Piše: Marko Ljubić
Toliko puta propali model iz Hrvatske, pokušaj okupljanja svega i svakoga u i oko politike, s agresivnim, a prljavim denuncijantskim odnosom prema suparnicima, ideja histerične javne komunikacije i negacije, s Lučićem je posve zakonitom predvidivošću hrvatski narod opet potopio na izborima.
To je zoran odgovor neuspješnim “desničarima” u hrvatskoj politici, koji svoju bezidejnost, beskarakternost i nedostatke karizme i uvjerljivosti uvijek poslije pogubnih rezultata, u pravilu s pobjednicima protiv kojih su “poveli narod” tumače – neodgovornošću naroda.
Da ne koristim teže kvalifikacije naroda, a poznate su svakome.
Hrvatski narod je neusporedivo zreliji od politika i političara koji preuzimaju javni monopol za “jedino hrvatsko predstavljanje”.
S obzirom da se u Hrvatskoj ponovo pokušava oformiti takav model, korištenjem realno karizmatičnog slavnog sportaša, rezultati izbora i poruka hrvatskog naroda na biralištima u BiH bi trebali i morali biti jasno upozorenje preostalim naivcima.
Želite li propast, primjenite ponovo gubitničku matricu!
Ako je u početcima Lučićevog izlaska na političku scenu i bilo nejasnoća o tome što želi i što to radi, na kraju kampanje s Hasanbegovićem u zagrljaju, a onda i s kak’i Radićem na društvenim mrreama, s razularenim divljanjem i prostacima iz dugo selektiranig bujičarskog bazena po forumima, uz slogan “ustani iz sjene”, malo preformulirani poznatiji “ustani i ostani” Radićevih bubnjara po Hrvatskoj, ogolio je sve.
Nakon višegodišnjeg divljanja Hrvatskom, Radićevi “revolucionari”, “antisrbi”, “antiudbaši”, “antijugovići” navalili su u Hercegovinu, a preko Ivan planine i u Bosnu, donositi blagostanje i sreću narodima.
“Braći Muslimanim” i ‘Rvatim’.
I izbiti na Drinu.
Pa se spojiti s Turskom.
Nema boljeg poučka ljudima u Hrvatskoj, onima koji nakon 2020. i 2024. nisu shvatili svu tragikomičnost tih redatelja, scenarista i glumaca, a saznanja onima boljeg pamćenja sežu i ranije ka “zajedništvu bez alternative” Ruže Tomašić, Ilčića, Zekanovića, Pavličeka i ekipe.
Iza takvih predstava se u pravilu skrivaju jako mutne namjere, integrirane s političkim kokošarstvom i beskarakternošću, što narod masovno prezire čak i nasuprot realnog nezadovoljstva postojećim politikama i političarima.
Upravo to je u Hrvatskoj više puta spasilo loš HDZ, sad je prilično umorni HDZ u BiH potpuno uzdiglo u razinu trijumfa.
I okrunilo njihovu glavnu metu Čovića na način koji ni on sam sebi vrlo vjerojatno ne bi režirao, pripremajući ga za povijest kao pobjednika.
Sva bijeda Lučićeve i epizode te Petorke se ogleda u potopu Petorke na svim razinama, a kad je Lučić u pitanju – vidi se u iskazanoj prihvatljivosti birača, koja je neusporedivo izraženija u Sarajevu, Tuzli, Zenici nego u Mostaru i Ljubuškom.
Može li ironija, ogoljavanje i poniženje biti teže!?
U BiH ne može.
U Hrvatskoj još ima prostora za slično poniženje, kad “ustanici i ostanici”, “desničarski zajedničari” s političkim kokošarima i dugogodišnjim “borcima” za pijetet, protiv četništva, za istinu, za prava Hrvata u BiH i Bog zna za što sve ne, budi prebrisani od naroda, nasuprot teško kompromitiranoga HDZ-a.
Jer, narod razlikuje rješenja od zapjenušane vike, lažnih suza i patetike, pa ako ne može stati iza lošega, ostat će doma na dan izbora jer lošega ne želi zamjeniti gorim.
Prevarantima.
U BiH je HDZ stjecajem okolnosti dobio još jednu, prilično izvjesno jednu od zadnjih, ako ne zadnju priliku osigurati trajnu državnost i suverenitet hrvatskog naroda.
Izborni rezultat je ulaznica u arenu u kojoj će se rješavati pitanje suvereniteta.
To se neće promjeniti promjenom Izbornog zakona, hoće i mora promjenom Ustava BiH.
Preko HDZ-a BiH, Plenković u ovom trenutku, s njim i Hrvatska, dobio je predah, a može li i smije li napraviti zaokret, totalni zaokret i famozni “europski put” zamjeniti približavanjem Trumpu i SAD-u, to je pitanje koje bi moralo biti u samim temeljima svake nacionalne alternative u Hrvatskoj.
Jer ulaznica sama po sebi znači u povijesnom smislu puno, ali i ništa. Vrlo je mala i vrlo kratka razdjelnica.