Prema podacima Zavoda za mirovinsko osiguranje 31. prosinca 2020. godine je bilo 1105 živih sudionika Narodooslobodilačke borbe. Oni primaju mirovine po posebnim propisima u prosječnom iznosu od 3854 kune, a još 6813 osoba prima obiteljske mirovine sudionika NOB-a.
‘Njihova prosječna mirovina iznosi 2812 kuna i na nju uz borce NOB-a imaju pravo samo supruge umrlih boraca. Nikakva djeca i unuci kao što se priča. Jedan rođak me je pitao može li on dobiti boračku mirovinu jer mu se djed borio u NOB-u. Rekao sam mu da je na to imala pravo jedino njegova baka’, otkrio je u emisiji Briefing predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske Franjo Habulin
Za usporedbu kaže kako je prosječna mirovina branitelja iz Domovinskog rata 6200 kuna, a s ponosom ističe kako je i sam branitelj i časnik Hrvatske vojske.
Smatra kako bi što prije trebalo donijeti izmjene Kaznenog zakona zakon kojima bi se zabranilo isticanje fašističkih simbola, ustaškog pozdrava i negiranje Holokausta. O tome su, kaže, zajedno sa Židovskom općinom i drugim udrugama razgovarali s premijerom Andrejom Plenkovićem, no izgleda da će morati opet razgovarati kako bi Vlada napokon te izmjene zakona poslala u Sabor.
‘Kada smo organizirali skupove da se mijenja ime Trga maršala Tita u Zagrebu, s nama su bili i ljudi koji danas vode Grad Zagreb. Nadam se da ćemo s novim gradskim vlastima uskoro sjesti i razgovarati u vezi povratka Titovog imena tom trgu, ali i imenovanje drugih ulica i trgova imenima istaknutih antifašista poput Ive Lole Ribara, Nade Dimić i Rade Končara koji su nekada imali ulice u Zagrebu’, govori Habulin koji smatra da bi Zagreb trebao imati i Ulicu 8. svibnja jer je tog dana 1945. godine oslobođen od fašista i nekada se tada slavio dan grada.
Naglašava da bi idealno rješenje bilo da se današnji Trg bana Jelačića zove Trg Republike Hrvatske kako se danas zove trg ispred HNK koji je do prije četiri godine nosio Titovo ime. Banu Jelačiću, pak, treba naći neko novo mjesto za trg.
Sisački partizanski odred, formiran 22. lipnja 1941. ipak, kaže Habulin, nije bio prvi u Europi kao što neki ističu jer je pokret otpora još 1939. postojao u Poljskoj koju je te godine okupirala nacistička Njemačka, ali ključna razlika između Hrvatske i Poljske je bila u tome što je iskra koja su prije točno 80 godina u šumi Brezovica zapalili sisački partizani prerasla u općenarodni ustanak naroda i narodnosti tadašnje Jugoslavije na čelu s Komunističkom partijom pod vodstvom Josipa Broza Tita.
Tito je, doduše, tek pet dana kasnije 27. lipnja osnovao Glavni štab narodnooslobodilačkih partizanskih odreda Jugoslavije, no sisački su komunisti, objašnjava Habulin, morali ranije pobjeći iz grada jer su imali informaciju da će ih ustaške vlasti pohapsiti i ubiti. Već nakon dva dana su krenuli s diverzantskim akacijama poput rušenja pruga i napada na njemačke transportne vlakove, prenosi tportal.