Piše Mario Strinavić
Ministar gospodarstva Ante Šušnjar objavio je kako je Ministarstvo iskoristilo zakonsku ovlast i podnijelo službenu žalbu Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM) na odluku o rezultatima natječaja za novi stadion Maksimir i Sportsko-rekreacijski centar Svetice.
Šušnjar tvrdi da je analiza postupka otvorila ozbiljna pravna pitanja te da postoje indicije kako ista pravila nisu jednako primijenjena na svih 88 natjecatelja. Prema pravnoj ocjeni Ministarstva, pobjedničko rješenje moglo bi odstupati od bitnih uvjeta natječaja, kao i od službenih odgovora koji su tijekom postupka davani sudionicima.
Ministar pritom naglašava da ne ulazi u arhitektonske kvalitete pobjedničkog projekta, nego isključivo u zakonitost provedene procedure, posebno s obzirom na to da je riječ o investiciji većoj od 200 milijuna eura javnog novca.
U žalbi se traži poništenje donesene odluke i ponovljeni, zakoniti pregled i ocjena pristiglih rješenja. Ako se ravnopravnost svih sudionika više ne može uspostaviti, Ministarstvo traži poništenje cijelog natječaja. Do odluke DKOM-a zatraženo je i zaustavljanje daljnjeg ugovaranja projekta.
Šušnjarovu objavu prenosimo u cijelosti:
„Reakcije javnosti, navijača i svih koji su se posljednjih dana uključili u raspravu o novom Maksimiru potaknule su nas da detaljnije pogledamo ne samo pobjednički projekt, nego i cijeli postupak njegova odabira. I, moram priznati, imali smo što vidjeti.
@Mingo je danas iskoristio svoju zakonsku ovlast i podnio službenu žalbu DKOM-u na odluku o rezultatima natječaja za novi Maksimir i SRC Svetice.
Ne želimo ulaziti u raspravu o tome je li nekome stadion lijep ili ružan. O arhitekturi treba govoriti arhitektonska struka i u tome je potpuno u pravu.
Ja ću pak nastupiti kao pravnik i ministar nadležan za politiku javne nabave. I pravo je struka. Zato o ovom postupku DKOM-u moramo postaviti nekoliko vrlo jednostavnih pitanja.
Naša analiza pokazala je ozbiljne indicije da ista pravila nisu vrijedila za svih 88 natjecatelja. Pravna ocjena Ministarstva je da postoje elementi koji upućuju na to da pobjedničko rješenje odstupa od bitnih uvjeta natječaja, kao i od službenih odgovora koje su natjecatelji tijekom postupka dobivali.
Ako smo od drugih tražili da se drže pravila, onda ista pravila moraju vrijediti i za pobjednika.
Žalba otvara i dodatna pitanja o načinu na koji su prije donošenja odluke provjereni stručni, tehnički i financijski elementi pojedinih rješenja.
Ne prejudiciram odluku DKOM-a. Upravo zato postoji neovisno tijelo koje će o našim argumentima odlučiti.
Ali kada se radi o investiciji većoj od 200 milijuna eura javnog novca, naša je zakonska dužnost reagirati kada za to postoje ozbiljni pravni razlozi.
U žalbi tražimo poništenje odluke i zakonit ponovljeni pregled i ocjenu. Ako se ravnopravnost svih natjecatelja više ne može uspostaviti, tražimo poništenje natječaja. Do odluke o žalbi tražimo i zaustavljanje daljnjeg ugovaranja projekta.
Novi Maksimir čekamo desetljećima. Nekoliko tjedana pravne provjere neće ga ugroziti.
Puno bi ga više ugrozilo da projekt vrijedan više od 200 milijuna eura započnemo bez odgovora na pitanje jesu li svi igrali po istim pravilima.
Struka mora imati zadnju riječ. Arhitektonska kada govorimo o arhitekturi, a pravna kada govorimo o zakonitosti postupka.
P.S. Quod ab initio vitiosum est, non potest tractu temporis convalescere.
Što je u početku nevaljano, ne može se tijekom vremena ojačati.“