Kandidatura Armina Hodžića za potpredsjednika Hrvatskog sabora izazvala je oštru reakciju novinara i publicista Marka Ljubića, koji dovodi u pitanje političku poruku takvog izbora, osobito u kontekstu položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini. Ljubić kritizira HDZ i Domovinski pokret, ali i Milorada Pupovca, smatrajući da se rasprava o kandidaturi udaljila od ključnih političkih pitanja.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
Kad imaš sluđene redikule u politici, u slučaju rasprave o kandidaturi Armina Hodżića za potpredsjednika Hrvatskog sabora u ime Kluba zastupnika nacionalnih manjina, sluđene redikulice, onda lako poentira Pupovac.
Umjesto da se raspravi o političkoj poruci hrvatskom narodu u cjelini, a pogotovo u BiH, o tome što znači izbor klasičnog eksponenta bošnjačke antihrvatske politike iz Sarajeva u samom vrhu državne vlasti hrvatske nacije, na visoku državnu funkciju, redikulozna narikača, kako ju je s pajdašicana nazvao Milanović, raspravu usmjeri prema izmišljenom političkom odnosu oca sindikalista i sina političara.
Pa nabaci volej Pupovcu da i tu budalaštinu iskoristi za optužbu hrvatskog naroda i druŝtva za “antimanjinsko raspoloženje”.
Armin Hodžić je jedini zastupnik vladajuće većine, koji nije podržao zamolbu ili kukavni apel karikaturalno nazvan Rezolucijom, Bošnjacima da se smiluju i ostave Hrvatima, s tim i hrvatskoj državnoj politici, privid partnerstva i političke subjektivnosti.
Govorim o samilosti, jer dok god postoji mogućnost u državnom poretku Federacije BiH da Bošnjaci Hrvatima izaberu člana Predsjedništva BiH, o bošnjačkoj volji isključivo ovisi hrvatski politički subjektivitet u tijelima države.
Stavovi Armina Hodžića ni za dlaku nikada nisu odstupali od najrigidnijih hegemonističkih politika bošnjačke političke, vjerske i intelektualne strukture u Sarajevu i Federaciji BiH. Neovisno o načinu izbora u Hrvatski sabor, uvjetovanog teškom ustavnom diverzijom protiv hrvatske nacionalne državnosti upakirane u prava nacionalnih manjina, Armin Hodžić bi morao biti zastupnik nedjeljive hrvatske političke nacije, a nikako i nikada eksponent nacionalne politike stranog naroda.
Kompletno njegovo djelovanje, bezobrazno demonstrirano u glasovanju o Rezoluciji kad je kao jedini zastupnik vladajuće većine bio suzdržan, bi ga moralo isključivati iz bilo kakve uloge u političkoj hijerarhiji hrvatske države.
Ako ništa drugo, zbog osobnog ponosa ostalih zastupnika te većine.
Njegov eventualni izbor na mjesto potpredsjednika Hrvatskog sabora je izraz političke kapitulacije vladajuće većine, prvenstveno HDZ-a i Domovinskog pokreta.
Sama kandidatura je drskost, a šutnja o kandidaturi kukavičluk i ruganje idiotskim sloganima – Rezolutno za Hrvate BiH.
I onda se Pupovac nabacuje izrazom antimanjinske klime!?
To se zove sprdnja.
I poniženje.
Jer, ako itko na sve načine desetljećima provocira negativan stav prema politiĉkim manjinama svih vrsta, to su njihovi navodni predstavnici.
Nema razlike ni prema etničkim manjinama koje politički moraju biti integralni elementi hrvatske nacije.
A sve su samo ne to.
Ako nešto hrvatskoj državnoj politici i političkoj kulturi treba kao kruh, onda je to potpuno negativan i isključiv odnos prema ovakvom političkom statusu nacionalnih manjina.
Upravo ta antimanjinska društvena klima.
Prilika da se to bar minimalno, u tragovima manifestira je odbacivanje prijedloga za izbor Armina Hodžića na mjesto potpredsjednika Hrvatskog sabora.
Bar predstavnici srpske i bošnjačke manjine, bezuvjetni zagovornici neprijateljskih politika njihovih naroda u Srbiji i BiH, ne bi smjeli imati obraza prihvatiti takve kandidature usprkos nakaradnog ustavnog rješenja, a još manje bi smjeli imati obraza zastupnici navodnih nacionalnih i desnih stranaka za pristanak na takve prsti u oči hrvatskom narodu.
Načelno, nema razlike ni s ostalim tzv. manjincima, ali za sada ni jedan od njih ne predstavlja eksplicitnu neprijateljsku politiku susjednih nacija kao što je to slučaj sa srpskim i bošnjačkim zastupnicima.
Nije dakle za kandidaturu Hodžića problem njegov otac sindikalist u Zagrebu, problem je baš sve ostalo, a najvažniji problem nije kako Pupovac podmuklo implicira, njegova bošnjačka etnička i muslimanska vjerska pripadnost, veliki problem je što je on politički Bošnjak i politički musliman u Hrvatskom saboru.
Jedino to nikada ne bi smio biti.
I usprkos njegove suzdržanosti o apelu za minimum poštovanja Hrvata u BiH, otvorenoj pljuski Penavi, ali i Plenkoviću, oni tu pljusku udruženo prenose na lice hrvatskom narodu pristajući na izbor Hodžića za potpredsjednika Hrvatskog sabora. Kome ovo ne sliči na Pupovčevo kukavičije jaje, taj ima problema s razumijevanjem procesa u “regiji” i geopolitici.
Koji je politički motiv, koja poruka ovoga izbora?
Valjda da dodatno odobrovolje bošnjačku politiku u Sarajevu i izbjegnu iritiranje.
Što je slijedeći korak?