Saborska zastupnica Dalija Orešković osvrnula se na okupljanja muškaraca koji prve subote u mjesecu mole na hrvatskim trgovima, kritizirajući njihove molitvene nakane i odnos Katoličke crkve prema tim okupljanjima. U objavi na Facebooku ustvrdila je da se ne radi o kršćanskoj tradiciji, nego o političkom performansu kojim se, prema njezinu mišljenju, promiču patrijarhalni društveni odnosi. Posebno je prozvala crkvene predstavnike zbog izostanka jasnog i jedinstvenog stava.
Njezinu objavu prenosimo u cijelosti:
Gdje je Crkva kada Mariju treba obraniti od ratnika koji se pozivaju na njezin lik i ime?
Zašto je glasnija šutnja Crkve od one nekolicine svećenika koji ukazuju da su molitvene nakane u suprornosti s biblijskom slikom Marije, koja nije pasivna i pokorna žena u patrijarhalnom smislu, već žena koja je svjesno i autonomno donijela ključnu odluku “neka mi bude”. Kakav je to poraz naše Crkve i duha nacije.
Naime, Hrvatska je jedna od onih zemalja sa snažnom tradicijom i izraženim nacionalnim osjećajem za marijanska svetišta. Marija Bistrica, Trsat, Sinj, Aljmaš, Vepric, sve su to mjesta u kojima se narod utječe Mariji, koja je zagovornica pred Bogom u vremenima osobne patnje ili društenih kriza, poput ratova, epidemija i drugih nevolja. Dakle Marija. Žena, a ne muškarac kao duhovni vođa u njezinoj kući.
Bili mi vjernici ili ne, kao narod znamo kako se na ovim prostorima štovala Marija, a znamo i koliko je važno poštovanje ravnopravnosti žena u suvremenom društvu.
Ovakva događanja koja na našim trgovima traju već nekoliko godina, nisu nikakva kršćanska tradicija, a nisu ni molitva, već maskirani politički performans u kojem je Marija instrumentalizirana za širenje autoritarnog odnosa muškarca prema žena i patrijarhalnog društva u kojem je žena ispod u hijerarhiji moći.
Crkva je unutar sebe nesložna i bez jedinstvenog stava o ovoj crkvenoj i društvenoj temi. Paradoksalno, Crkva pokazuje veće jedinstvo, znanje i stav o kršenju Ustava RH, ali samo u onim pitanjima gdje bi to moglo utjecati na odnos i brak Crkve i politike.
O događanjima svake prve subote u mjesecu, Crkva glasno šuti. Svaka čast manjini u Crkvi.
Za to vrijeme dibidusi s ulice, danas potpomognuti i autobusom takvih iz Njemačke, nastavljaju slati društveno arhaične i nazadne poruke. Smiješno je što će se prema najavama, danas nakon klećanja i sami uputiti u jedno naše marijansko svetište.
Možda će se tamo naći makar jedan svećenik koji neće pobjeći od društvene odgovornosti Crkve. Ili ipak ne