Pred 64 godine, 3. studenog 1957. godine, Sovjetski Savez je u orbitu lansirao prvu živu životinju – kujicu imena Lajka. Let je trebao testirati sigurnost svemirskih putovanja za ljude, ali je to istovremeno bila zajamčena samoubilačka misija za psa, budući da tadašnja tehnologija nije omogućavala sami povratk na Zemlju. Piše Slobodna Dalmacija
Lajka je bila lutalica, pokupljena s moskovskih ulica tjedan dana prije lansiranja rakete. Promaknuta je u astronauta djelomično zbog svoje veličine (težine 6 kilograma i dužine 80 centimetara) i ponašanja. Naime, Lajka je dobro funkcionirala pod pritiskom. Bio je to jedan jako kul psić. Prije nje je čak 36 pasa poslano u svemir iz SSSR-a, prije nego što je Jurij Gagarin postao prvi čovjek koji je kružio oko Zemlje, a svi oni su bili lutalice i odabrani zbog svoje smirenosti. No, nijedan od Lajkinih prethodnika nije nikada izašao iz same atmosfere plavog planeta. Lajka je bila prva.
Dreserica Adilya Kotovskaya je ‘svemirske’ pse trenirala tako što ih je na svakih par dana premiještala u sve manje kaveze. Pas bi prošao i test pod centrifugom, koja stimulira snagu i buku pri lansiranju satelita. ‘Birali smo ženke jer one ne moraju dizati nogu pri mokrenju i tako zauzimaju manje prostora. Također, lutalice su snalažljivije i nisu previše zahtjevne’, priča Kotovskaya dodajući da su psi morali biti i fotogenični. Osim toga, zbog propagande se dobijali i značajna imena. ‘Lajka’ dolazi od ruske riječi ‘lavež’. Trenerica kaže da je imala izuzetnu narav, bila prilagodljiva te ju je krasio inteligentno-upitni pogled.
Večer pred misiju svi članovi tima došli su se oprostiti od Lajke. ‘Znali smo da će ona uginuti tokom leta. U to vrijeme nije bilo načina da je vratimo. Otišla sam da je posjetim, zamolila je da nam oprosti i plakala sam dok sam je poslednji put mazila’, priča Kotovskaya. Dan kasnije, Lajka je krenula na put bez povratka. ‘Devet krugova oko Zemlje učinili su Lajku prvim svjetskim astronautom koji je žrtvovan da bi naredne misije u svemiru bile uspješne’, kaže njena trenerica.
Tadašnji američki novinski članci su bili puni sprdnje i sažaljenja prema psu poslanom u svemir, dok su Britanci bili posebno puni bijesni prema Rusima. ‘Pas će umrijeti i ne možemo ga spasiti!’, jecao je tada londonski Daily Mirror. Sovjetsko veleposlanstvo u Londonu bilo je prisiljeno prijeći s proslave leta na sanaciju međunarodne štete. ‘Rusi vole pse’, protestirao je ondašnji sovjetski dužnosnik. ‘Ovo ne činimo zbog okrutnosti, već za dobrobit čovječanstva.’
Gotovo pola stoljeća kasnije, ruske vlasti su se ponovo uhvatile u koštac s P.R.-om nakon što je otkriveno da su izvješća o Lajkinoj humanoj smrti uvelike lažna. Prema službenoj verziji, koje se Moskva dugo država, Lajka je uginula od otrova stavljenog u hranu da ne bi izgorjela prilikom ponovnog ulaska kapsule u atmosferu. Iako su dugo inzistirali na tome da je kujica bezbolno izdahnula nakon otprilike tjedan dana u orbiti, dužnosnik moskovskog Instituta za biološke probleme iznio je istinu 2002.. ‘Umrla je nekoliko sati nakon polijetanja od panike i pregrijavanja. Sputnik 2 nastavio je kružiti oko Zemlje pet mjeseci, a zatim je izgorio kada je ponovno ušao u atmosferu u travnju 1958.
Jedan od Lajkinih ljudskih kolega u sovjetskom svemirskom programu prisjetio je se kao dobrog psa. Čak ju je doveo kući da se igra s njegovom djecom prije nego što je započela svoju svemirsku odiseju. ‘Lajka je bila tiha i šarmantna’, napisao je dr. Vladimir Yazdovsky u knjizi o sovjetskoj svemirskoj medicini. ‘Želio sam učiniti nešto lijepo za nju: preostalo joj je tako malo vremena za život’, tužno je zaključio Yazdovsky.