Novinar N1 Ivan Hrstić oštro je, na svom facebook profilu, kritizirao američkog predsjednika Donalda Trumpa zbog odluke o ukidanju ključnih odredbi sankcija Rusiji, koje su, prema njegovim navodima, trebale stupiti na snagu 18. listopada. Hrstić smatra da je Trump takvim potezom pogodovao ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, oslabio američku potporu Ukrajini i dodatno narušio povjerenje europskih saveznika u Washington. U opširnoj objavi posebno problematizira energetski dogovor s Rusijom, upozoravajući da bi njegove političke posljedice mogle biti daleko ozbiljnije od gospodarskih koristi za SAD.
Hrstić pritom iznosi i niz teških političkih optužbi te postavlja pitanje stvarnih motiva Trumpove politike prema Moskvi. Njegove ocjene i pretpostavke o mogućim skrivenim utjecajima predstavljaju autorove stavove, a ne utvrđene činjenice.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
Možemo samo nagađati je li ga vječno zadužio izvlačeći ga prljavim novcem iz njegovih bankrota ili postoje neki škakljivi video zapisi. No, ako je netko sumnjao da je Trump Putinov igrač, valjda bi ovim ukidanjem sankcija Rusiji svaka sumnja trebala biti raspršena.
Lindsay Graham okreće se u grobu. Zakon pokojnog republikanskog senatora u punopravnom smislu formalno je potrajao točno 28 dana. Njegove kaznene mjere nisu se primjenjivale niti jedan jedini dan. Trump je zakon potpisao 18. rujna. Izvršnu uredbu kojom je ukinuo njegove ključne odredbe potpisao je već 16. listopada. Dakle, svega 2 dana prije očekivane primjene. Naime, zakon je imao ugrađenu odgodu i trebao je službeno stupiti na snagu 30 dana nakon potpisivanja — dakle, sutra.
Trump je samo tjedan ranije šokirao saveznike objavom da je s Putinom dogovorio uvoz ruskog dizela, s prozirnim opravdanjem da je to zbog obuzdavanja rasta cijena goriva u SAD-u, prije nadolazećih kongresnih izbora.
Da su sankcije iz Grahamovog zakona stupile na snagu 18. listopada, one bi automatski blokirale i kaznile upravo takve energetske aranžmane.
Očito, Trump je u onom trenutku morao potpisati zakon kako bi zavarao dio republikanske stranke koji je nastrojen protiv Rusije i za Ukrajinu, a nije mogao tek tako pregaziti inicijativu pokojnika koja je u Senatu izglasana uvjerljivom dvostranačkom većinom. Samo jedan republikanac bio je protiv.
Brojni analitičari, većina demokratskih, ali i mnogi republikanski zagovornici strožih sankcija dijele mišljenje da je Trump potpisao zakon „s figom u džepu”. Da je potpis u rujnu bio samo politički manevar kako bi se izbjegao neugodan sukob s Kongresom, pred kojim Trumpp i dalje glumi da je Ukrajina saveznik. Nakon što je u oba doma zakon izglasan s dvotrećinskom većinom, Trump je zapravo ostao bez prava predsjedničkog veta.
Okreće li se doista Lindsay Graham sad u grobu? On sam također je znao oportunistički se poviti kako Trump puše, kao što je nakon onog povijesnog susreta u Ovalnom uredu taktički javno napao Zelenskog. Njegova sestra danas tvrdi da je zakon svjesno napisan tako da predsjedniku ostavi fleksibilnu klauzulu o izuzeću kako bi mogao reagirati u kriznim situacijama, te da je Trump je iskoristio točno one alate koje mu je zakon pružio kako bi zaštitio američko gospodarstvo.
Pitanje je, naravno, ima li uopće američko gospodarstvo ikakve koristi od ovog izuzeća, budući da Putin nema nikakvih dodatnih količina dizela vrijednih spomena za izvoz, povrh onih koje još uvijek s teškoćama uspjeva isporučiti svjetskom tržištu. Nestašice dizela vladaju širom Rusije, pa čak i u Moskvi. Američko gospodarstvo vjerojatno neće imati nikakve opipljive ili dugoročne koristi. Dogovor s Putinom donosi beznačajne količine. Početnih 300 tisuća tona pokriva tek tri četvrtine onog što SAD potroši – u jednom danu. Dakle, sve je samo PR predstava.
Dakle, cui bono? Trump u Zelenskom nalazi žrtvenog jarca, jer će dobar dio MAGA birača spremno zagristi mamac te pokorno uvjeriti sebe da je Zelenski krivac za poskupljenje dizela, k tome nezahvalnik koji nije poslušao molbe svojeg tako velikodušnog saveznika i nije htio obustaviti napade na ruske rafinerije.
To što Trump nikad nije dogovorio s Putinom da on prestane napadati ukrajinske elektroenergetske potencijale, naravno, detalj je kojem oni neće pružiti šansu da pokvari dogovoreni narativ,
Putin profitira u svakom slučaju. S jedne strane mogućnost da Trump doista uspije nagovoriti ili prisiliti Zelenskog da odustane od upotrebe svojeg najučinkovitijeg oružja – dalekometnih dronova usmjerenih na ruske rafinerije.
S druge ukidanje sankcija, što je trijumfalna geopolitička pobjeda! Koju mu je bez ikakve stvarne protuusluge isporučio Trump (ne računamo možebitne usluge iz prošlih vremena)
Putin u džepu ima šefa SAD-a, sutra bi mogao imati šefice Francuske i Njemačke, spremne zatovriti pipu Ukrajini – ima li ijednog razloga da on u ovom trenutku zaustavi ovaj rat, ako će mu, pitanje dana, “kolektivni Zapad” isporučiti pobedu na zlatnom pladnju?
Rekao sam to već nakon fijaska u Ovalnom uredu: Donald Trump izdao je Ukrajinu, izdao je Europu, izdao je – Ameriku!
Ovaj put mogu samo prisnaćiti: Bit će Amerike i nakon Trumpa, no trebat će desetljeća za ovu izdaju – ne da se zaboravi ili da bude oproštena – već barem da se rana zatvori. Europa više uopće ne može računati na Trumpovu Ameriku, a na nju neće moći smjeti računati – niti desetljećima nakon Trumpa. Da ne govorimo što ako nakon Trumpa ponovno dođe neki drugi – ili pak isti Trump.
Ne treba nimalo sumnjati – Trump ovom odlukom još uvijek nije dosegnuo vlastito dno. Njegovi potencijali za valjanje u dubokom blatu vlastitog nemorala su – bezgranični. Mogu ih ograničiti samo američki birači.