Saborski zastupnik MOST-a Marin Miletić održao je u Hrvatskom saboru jedan od svojih najemotivnijih govora posljednjih mjeseci, u kojem je istodobno otvorio pitanje odnosa države prema hrvatskim braniteljima, prozvao političke i interesne strukture koje, prema njegovu stajalištu, desetljećima upravljaju Hrvatskom te se žestoko obrušio na dio vladajućih. Govor je završio na rubu suza, a posljednje rečenice u sabornici izgovorio je potpuno slomljenog glasa.
Miletić je raspravu započeo tezom o „dubokoj državi“, Udbi i ljudima iz bivšeg sustava za koje tvrdi da su još krajem osamdesetih shvatili što slijedi i na vrijeme se pozicionirali u novoj hrvatskoj državi. U tom je kontekstu govorio o privatizaciji, političkim elitama i ljudima koji su, prema njegovoj ocjeni, nakon raspada Jugoslavije nastavili upravljati ključnim procesima u Hrvatskoj.
Posebno se obratio hrvatskim braniteljima, tvrdeći da su ljudi koji su stvarali državu ostali podijeljeni, politički oslabljeni i razlomljeni kroz veliki broj braniteljskih udruga. Naveo je podatak o 1788 aktivnih braniteljskih udruga te ustvrdio da je upravo takva rascjepkanost omogućila političkim strukturama lakšu kontrolu nad braniteljskom populacijom.
Miletić je posebno oštro govorio o dijelu ljudi koji su tijekom Domovinskog rata bili ratni heroji, a danas su, prema njegovim riječima, politički podređeni. U tom kontekstu prozvao je premijera Andreja Plenkovića i podsjetio na činjenicu da Plenković tijekom rata nije služio vojsku zbog zdravstvenih razloga, dok su brojni maloljetni branitelji i dragovoljci bili na prvim crtama.
Dotaknuo se i jučerašnjeg sukoba s Josipom Đakićem, koji mu je u sabornici poručio da „Bogu moli, a Sotoni služi“. Miletić je na to odgovorio da služi jedino Isusu Kristu te poručio da će građani sami prosuditi tko u političkom životu Hrvatske doista služi kome.
Jedan od najsnažnijih dijelova govora bio je onaj u kojem je pročitao poruku hrvatskog branitelja i dragovoljca Domovinskog rata koji tvrdi da nakon 478 dana provedenih u ratu i 30 godina staža danas prima mirovinu od 662 eura. Miletić je taj primjer iskoristio kako bi otvorio pitanje stvarnog odnosa države prema ljudima koji su sudjelovali u obrani zemlje.
U nastavku je povezao temu branitelja s aktualnim aferama, od otpada u Gospiću do požara u postrojenjima za gospodarenje otpadom, tvrdeći da su interesne i poslovne strukture dobile prevelik utjecaj. U tom je dijelu govora postavio pitanje koliko „košta Hrvatska“ i koliko vrijedi obraz države koja, prema njegovim riječima, s jedne strane govori o domoljublju, a s druge dopušta procese koji ponižavaju ljude koji su je branili.
Žestoko je prozvao i Aleksandra Vučića zbog njegovih izjava o Hrvatskoj, posebno zbog optužbi za nacizam, te kritizirao političke veze HDZ-a i SNS-a unutar europskih političkih struktura. Govorio je i o financiranju Srpskog narodnog vijeća te ga usporedio s proračunom Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata.
Kako se govor bližio kraju, Miletić je sve manje govorio kao saborski zastupnik, a sve više kao čovjek koji se izravno obraća braniteljima u dvorani. Retorika je postala osobna i emotivna, a pitanje koje je ponavljao bilo je kako su ljudi koji su bili spremni poginuti za Hrvatsku dopustili da, prema njegovim riječima, državu preuzmu interesne i mafijaške strukture.
Na samom kraju glas mu se slomio.
„Šta smo mi dopustili da nam otmu državu? Za koju si ti, Ćipe, robio.“
„Koji, kakvi god bili jadni, sigurno ne bi prepustili ruke mafijašima, pobili bi se radije s njima.“
„Jer ste vi, vi ste ti, vi ste bili u tim čizmama, sa drugim mafijašima bili ste na to spremni.“
„Pobili bi se, ako treba, a ne bi im dali državu.“
Nakon tih riječi Miletić se rasplakao, i suzama napustio saborsku govornicu
