Praksa je nerijetko pokazala kako postojanje pravnog okvira i institucijskih mehanizama nije dovoljno za rješavanje nekog problema te da je potrebna aktivnost, simultane akcije pojedinaca, i svijest o važnost značenja provedbe. Navedeno se odnosi i na pitanje rodno osviještene politike koja uključuje, ne samo ograničene pokušaje da se promiče jednakost pri primjeni posebnih mjera za pomoć ženama, nego i mobilizaciju svih općih politika i mjera, posebice s ciljem postizanja jednakosti. Ili prema definiciji Vijeća Europe pitanje koje uključuje “reorganizaciju, poboljšanje, razvoj i evaluaciju političkih procesa, tako da je perspektiva rodne ravnopravnosti uključena u svaku politiku na svim razinama i u svim djelovanjima, od strane sudionika/ica koji su uobičajeno uključeni/e u stvaranje politike.”
Kada govorimo o rodno osviještenoj politici govorimo o jednoj višoj razini osvješćivanja, slijedu pojava i zbivanja i vrednovanju koji računaju na donošenje pozitivnih mjera od strane nadležnih institucija, s ciljem da se u javnu vlasti implementira jednakost žena i muškaraca. Riječ je zapravo o vrlo izazovnoj strategiji i vrlo složenom pojmu u kojem je potrebno razumijevati da se rodno osviještena politika ne odnosi samo na žene već i na muškarce te na društvo u cjelini, kao i biti svjestan koraka ili metoda potrebnih za uvođenje rodno osviještene politike.
Prema Centru za ženske studije rodno osviještena politika u hrvatskome kontekstu podrazumijeva:
• paket mjera (prije svega zakonskih te onih sistemske naravi), instrumenata i postupaka kojim se ova politika primjenjuje ili posreduje
• tijela za provedbu politike na svim razinama (od Vladinog Ureda za ravnopravnost spolova, instituta Pravobraniteljice do Povjerenstava na županijskoj i lokalnoj razini te osoba koje su zadužene koordinirati ravnopravnost spolova u raznim tijelima državne uprave, pri čemu se kao važnim pitanjem nameće vertikalna, odnosno horizontalna, mogućnost/moć odlučivanja i pokretljivost)
• mehanizme za provedbu rodno osviještene politike
• sustav nadzora u primjeni, odnosno učinkovitosti, tih mjera
• mjere za rodno senzibiliziranje činitelja/subjekata u procesu provedbe (djelatnici i djelatnice javnih službi, mediji, nastavnici i nastavnice u obrazovanju i dr.)
• modele suradnje i uporabe svih resursa i sektora (državna uprava, istraživački centri, obrazovanje, feministički teorijski “inputi”, ženske organizacije, mediji)
• odgovornost za postupanje
• mehanizme kontrole
• evaluaciju /samoevaluaciju u svim fazama provedbe
Koraci za uvođenje rodno osviještene politike koji se navode u ovoj tematskoj cjelini predstavljaju zapravo metodu iz Priručnika o rodno osviještenoj politici i promicanju ravnopravnosti spolova za županijska, općinska i gradska povjerenstva za ravnopravnost spolova te za koordinatore/ice u tijelima državne uprave. Pri navedenom treba imati u vidu da svaki priručnik o uvođenju rodno osviještene politike predstavlja svojevrsni odgovor na obvezu te da nudi praktične savjete i smjernice donositeljima/donositeljicama politika, a sve s ciljem razvoja institucionalnih kapaciteta za provedbu, praćenje i vrednovanje nacionalnih i međunarodnih načela ravnopravnosti spolova te podizanja razine svijesti javnosti i stvaranja povjerenja u kapacitete Republike Hrvatske kako bi zaštitila gađane i građanke od spolne diskriminacije. Opći koraci koji će biti prikazani mogu biti primijenjeni na bilo kojem području i vrijedi izvan vremenskih okvira.
Prvi korak uvođenju rodno osviještene politike je dobra informiranost o rodnim pitanjima koja uključuje sve aspekte i značenja koji se odnose na živote žena i muškaraca i na situacije u društvu, na načine na koje su oni međusobno povezani, njihove razlike u pristupu i upotrebi resursa, njihove aktivnosti i način na koji reagiraju na promjene, intervencije i politiku.
Poznavanje pojmova: rod i spol, rodni identitet i rodne uloge, diskriminacija, seksizam predstavljaju osnove koje bi trebali znati sve organizacije te razumijevati važnu ulogu koju javna tijela imaju u promociji kroz svoje djelovanje te koja je dobrobit od aktivnosti usmjerenih na ravnopravnost spolova i rodno osviještenu politiku.
Poznavanje rodne perspektive koja podrazumijeva razmatranje kako se različita društvena područja odražavaju na žene i muškarce, znači i razumijevanje njenih benefita organizaciji, pojedincima i cijelom društvu a to su: Pravda i jednakost za sve, vjerodostojnost i odgovornost, učinkovitost i održivost koja podrazumijeva jednaku uključenost i žena i muškaraca u sve aspekte razvoja, kvaliteta života koja se temelji na načelima socijalne pravde za sve, savezništvo u smislu partnerstva s drugim zemljama koje potiču ravnopravnost spolova, uključujući i usvajanje praksi rodno osviještene politike te na koncu lančana reakcija u smislu konačne dobrobiti za cijelo društvo.
Učenje o rodnim razlikama u smislu prikupljanja važnih podataka o položaju žena i muškaraca također je prvi korak, i od ključne je važnosti za procjenu stvarne (ne)ravnopravnosti spolova i za određivanje područja kojima prvo treba posvetiti pozornost.
Drugi korak je planiranje i organizacija na rodno osviještenoj politici, gdje je naglasak stavljen na usuglašavanje o tome kako voditi i izvršavati zadatke. Organizacija može razviti mjere za rodno osviještenu politiku u sklopu svojih uobičajenih procesa formuliranja planova djelovanja za ravnopravnost spolova. Planovi djelovanja moraju sadržavati: analizu položaja muškaraca i žena, razloge za uvođenje posebnih mjera, ciljeve koje je potrebno doseći, metodu provedbe, metodu praćenja, plan provedbe za mjere iz Nacionalne politike ravnopravnosti spolova, program obuke osoblja na temu ravnopravnosti spolova, prava, obveze i prakse koordinatora/ica. Prema članku 11. Zakona o ravnopravnosti spolova, županijska povjerenstva za ravnopravnost spolova dužna su svake četiri godine donijeti planove djelovanja za promicanje i uspostavljanje ravnopravnosti spolova vezan uz provedbu mjera iz Nacionalne politike za ravnopravnost spolova.
Treći korak je ispitivanje i postavljanje ciljeva rada na ravnopravnosti spolova kao i usuglašavanje oko politika i mjera kojima će se ciljevi ostvariti. Četvrti korak odnosi se na provedbu aktivnosti i mjera potrebnih za postizanje ravnopravnosti spolova, dok peti korak podrazumijeva praćenje napretka u ostvarivanju ciljeva i praćenje procesa provedbe te rodno osjetljiva komunikacija koja je iznimno važna i koju treba uzeti u obzir u svima fazama izrade i provedbe određene politike.
Vodeći se navedenim koracima ili smjernicama te uzimajući u obzir značajan broj institucija koje promiču i provode ravnopravnost spolova iste bi trebale osigurati de facto ravnopravnost. No. čini se da nije tako i da će još vremena proći dok se navedeno ne postigne. Naime, ako se osvrnemo na Strategiju Europske komisije o ravnopravnosti spolova 2020.–2025. razvidno je da se sporo napreduje te da niti jedna država članica nije postigla potpunu rodnu ravnopravnost. U indeksu rodne ravnopravnosti EU-a 2019. u prosjeku su države članice imale 67,4 od 100 bodova, što je samo 5,4 boda više od rezultata iz 2005. godine.
Slijedom ovakvog zaključka Provedba ove strategije temeljit će se na dvojnom pristupu: ciljanim mjerama za postizanje rodne ravnopravnosti u kombinaciji s jačanjem rodno osviještene politike. Europska komisija će jačati rodno osviještenu politiku sustavnim uključivanjem rodne perspektive u sve faze oblikovanja politika.
Nacionalna politika ravnopravnosti spolova obvezuje Republiku Hrvatsku da uključi rodnu ravnopravnost u sva područja politike kroz provedbu sljedećih mjera: promicanje prava žena i rodne ravnopravnosti, stvaranje jednakih mogućnosti na tržištu rada, unapređenje rodno osjetljivog odgoja i obrazovanja, uravnoteženje sudjelovanja žena muškaraca u procesima političkog i javnog odlučivanja, uklanjanje svih oblika nasilja nad ženama, promicanje međunarodne suradnje i ravnopravnosti spolova izvan Hrvatske i daljnje osnaživanje institucionalnih mehanizama i metoda provedbe.
Piše: Snježana Nemec/demosmedia
OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA ZA POTICANJE PLURALIZMA AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE
