Piše: Marko Ljubić
Iako se nemali broj ljudi pita “koji je vrag ovom Lučiću”, ja mislim da se ne radi o “vragu” nego o “šejtanu” i da njegova fotka s besmrtnim dodrinašom Hasanbegovićem, poznatim kak’i Radićevim “ustanikom i ostanikom” i desničarskim efendijom brata Velje Mesara, stavlja točku na “i” svih šejtanluka.
Postao Zdenko Lučić akindžija, otišlo mu iz hajduka u akindžije.
Prvo razori nevjerničku dubinu, smakni im poglavare, kuyariši se belaja, Srbova, četnika i komunista, pa dovedi janjičare.
Da zauzmu zemlju i proglase pašaluk.
Pa udri u poljoprivredu.
Ponovo se pokušava zasijati cvijeće u cvijetnom vrtu “nas i braće Muslimana”.
Ovo je parafraza na stalnu budalaštinu koju su na prvim skupovima uoči izbora 1990. godine ponavljale priproste budaletine za govornicama, dodajući uz to pokoju krvoločnu o “Srbovima, komunistima i udbašima”.
General i predsjednički kandidat Zdena se baš vratio na početne postavke, odlučan kutarisati se naslage komunjarstva Čovićevog razdoblja, a u toj muteži hitniti niz Drinu i Tuđmana.
Jer, Haso dodrinaš, poluustaša i pristupnik pravaš, po najnovijemu “ustanik ostanik”, godinama zaziva moralnu uzornost rahmetli Alije i slavu drugog velikoj Alije, dobro, ipak Alijice, onoga viteza Šiljka na Drini, u zasjedama lupajući po Tuđmanu.
Nakon Žepča će navodno Zdena, Haso, u pratnji mnogih bojovnika i mudžahida s handžarima za pasom, s punim kombijem rujnog vina zamaskiranoga u natpise Bobi flips i s vozačem Pavličekom, i sa svečanom delegacijom na čelu s kak’i Radićem i Igom Peternelom, s “braćom Muslimanim”, generalim’ slavne Armije i preživjelim Šiljkovim ohosovčenim mudžahidima, zasjesti na vrh gore Trebević.
Predviđa se u petak o ćindijašu po akšamu, pa do kraja izborne šutnje, bezbeli i dalje, da jarani zapjevaju s berićetom iz sveg avaza:
“Na vrh gore Trebević, sjedi Ante Pavelić, vino pije, peče janjce, kolje…..”
Srbove, komuniste, udbaše i izdajnike.
I nevjernike obavezno.
A Igo katolik u pratnji tri imama i mostarskog muftije mole da otjeraju šejtana iznad Bosne.
I Hercegovine naravno.
Bezbeli da će narod nahrliti na izbore, a ne gledati s pendžera komuniste i izdajnike kako im otimaju amanet.
Onaj Alijin.
I izabrati.
Hrvatsku na Drini.
Bez ćuprija.
I Pašaluk do Rijeke, preko novooslobođenog Zagreba, pa kamo stigne.
Bar do Zemuna.
I prema Segedu i Beču.
Eto, vidite.
Sve se odjednom rasvijetli.
Posiješ Frkinu strategiju, zaliješ Penavinom čašću, nagnjojiš lojalnošću Hrvatskoj, zastupnika i budućeg potpredsjednika Hodžića, zatim posoliš malo Prlićem i nestade belaja.
Ostaje čista hava s mirisom behara i ašika.
Hrvatski.
Narod ništa ne kuži, izavizilo se.
Jazuk.
A, akindžije Haso i Zdena jašu nevjerničkim zemljama.
Bezbeli.
