OSIJEK NOVI DOM 7-ČLANOJ OBITELJI Igor S. sa suprugom Ljiljom i petero djece prije sedam dana došao je u Osijek i ima samo riječi hvale za lokalnu zajednicu Javlja GLAS SLAVONIJE
Igor S. iz Ukrajine danas će ugasiti 35 svjećica na rođendanskoj torti, a da će to učiniti upravo u Osijeku ni on, a ni njegova 31-godišnja supruga Ljilja te petero djece u dobi od deset, osam, šest, četiri i dvije godine nisu ni sanjali. Iako se život u Dubnu, gradu iz kojeg su došli u Osijek prije sedam dana, ne može usporediti s onim koji danas žive, ova simpatična ukrajinska obitelj ima samo riječi hvale ne samo za Osječane, već sve stanovnike Hrvatske na koje su naišli na svome putu. Planirali su, kažu, doći u Osijek i privremeno se smjestiti kod prijatelja, no čim su preko Mađarske došli u Prihvatni centar za izbjeglice iz Ukrajine na Jugu 2 te ondje upoznali dožupana osječko-baranjskog Matu Lukića i predsjednika Centra za nestalu i zlostavljanu djecu Tomislava Ramljaka, predomislili su se.
Male velike stvari
– Vaš dožupan izrazio nam je poštovanje i kada smo upoznali gospodina Ramljaka, kada mi je predložio posao te pronašao smještaj, sve je nekako sjelo na svoje mjesto. Prethodno smo stali u Osijeku da bismo skužili gdje ćemo i kako dalje, ali, srećom, upoznali smo ove divne ljude – priča Igor vrlo razumljivim nam jezikom, štoviše, uz upotrebu osječkoga slenga, koji ne samo da je naučio prethodnih tjedan dana, već je naglasio kako je s ovim prostorima upoznat od prije. Naime, do mladenaštva živio je u Banjoj Luci i potom se odselio na poluotok Krim, odakle se nakon što su počeli neredi 2014. odselio ponovno u BiH te se nakon četiri godine vratio u Dubno. Prilike su bile takve da je nakon četiri godine valjalo opet napustiti svoj dom, a Igor u šali kaže da će u Osijeku, kako mu je krenulo, ostati sljedeće četiri godine.
Naime, njegova je obitelj zahvaljujući angažmanu lokalne zajednice odmah zbrinuta, a Igor je dobio i posao kulturnog medijatora – prevoditelja, za što je pokazao socijalne vještine radeći nekad u Udruženju građana pomirenja u BiH. I supruga, inače medicinska sestra, počet će raditi u Dječjem kutku u Kulturnom centru, dok će djeca, čim prođu proces prilagodbe, krenuti u školu odnosno u vrtić.
– Ne možemo dovoljno zahvaliti za svu dobrotu svih ljudi. Imamo hranu, smještaj, odjeću, a moram reći i pelene, posteljine, jastuke, ma sve! Doslovno je bilo ono “nemamo stroj za pranje rublja” – i dobijemo ga, “nemamo tepih” – i evo ga, “nema stolića” i stiže. Sve su to stvari na koje ne obraćamo pažnju, a nužne su. Svi samo ispituju što nam treba i što god kažemo, dobijemo – kaže Igor, a njegova supruga Ljilja bila je ugodno iznenađena u frizerskom salonu gdje je sin dobio besplatno šišanje, a kći također pletenice kakve je željela.
Sreća u nesreći
Iako posljednjih tjedan dana, kako kažu, “lete” s mjesta na mjesto sređujući nužnu dokumentaciju, ipak su imali vremena prošetati se Osijekom, koji im se jako sviđa. Ljilja tako kaže da je to miran grad pun ljubaznih i ljudi širokoga srca. Jedno od ljepših mjesta im je šetalište, a sviđaju im se i mnoga druga koja su dosad uspjeli vidjeti. S nestrpljenjem očekuju proljeće i toplije dane, a djeca su već bila i u igraonici i također su oduševljena. I ne samo to, već su svladala i prve hrvatske riječi.
– Zamolila sam slikovnice i sin je već naučio jedan stih. Ukrajinci baš ne znaju hrvatski, no sreća je da je jezik sličan, baš kao i hrana. Mi nešto više jedemo povrća, ali sve je to slično – kaže Ljilja, dok Igor ističe da je još i bolja jer, kako kaže, ima puno mesa koje obožava. U šali će da je to jedan od razloga zbog kojeg želi ostati ovdje, a sudeći prema upotrebi osječkog žargona i gotovo tečnom hrvatskom jeziku kojim se služi, nema sumnje da mu je Slavonija dobro “legla”, baš kao i njegovoj obitelji, koja je doslovno imala sreću u nesreći i uspjela stvoriti novi život nakon dana neizvjesnosti u svojoj zemlji.
Marija Mihelić Vijest je na izvornom LINKU
DEMOS MEDIA