Ja dugujem državi jer ona duguje meni, no ona ima sva prava da se namiri, a ja nikakva, s gorčinom kaže Antun Pataki (59) iz Drenja, koji se sa sustavom bori od 2010. Temom se bavi GLAS SLAVONIJE
Od tada je taj inženjer ratarstva prošao put od velikog OPG-ovca, gazde s vizijom daljnjeg rasta, do poreznog dužnika kojemu je Porezna uprava 2013. “sjela” na nekretnine, 27 k. j. zemlje i auto, pa on već devet godina s njom ne može ništa, a u međuvremenu je preživljavao – rasprodajući poljoprivredne strojeve.
Udarac za udarcem
Na svaki pokušaj, pa i onaj nedavni, da se ubrza stvar – jer se s imovinom pod teretom ne događa ništa, Pataki hoda od instance do instance, ulaže prigovore, žalbe, no, kaže, ne rješava se ništa, te dobiva različita tumačenja. Do afere “nestalo žito u Đakovštini” on je OPG-ovac što obrađuje 100 hektara, diže dva kredita za kupnju mehanizacije i uredno ih vraća, a gradi i staju za 100 krava. “Država je zagovarala da ratarenje prati i stočarenje. ‘Đakovštini’ 2009./2010. predajem 130.000 kuna uroda i on nestaje u aferi ‘nestalo žito’”, vraća se na početak svoje propasti Pataki. Naime, dok je država u prvom valu obeštetila 2000 ratara za predani, a nestali i neisplaćeni urod, on se našao među 520 seljaka kojima nikada nije isplaćen.
Uslijedio je i drugi udarac; iste godine poljoprivredni inspektor došao je na očevid posijanih površina i utvrdio nepravilnosti.
– Utvrdio je da onako kako smo mi uvedeni u posjed, a uvedeni smo rukom, da tako po kartama nisu međe. Radio sam tu zemlju 10 godina u zakupu i ispalo je da sam – zasijao tuđu zemlju. Uložio sam tada 200.000 kuna u proizvodnju radi referentnog prinosa; pa zar bi se s tolikim novcem igrao na tuđem?! Uostalom, rekao sam to i na Upravnom sudu, tko bi mi dopustio da ovršim tuđe? – sipa gorčinu Pataki, koji je zbog, tvrdi, tuđih propusta uvođenja u posjed ostao bez prava na 167.000 kuna poticaja.
– Ukupno, “zalegao” sam 500.000 kuna – zbrojio je sve izgubljeno Pataki. Kreće njegova dužnička golgota jer više ne može podmirivati doprinose i druge obveze. Stjeran u slijepu ulicu, nakon 10 godina rada na svom OPG-u mora prekinuti poslovanje, staja nije dočekala nijednu kravu, kuća nije u cijelosti legalizirana, pa se ti objekti i danas vode kao oranice.
Zbog duga nešto većeg od 130.000 kuna Porezna je 2013. sjela na 27 k. j. Patakijeve zemlje, od kada se, kaže, ne događa ništa u smislu namirenja poreznog duga njezinom prodajom pa da, kako god zna, krene dalje.
– Novi papiri stižu, a mene za sve vrijeme nitko nije pozvao ni na jednu raspravu. A cijena zemlji je znatno narasla i ja bih ju prodao jer sam za novi početak zbog svega izgubio volju, vjeru u sustav, a i zdravlje, no ne mogu do nje, pa sam otišao u Poreznu, da ubrza proces.
Tražio ubrzanje
– Žalio sam se, neka mi uzmu ono čime će se naplatiti, a neka meni vrate moje jer niti što prodaju, niti ja mogu do ičega. Odlučili su da bi im od 27 k. j. na koje su mi “sjeli” bilo dovoljno 15 jutara i oni bi se namirili time, i pokrenuli su postupak na to. Uložio sam prigovor. Lani u svibnju je Županijski sud u Rijeci predmet vratio na nižu instancu, pa je u srpnju stigla i presuda, ne znam je li pravomoćna, i Općinskog suda. Na tih 15 k. j. su mi prekinuli ovrhu, ali zabilježba je, vidio sam poslije, ostala. Jer, prethodno sam pitao mogu li prodati tu zemlju, rečeno mi je da mogu, no u gruntovnici sam vidio da je i dalje zabilježba na to. Tko bi želio zemlju pod teretom? Raspitao sam se za ostalih 12 jutara; rečeno mi je da prvo ide prodaja onih 15 k. j., a ta sudska prodaja ide po znatno nižoj cijeni, i, ako se ne namire iz toga, ide i prodaja preostalih 12 jutara – Patakijeva su saznanja o tom čvoru problema.
– Kod dijela odvjetnika sugerirano mi je da pričekam 13 mjeseci, kada istječe 10 godina, pa da bi mogla nastupiti zastara – kaže Pataki. Rješenje je tražio i u prijeboju poreznog duga s onim za predani urod jer, kaže, “Đakovština” je bila i u vlasništvu RH, no rečeno mu je da to zakonski ne može.
– Ispaštam, propao sam zbog tuđih propusta, uništena mi je obitelj, zdravlje, imanje! Volio bih da me pozovu na ročište, da se branim sa svjedocima, jer nisam ni za što kriv – poručuje Pataki. Osjeća se da su mu ruke kamo god krene vezane, a uskoro će desetljeće kako mu je imovina, zemlja, “samo na čuvanju”.
Suzana Župan Vijest je na LINKU
DEMOS MEDIA