je imperativ što veći broj klikova kako bi se ostvario financijski interes, odnosno veća čitanost. U drugi plan stavlja se kvaliteta samog sadržaja, što pojednostavljeno rečeno znači da ih nije briga troše li vaše vrijeme na loše i osrednje sadržaje.
Mamac za klikove nerijetko manipulira emocijama ljudi koji pod tim emotivnim dojmom dalje dijele sadržaje na društvenim mrežama. Posebno je štetno ako se radi o lažnim vijestima ili dezinformaciji. Ako se zapitamo što je to što omogućuje mamcima za klikove da se djeljenjem šire, unatoč njihovoj lošoj kvaliteti i točnosti, odgovor leži u nečitanju tekstova. Naime, studije na žalost pokazuju da 6 od 10 ljudi dijeli naslove na društvenim mrežama bez čitanja samog članka. Razlozi ovoj sve učestalijoj pojavi leži u više faktora, među kojima je zasigurno preplavljenost svakodnevnim informacijama i intuitivnim aktiviranjem našeg obrambenog mehanizma naprosto se štitimo od predoziranosti istima. Drugi razlog leži u sve većem nedostatku motivacije i motivacijskog ciklusa, zbog čega smo stalno u potrazi za nekim novim poticajima pa ne bi nimalo začudilo da u budućnosti nećemo biti u stanju vlastitu misao zadržati dulje od 3 sekunde. Treći razlog je sveprisutan, i gotovo da je postao diktat, a to je sustavno njegovanje površnosti i tivijalnosti koja se nikad ne dotiče dubljih slojeva i koja sa sobom nosi neodgovornost prema samom sebi pa tako posljedično i prema drugima.
Medijski prostor zagušen je nazovimo sadržajima raznoraznih selebritija, instragram zvijezda i metaforički rečeno ubija dobre tekstove i dobro novinarstvo. Netko će zasigurno reći da je to sloboda medija, no pitanje je zapravo kome takva sloboda treba.
Clickbait je globalna pojava koja nije zaobišla ni Hrvatsku, odnosno hrvatske medije i ne može se samo povezivati s portalima koji su registrirani isključivo zbog zarade od online oglasa, već i s najčitanijim tiskanim i elektroničkim medijima koji se koriste ovim mehanizmom, nudeći loše teskstove s bombastičnim naslovima. Tisuće ljudi zakače se za naslov, i samo manji broj razočaranih takvim pistupom (podizanjem razine svijesti broj raste) ostavlja komentare, u potpunosti svjesni namjere.
Osim naslova iz segmenta zabave tu su i naslovi koji ulaze u društveno i politički važna područja, kroz koje se ciljano pobuđuje osjećaj straha i panike, što osim neprofesionalnosti i neodgovornosti govori i o puno ozbiljnijem problemu. Zaključno bi mogli reći, da što je naslov senzacionalistički i skandalozniji, što više ima neki predznak – šokantno, dramatično, nećete vjerovati…to je veća šansa da se radi o mamcu za klikove, kao i sadržaju koji ne sadrži ono što naslov obećava ili još gore, nema uopće veze s naslovom.
Kad se rodi neka ideja koja je vođena isključivo profitom za očekivati je da će se ista dalje razvijati, postati i poslovni model koji će drugi slijediti, bez previše pitanja o etičkim i moralnim vrijednostima, kao i pitanjima kakve posljedice u konačnici može imati. Tako je u izvješću Columbia Journalism Review istaknut slučaj online magazina Slant koji novinarima i piscima plaća 100 dolara mjesečno, uz dodatak od 5 dolara za svakih 500 klikova na njihove priče. Da priča ide dalje potvrđuje i vijest da je jedan od najvećih izdavača novina u Ujedinjenom Kraljevstvu Trinity Mirror najavio planove za uvođenje klikova za novinare.
Ono što posebno zabrinjava su pogledi u kojima sve više dominiraju pristaše ovakvog načina rada pa i obrasca ponašanja u novinarstvu, opravdavajući sve digitalnom stvarnošću. Postoji, uistinu opravdani strah da bi ovakav model predstavljao nastavak urušavanja profesionalnih standarada novinarstva, dodatni pritisak na same novinare te strah da se ide vrlo opasnim putem u kojem će se pojačavati naglasak na površnosti i trivijalnosti, a ne na tekstovima koji od čitatelja zahtijavaju promišljanje.
Činjenica je da se može smisliti i najbolji način isporuke medijskog sadržaja, ali ako taj materijal nema vrijednost i sam smisao isporuke se gubi.
S obzirom na stalne promjene koje se događaju i činjenicu da smo već predaleko otišli u njegovanju površnosti i trivijalnosti kod čitatelja koji u novostvorenim okolnostima i sami traže drugačije sadržaje od nekadašnjih, možda je ipak najbolje ili jedino moguće rješenje uspostaviti zdravu ravnotežu. Hoće li se uspjeti ostaje za vidjeti.
Kako možemo prepoznati Clickbait?
Ne postoji jednostavno rješenje, prije svega jer se radi o složenosti kretanja u svijetu koje dovode i do određenih pojava koje treba razumijevati pa tako treba i razumijevati da sve ima svoj uzrok i posljedicu. Naravno, nije uvijek moguće u životu predvidjeti sve posljedice, jer kako je to rekao José Saramago, kad bi se prije svakog našeg čina upustili u predviđanje svih njegovih posljedica, ozbiljno promislili o njima, prvo o neposrednima, onda o vjerojatnima, zatim o mogućim pa o zamislivim, ne bi se uopće pomakli s mjesta. I to je istina jer ne bi došli ni do razvoja tehnologije koja je sa sobom donijela puno dobrih i korisnih stvari, ali i loših o kojima smo, koliko nam to god zvučalo neprihvatljivo ili zamorno dužni razmišljati jer dobri i loši učinci i posljedice osjećaju se dugo , a ponekad se i protežu daleko u budućnost kojoj nećemo svjedočiti.
Ponekad je, uistinu teško uočiti razliku između mamca za klikove i legitimnog naslova i nema jednostavne upute i rješenja. No najbolji put je zapravo najteži put, i to onaj iskustveni kada vas je netko već obmanuo i potom aktivirao vaš mehanizam sumnje i opreza. Dobra je i doza ironije koju svi nosimo u sebi i koja je korisna u analiziranju i prepoznavanju nijansi u jeziku.
Ukoliko „naletite“ na naslove koji naprosto vrište izrazima, poput – nikad viđeno, šokantno, strašno, ostavit će vas bez daha… ili naslova koji vam naprosto zvuče apsurdno tada se u večini slučajeva radi o clickbaitu. Ako se naslovi obraćaju izravno vama kroz izraze- pogledajte, nećete vjerovati…, tada je to još jedna potvrda da se radi o mamcu.
Clickbait također koristi šok i bijes kako bi privukao vašu pozornost. Treba imati na umu da se i nešto manje senzacionalni naslovi koriste kao dio razrađenih mamaca, kao što stalno treba imati na umu da se radi o smišljenim psihološkim trkikovima i „ sustavu“ koji je već toliko sofiticiran da vas poznaje bolje nego što vi poznajte sami sebe.
Medijska pismenost kao jedan od temeljnih elemenata građanske pismenosti omogućit će nam prepoznavanje potencijalno štetnih i loših sadržaja, razviti nam vještine prepoznavanja načina manipulacije pa tako i kroz clickbait. Zato je važno biti medijski pismen i osigurati si, ne samo sigurno i učinkovito korištenje medijima, već si i otvoriti vlastiti prostor za kritičko razmišljanje. Važno je razumijevati i biti odgovoran, a odgovornost leži u svima nama, u roditeljima, prosvjetnim radnicima, medijima, institucijama, ali ponajviše u nama samima i našem razumijevanju da je odgovornost usko povezana sa slobodom i da ne predstavlja nikakav teret, već odgovor na potrebne promjene u kojima nećemo reći – Pravi sam mamac za clickbait.
Piše: Snježana Nemec/ demosmedia
OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE
