Glumac Rene Bitorajac oglasio se nakon brojnih reakcija koje je izazvala njegova uloga u filmu „Zlatni rez 42 – Djeca Kozare“, u kojem tumači Vjekoslava Maksa Luburića. U videoporuci osvrnuo se na optužbe i prozivke koje su se posljednjih dana pojavile u javnosti, objasnio okolnosti pod kojima je prihvatio ulogu te naglasio da film nije sniman kao dio političke kampanje.
Bitorajac tvrdi da je projekt prvotno zamišljen kao ozbiljan umjetnički film s međunarodnim ambicijama, ali da je tijekom vremena, prema njegovoj ocjeni, politički zloupotrijebljen. Zbog toga se, kaže, zajedno s dijelom kolega odlučio ne pojaviti na premijeri.
Njegovo obraćanje prenosimo u cijelosti:
“Pozdrav, ekipa.
Evo, našao sam za shodno osvrnuti se na buku koja se podigla oko mog predzadnjeg filma „Zlatni rez 42 – Djeca Kozare“, moje uloge u tom filmu i prozivanja da sam izdajnik od strane ljudi koji mi ipak nisu toliko bitni.
Dakle, po vokaciji sam glumac koji bira, po meni, dobre, zanimljive i izazovne uloge. Jedna od takvih ponuđena mi je od strane jednog od najvećih živućih redatelja na ovim prostorima. Uloga Luburića kao povijesne ličnosti također nije nešto što bih lako propustio, ni s umjetničke ni s ljudske strane.
Možda je bitno naglasiti da smo film snimali 2023. godine, dakle prije tri godine, kada su okolnosti u Srbiji bile nešto drukčije nego danas. Tada još nema studenata, nema „ćacija“ i retorika je bitno drukčija.
Ugovor smo tada potpisali s uglednom producentskom kućom Minacord Media Željka Joksimovića. Dakle, ni s kakvim Vučićima, Dodicima i sličnima, što nam se, nažalost, danas pripisuje.
Scenarij filma govori o žrtvama zloglasnog logora kojima se hrvatski državni vrh svake godine uredno pokloni. Priča je ispričana kroz prizmu dvoje djece. Po meni, riječ je o vrlo zanimljivom i originalnom scenariju.
Ambicije filma u tom su trenutku bile velike. Plan je bio slati film na velike svjetske festivale, a u njemu igraju velika glumačka imena iz nekoliko država.
Ako netko sa svime što sam vam dosad ispričao ima problem, onda je to jednostavno legitimno razilaženje u stavovima, mišljenjima i pogledima.
Međutim, film se u međuvremenu montirao i slagao više od tri godine, a na kraju je bezočno zloupotrijebljen u političkoj kampanji jedne stranke i jednog čovjeka. To su, naravno, prepoznali i drugi glumci i redatelji te su tražili da se film povuče iz tog igrokaza.
Kako se to nije dogodilo, jedina opcija svih aktera, prije svega glumaca, pa tako i mene i mojih hrvatskih kolega, bila je osuditi takvo postupanje i ne pojaviti se na premijeri filma.
Nitko od nas nije mogao pretpostaviti da će se umjetničko djelo koristiti u propagandne svrhe jedne stranke.
Ja i dalje mislim, iako film nisam vidio, da su film i njegova tema važni te da bi ga bilo dobro prikazati na svim prostorima. Ako ništa drugo, onda zbog tematike koju obrađuje, a takvim se temama bave i europski filmovi, pa sve do Hollywooda.
Žao mi je, naravno, prije svega što je umjetnost pala u drugi plan. S druge strane, žao mi je i što mi se neki ljudi privatno javljaju i vole reći da sam im „pao u očima“.
Međutim, takve sam poruke dobivao i nakon filma „Svadba“, koji je zapravo bio pitka, zdrava komedija, a to je pokazao i broj gledatelja – više od dva milijuna. Danas je to postao naš najgledaniji film.
Tako da, nakon svega, mogu samo zaključiti da ću svoje uloge i dalje birati onako kako sam to radio i dosad. Nažalost, neke stvari jednostavno ne ispadnu onako kako je bilo planirano.
Ne bih više duljio. Tko je shvatio, shvatio je. Tko neće i ne želi, ne mora.
Ljudi, idemo dalje.
Zdravi, veseli i živi bili.
Pozdrav.”