Dio stručnjaka vjeruje u stišavanje epidemije, a neke zemlje, poput Velike Britanije, ublažavaju mjere
Je li širenje visokozarazne varijante omikron put prema toliko željenoj endemiji? Ovo pitanje u središtu je rasprava koje se već neko vrijeme vode u Europi., piše jutarnji list
Prošlog tjedna dr. Marco Cavaleri iz Europske agencije za lijekove (EMA) na brifingu za novinare rekao je da “ono što vidimo pokazuje da se krećemo prema tome da virus postane endemičniji”. Gotovo istodobno španjolski premijer Pedro Sánchez izjavio je da bi europski dužnosnici trebali reklasificirati covid-19 u endemsku bolest zbog pada stope smrtnosti.
Mnoge neizvjesnosti
Također, britanski ministar obrazovanja Nadhim Zahawi rekao je da je zemlja “svjedok prelaska virusa iz pandemije u endemiju”, a samoizolacija zbog covida-19 u Engleskoj je skraćena sa sedam na pet dana.
No, na konferenciji za novinare dr. Catherine Smallwood iz regionalnog ureda Svjetske zdravstvene organizacije za Europu upozorila je da smo “još daleko od endemičnosti”. – Još uvijek imamo mnogo neizvjesnosti i virus koji prilično brzo evoluira, namećući nove izazove. Endemičnost pretpostavlja da postoji stabilna cirkulacija virusa, na predvidljivim razinama s predvidljivim valovima prijenosa – upozorila je Catherine Smallwood.
Endemija je epidemiološki pojam koji označava bolest prisutnu na određenom području ili u određenoj populaciji. Ako je bolest endemska, broj slučajeva je uglavnom stabilan, iako mogu postojati sezonske fluktuacije. Primjerice, malarija, koja svake godine ubije više stotina tisuća ljudi, endemska je u nekim regijama, iako broj oboljelih može porasti tijekom kišne sezone.
Nema sigurnosti
– Mislim da nitko sa sigurnošću ne može predvidjeti tijek ove pandemije. Postoje znanstveno utemeljena mišljenja da bismo tijekom ove godine trebali ući u neko sigurnije razdoblje te da bi se kontrola virusa mogla svesti na ono što zovemo endemija. Teško je reći koliko će nam štete nanositi endemija koronavirusa jer endemija ne znači da ćemo se riješiti bolesti u potpunosti, nego samo da smo došli do razine određene stabilizacije. Najčešće se kao primjer kako bi to moglo izgledati spominje gripa, gdje imamo određeni broj hospitalizacija i smrti svake godine, a globalno se radi o više od pola milijuna smrti godišnje – kaže virusni imunolog dr. Stipan Jonjić, redoviti profesor na Sveučilištu u Rijeci.
Jonjić ističe kako se optimistična mišljenja da pandemija završava baziraju na tome što je značajan dio čovječanstva procijepljen ili je stekao određenu razinu otpornosti preboljenjem covida-19.
– U ovoj ćemo godini biti bogatiji za nove modalitete cjepiva, uključujući i ona koja će pokrivati i dosad poznate varijante ovog virusa. Uz antivirusne lijekove koji se razvijaju, a neki su i odobreni i sve se šire primjenjuju, to će nam dati priličnu sigurnost u smislu zaštite od težih oblika bolesti, odnosno hospitalizacije. No, to ne znači da će virus nestati. Ne smijemo isključiti mogućnost da će se u doglednoj budućnosti pojaviti još neka varijanta koja može imati drugačiju biologiju, a možda biti i opasnija od dosadašnjih. Naravno, ne možemo isključiti ni mogućnost da će se dogoditi neka adaptacija virusa i njegova tranzicija prema manje opasnoj, endemičnoj varijanti, ali mislim da takvo što nitko ne može jamčiti – naglasio je Jonjić.
Njegov kolega sa Sveučilišta u Rijeci, imunolog dr. Zlatko Trobonjača, ističe da će ova epidemija, kao i mnoge druge virusne epidemije, završiti stvaranjem kolektivne imunosti.
– Kolektivnu imunost čini populacijski zbroj naših individualnih protuvirusnih imunosnih odgovora, koji se međusobno razlikuju kvalitativno i kvantitativno. Kako smo se kao pojedinci susretali s međusobno sličnim, ali ipak antigenski neistovjetnim virusnim sojevima, poput wuhanskog, alfa, delta ili omikron soja, stvarali smo kvalitativno različitu imunost. Ako tome pridodamo imunizaciju cijepljenjem, kvalitativni repertoar imunosti još je širi. Kvantitativne razlike odnose se na intenzitet protuvirusnog odgovora. Cijepljenje, docjepljivanje, preboljenje pa cijepljenje ili obrnuto te ponovljena infekcija, čine kontakte s istim ili različitim virusnim antigenima koji osnažuju, odnosno kvantitativno podižu našu imunost – kaže.
Invazivna varijanta
Istaknuo je da ćemo postupno akumulirati kolektivnu imunost, pa kad ona postane dovoljno široka i snažna, moći će ograničiti širenje virusa i voditi prema stišavanju epidemije.
– Pretpostavljam da će se to dogoditi u tijeku ove godine. Naravno, pod jednim velikim uvjetom, a to je da se ne stvori i proširi novi, snažno imunoevazivni soj. Endemija se može manifestirati žarišnim, lokalnim izbijanjima, ali i nešto većim epidemijskim valovima. Teže zdravstvene posljedice endemije zbog akumulirane protuvirusne imunosti te moguće daljnje virusne prilagodbe biologiji čovjeka ne bismo trebali iskusiti.
No, i dalje će biti ljudi, napose onih starije životne dobi, koji će oboljeti od teže bolesti, a neki će, nažalost, i umrijeti. Ipak, epidemija će postupno gubiti na društvenom značaju, odnosno endemizacija virusa omogućit će povratak društvenih aktivnosti u normalne kolotečine – naglasio je Trobonjača.