Spolno uznemiravanje obični se se definira kao oblik neželjenog verbalnog, neverbalnog ili fizičkog postupanja seksualne prirode koji ima svrhu ili učinak u povredi dostojanstva osobe, osobito ako uzrokuje zastrašujuće, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.
Spolno uznemiravanje na radnom mjestu oblik je diskriminacije koji uključuje nepozvane komentare i ponašanje ili ponašanje u vezi sa spolom ili seksualnom orijentacijom. Sve radnje ili riječi sa seksualnom konotacijom koje ometaju sposobnost za rad ili stvaraju neugodnu atmosferu smatraju se seksualnim uznemiravanjem.
Uobičajeno se govori o dvije vrste spolnog uznemiravanja na radnom mjestu. Prva je ona koja stvara “neprijateljsko radno okruženje”, a druga je „ quid pro quo“ ili „usluga za uslugu“.
Neprijateljsko radno okruženje događa se kada vas netko s kim radite čini metom neželjenih seksualno sugestivnih ili ponižavajućih komentara, opetovanih i nepoželjnih zahtjeva za sastanke, uvredljivih gesta, uvredljivog dodirivanja, šala ili pošalica, zastrašujućeg ponašanja ili pornografskog materijala. Ako se uznemiravanje događa opetovano, velika je mogućnost da će utjecati na vašu sposobnost obavljanja posla ili ako je razina uznemiravanja toliko loša čak i jedan incident može biti dovoljan da utječe na vašu sposobnost obavljanja radnih zadataka.
Najrašireniji oblik seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu su komentari obojeni seksizmom. U vrlo čest nevrebalan oblik seksualnog uznemiravanja ulazi, namigivanje, zviždanje, stalno fokusiranje pogledom, pokazivanje seksualno sugestivnih predmeta… Primjeri neželjenog fizičkog ponašanja spolne naravi su masiranje vrata ili ramena, zagrljaji, poljupci, tapšanja ili milovanja, dodirivanje ili trljanje o drugu osobu na seksualan način, silovanje ili seksualni napad ili pokušaj silovanja ili seksualnog napada.
„Quid pro quo“ seksualno uznemiravanje događa se kada se od vas traži ili zahtijeva seksualni kontakt u zamjenu za beneficije pri zapošljavanju ili napredovanje. Ovdje je ključan element moć. Seksualno „podmićivanje“ je inzistiranje na seksualnim povlasticama koje koriste osobe koje imaju veću moć i utjecaj te time žrtve dovode u nepovoljan položaj, čemu smo u posljednje vrijeme intenzivnije svjedočili. I u slučaju da ste rekli- NE, to se još uvijek može tretirati kao seksualno uznemiravanje. Ako ste osjećali pritisak da imate seksualni kontakt jer vam je bilo neugodno reći – NE ili ste se bojali da ćete izgubiti posao ili da ćete biti kažnjeni na poslu, tada je vaš seksualni kontakt oblik nezakonitog uznemiravanja.
Vaš spolni status ne mora biti jedini razlog zbog kojeg ste bili izdvojeni za ovaj prije svega uvredljiv tretman, ali treba biti veliki dio razloga zbog kojeg ste bili uznemiravani.
Poslodavci imaju obvezu zaštititi dostojanstvo radnika od spolnog uznemiravanja. Važno je, također da isti aktivno potiču svoje osoblje da prijave svaki incident uznemiravanja i zlostavljanja. Poslodavci trebaju stvoriti i odnos povjerenja, u kojem spolno uznemiravana osoba neće doći u nepovoljan položaj, biti viktimizirana niti diskriminirana, zato jer je podnijela pritužbu za uznemiravanje ili zlostavljanje.
Najkasnije u roku od osam dana od dostave pritužbe, posodavac mora ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju, radi sprječavanja nastavka spolnog uznemiravanja, ako utvrdi da ono postoji. Pravo je radnika da, ako u gore predviđenom roku, poslodavac ne poduzme nikakve mjere kako bi se prekinulo spolno uznemiravanje, prekinuti rad do trenutka dok mu se ne osigura zaštita. Ovo pravo prati i obvezu da se u roku od osam dana zatraži zaštita pred nadležnim sudom. Zakonom o radu propisan je postupak zaštite dostojanstva radnika u slučaju uznemiravanja i spolnog uznemiravanja. Tako se propisuje da će se sam postupak predvidjeti posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između poslodavca i radničkog vijeća ili Pravilnikom o radu.
Za vrijeme prekida rada zbog spolnog uznemiravanja radnik ima pravo na naknadu plaće u iznosu plaće koju bi ostvario da je u tom razdoblju radio. Ako bi se pravomoćnom sudskom odlukom utvrdilo kako nije došlo do povrede dostojanstva radnika, poslodavac bi mogao potraživati povrat isplaćene naknade plaće. Važno je naglasiti da su svi podaci utvrđeni u postupku zaštite dostojanstva tajni što bi svakako trebalo djelovati poticajno na žrtve da prijavljuju diskriminatorna ponašanja.
Sve navedeno važno je u kontekstu potrebe poznavanja svojih prava i obveza, ukoliko se netko nađe u situaciji spolnog uznemiravanja, posebno imajući u vodu da se radi o najširenijem obliku nasilja. Nepoznavanje zakona ne abolira nas od odgovornosti, i može nam nanijeti veliku štetu.
Spolno uznemiravanje na poslu globalni je problem kojeg nije pošteđena ni Hrvatska. Kako pokazuje istraživanje Centra za ženske studije na 448 zaposlenih, od kojih su 90 posto bile žene, čak 71 posto zaposlenih u Hrvatskoj doživjelo je neki oblik spolnog uznemiravanja na radnom mjestu. U 60 posto slučajeva seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu radi se o izravno nadređenoj osobi. Više od 80 posto ispitanika kazalo je kako je doživjelo dva ili više različitih oblika seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu. U 90,09 posto najčešće navedenih oblika spolnog uznemiravanja navode se neželjene seksualne primjedbe te sugestivni i uvredljivi komentari i/ili šale usmjerene prema osobi ili izrečene u prisutnosti osobe. Njih 63,78 posto navodi požudno i neprimjereno izravno gledanje u dijelove tijela. Neželjene dodire, grljenje, ljubljenje doživjelo je 52,63 posto ispitanika/-ca, a neželjene pozive seksualne prirode 40,25 posto ispitanika/-ca. Slanje neželjenog, eksplicitnog sadržaja spolne prirode, putem elektroničke pošte, društvenih mreža i/ili direktnih poruka, kao i isticanje opscenih slika na radnome mjestu (npr. kalendari, posteri, kompjutorski zasloni) navodi u oba slučaja 14,24 posto, seksualnu prisilu doživjelo je 10,22 posto ispitanika/-ca, geste seksualne prirode doživjelo je 8,05 posto, pokušaj silovanja 2,17 posto ispitanice, a silovanje 0,62 posto. Pokušaj silovanja i silovanje doživjele su samo žene. U zadnjih nekoliko godina, prema podacima Ministarstva unutranjih poslova broj kaznenih djela spolnog uznemiravanja porastao je 55 posto, na što upozorava i Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Višnja Ljubičić. Kroz navedeno ispitivanje navedeni su zapravo i oblici seksualnog uznemiravanja.
Iako postoji sve veća svjesnost o problemu zlostavljanja i uznemiravanja, očigledno nije dovoljna te je izuzetno važno osvijesti, prije svega da svi zaposleni imaju pravo na rad bez uznemiravanja i zlostavljanja na radnome mjestu. Potrebno je sustavno educirati muškarace i žene da spolno uznemiravanje nije prihvatljivo, da ne znači moć, već slabost nekoga jer nasilje je, uistinu u rodu sa strahom. Da je spolno uznemiravanje kazneno djelo protiv časti i ugleda te da postoje zakonski okviri na koje se može pozvati, od Krivičnog zakona, Zakona o suzbijanju diskriminacije, Zakona o ravnopravnosti spolova i Zakona o radu kojim je propisan postupak zaštite dostojanstva radnika u slučaju uznemiravanja i spolnog uznemiravanja, i koji je kroz tekst ukratko predočen. Edukacija treba dolaziti od poslodavaca jer postojanje Pravilnika o radu, Kolektivnog ugovora ili Etičkog kodeksa ostaje mrtvo slovo na papiru, ukoliko ne postoji dovoljno razvijena svijest o štetnosti ovakvog ponašanja, ne samo za žtvu, već za cijeli kolektiv, a posljedično i za samo društvo. Ako se netko ne zna ili ne može oduprijeti seksualnom uznemiravanju, ako ne zna svoja prava, ako se osjeća nesigurno, uplašeno i u strahu s čime bi prijava rezultirala, tada će, najvjerojantije pod takvim stresom otići na bolovanje, što u konačnici znači trošak za državu.
O spolnom uznemiravanju na radnome mjestu većina (83 posto) žrtava šuti, uglavnom zbog nepovjerena prema poslodavcima i samom sustavu. No Prijedlogom izmjena Kaznenog zakona spolno će se uznemiravanje progoniti po službenoj dužnosti za sve kategorije žrtava, a uvode se i nova kaznena djela poput zlouporabe snimke spolno eksplicitnog sadržaja, takozvana osvetnička pornografija, što bi trebalo ohrabiti žene.
Mitovi i društveno prihvaćeni stereotipi da su žene odgovorne za seksualno uznemiravanje, da su muškarci po svojoj prirodi skloni tome ili činjenica da netko koristi moć kako bi spolno uznemiravao, bilo da se radi o ženama ili muškarci, trebali bi biti iza nas. Uistonu je vrijeme da postanemo civilizirani i uvažavamo jedni druge, bez obzira na spol.
Piše: Snježana Nemec
OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA ZA POTICANJE PLURALIZMA AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE
