Piše: MS
Politička dosljednost često je najveći problem onih koji se u nju najglasnije zaklinju. To posebno dolazi do izražaja kada se usporede nekadašnji saborski istupi Mire Bulja i MOST-a i današnje međunarodno političko povezivanje Mosta. Političar koji je svojedobno HDZ prozivao zbog pripadnosti istoj europskoj političkoj obitelji s Antonijem Tajanijem, nazivajući talijanskog političara fašistom, danas pripada političkom krugu koji surađuje s europskim konzervativcima, među čijim su najvažnijim predstavnicima koalicijski partneri upravo tog istog Tajanija.
Prisjetimo se veljače 2019. godine. Tadašnji predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani na komemoraciji u Bazovici pokraj Trsta uzviknuo je: „Živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija!”
Izjava je u Hrvatskoj izazvala opravdano oštre reakcije zbog povijesnih konotacija i mogućih teritorijalnih pretenzija. Tajani je naknadno objašnjavao kako nije mislio na promjenu granica, nego na povijesnu prisutnost Talijana na istočnoj obali Jadrana.
Međutim, politička šteta već je bila učinjena.
Među najglasnijim kritičarima našao se Miro Bulj, tadašnji Mostov saborski zastupnik, koji nije napadao samo Tajanija nego i HDZ zbog činjenice da obje stranke pripadaju Europskoj pučkoj stranci.
Bulj je s govornice Hrvatskog sabora Tajanija nazivao fašistom, a političku povezanost HDZ-a s njegovom europskom stranačkom obitelji koristio je kao argument za osporavanje političke vjerodostojnosti HDZ-a.
U jednom od svojih saborskih istupa govorio je o europskoj stranci u kojoj su, njegovim riječima, „četnik Vučić i fašist Tajani”.
Poruka je bila nedvosmislena. Za Bulja nije bilo dovoljno samo osuditi Tajanijevu izjavu. Političku odgovornost nastojao je proširiti i na HDZ, premda je tadašnji premijer Andrej Plenković javno osudio Tajanijeve riječi.
Dakle, Bulj je smatrao da HDZ mora politički odgovarati i zbog svojih europskih stranačkih poveznica.
A što se događa danas?
U rujnu 2026. godine Most je u Dubrovniku bio domaćin Trećeg europskog kongresa o obitelji, organiziranog u suradnji sa Strankom europskih konzervativaca i reformista, ECR-om.
Na kongresu je sudjelovao predsjednik Mosta Nikola Grmoja, zajedno s predstavnicima europskih konzervativnih političkih struktura. Most je time dodatno potvrdio svoje povezivanje s političkom obitelji koja okuplja niz europskih desnih i konzervativnih stranaka.
Među najutjecajnijim strankama tog političkog kruga nalazi se talijanska Fratelli d’Italia premijerke Giorgije Meloni.
A upravo tu dolazimo do politički zanimljive činjenice.
Giorgia Meloni od 2022. godine predvodi talijansku vladu u kojoj zajedno sudjeluju Fratelli d’Italia, Liga Mattea Salvinija i Forza Italia Antonija Tajanija.
Tajani pritom nije nekakav usputni član koalicije. On je talijanski ministar vanjskih poslova, potpredsjednik Vlade i čelnik Forza Italije.
Dakle, čovjek kojega je Bulj svojedobno nazivao fašistom danas je jedan od ključnih političkih partnera talijanske stranke koja ima važnu ulogu u europskom konzervativnom krugu s kojim Most razvija suradnju.
Naravno, nije isto biti član iste europske stranke i surađivati s političkim partnerima neke druge stranke. Most nije član Tajanijeve Forza Italije, niti je poznato da s njim ima izravan politički sporazum.
Ali upravo je Bulj svojedobno uspostavio politički kriterij prema kojemu i europske stranačke poveznice mogu biti razlog za ozbiljnu javnu prozivku.
Zašto onda taj kriterij danas ne bi vrijedio i za Most?
Kada je Tajani bio problem HDZ-a, Bulj je bio nemilosrdan. Kada je riječ o koalicijskim partnerima Mostovih europskih suradnika, istu oštrinu zasad ne čujemo.
I tu se otvara pitanje političke vjerodostojnosti.
Jer ili je Tajani zbog svojih izjava o Istri i Dalmaciji politički neprihvatljiv, pa je legitimno tražiti da se stranke očituju o povezivanju s njegovim političkim partnerima, ili su međunarodne stranačke i koalicijske veze nešto što samo po sebi ne znači prihvaćanje svih stavova pojedinog političara.
Oba se argumenta mogu politički braniti.
Ono što je teže braniti jest primjenjivanje prvog kriterija na HDZ, a drugog na vlastito političko okruženje.
Most se godinama pokušava profilirati kao autentična suverenistička opcija, naglašavajući obranu nacionalnih interesa, politički moral i dosljednost. Međutim, upravo takav politički identitet podrazumijeva dodatnu odgovornost kada se otvori pitanje vlastitih međunarodnih partnerstava.
Nitko razuman ne može tvrditi da Most sudjelovanjem na kongresu ECR-a automatski podržava Tajanijeve izjave iz 2019. godine. Takav zaključak bio bi neutemeljen.
Ali jednako tako nije neutemeljeno postaviti pitanje zbog čega Bulj danas ne problematizira činjenicu da vodeća talijanska stranka među europskim konzervativcima s kojima Most surađuje dijeli vlast upravo s političarem kojega je on nekoć koristio kao primjer neprihvatljivog političkog povezivanja HDZ-a.
Uostalom, Most ne mora odustati od međunarodne suradnje da bi ostao vjeran vlastitim načelima. Dovoljno bi bilo javno objasniti kako danas gleda na Tajanija, njegove izjave o hrvatskom teritoriju i odnose europskih konzervativaca s njegovom strankom.
Takvo objašnjenje zasad nedostaje.
Posebno je zanimljivo što se ovdje ne radi o nekoj davno zaboravljenoj izjavi iz političke mladosti, nego o izravnim optužbama iz saborskih klupa koje su bile dio Buljeva prepoznatljivog političkog nastupa.
Tajani je tada bio argument protiv HDZ-a. Danas njegova prisutnost u talijanskoj vladajućoj koaliciji očito nije prepreka Mostovu približavanju europskim konzervativcima.
To ne mora značiti da je Most promijenio stav prema samom Tajaniju. Ali jasno pokazuje da se političke okolnosti i kriteriji međunarodnog povezivanja mijenjaju, dok objašnjenje te razlike javnosti tek treba ponuditi.
Na kraju ostaje vrlo jednostavno pitanje.
Ako je Miro Bulj smatrao da HDZ snosi političku odgovornost zbog pripadnosti istoj europskoj obitelji s Antonijem Tajanijem, kakvu odgovornost danas pripisuje vlastitoj stranci zbog suradnje s političkom obitelji čiji talijanski predstavnici s Tajanijem zajednički obnašaju vlast?
Možda je odgovor u tome što europske političke veze nisu toliko jednostavne koliko ih se svojedobno pokušavalo prikazati s govornice Hrvatskog sabora.
A možda su se samo promijenile političke potrebe.
U svakom slučaju, Bulj bi javnosti trebao objasniti vrijede li njegova nekadašnja mjerila još uvijek.