Dok se Zagreb približava 28. rujnu, za kada su sindikati Zagrebačkog holdinga i ZET-a najavili štrajk ako se u međuvremenu ne postigne dogovor s poslodavcem, ponovno se otvara pitanje odnosa gradske vlasti prema radnicima komunalnog sustava.
Na taj je odnos u svojoj objavi upozorila nezavisna zastupnica u zagrebačkoj Gradskoj skupštini Dina Dogan, uspoređujući današnje poruke gradske vlasti sa stavovima Tomislava Tomaševića i njegove političke platforme iz vremena dok su bili u oporbi.
Dogan posebno problematizira način na koji se u javnosti prikazuju ukupne isplate pojedinim radnicima, upozoravajući da u njih mogu ulaziti prekovremeni sati, noćni rad, rad vikendom i drugi dodaci. Postavlja i pitanje manjka radnika te opterećenja zaposlenih koji zbog nedostatka ljudi odrađuju dodatne smjene.
Njezinu objavu prenosimo u cijelosti:
„Kad se promijeni funkcija, izgleda da se može promijeniti i ploča.
U prosincu 2019. Tomislav Tomašević, tada gradski zastupnik, stao je uz radnike Čistoće koji su prosvjedovali zbog malih plaća, loših uvjeta rada i sustava gospodarenja otpadom koji se, kako je tada govorio, uvodio preko njihovih leđa.
Posjetio je prosvjednike. Podržao njihove zahtjeve. Kritizirao Upravu Holdinga. Govorio da nije prihvatljivo da operativni radnici snose posljedice loše organizacije i nesposobnosti Uprave.
I nije ostalo samo na tome.
Platforma Zagreb je NAŠ! godinama je upozoravala na gomilanje administracije u Holdingu, dok se istodobno štedjelo na onima koji stvarno rade na terenu – vozačima ZET-a, komunalnim radnicima i drugim operativcima.
Kada se 2019. pokušalo zadirati u radnička prava kroz izmjene kolektivnog ugovora, tadašnja oporba govorila je o „izravnom udaru na socijalni dijalog i egzistenciju radnika“.
Danas, šest i pol godina poslije, slušamo nešto drukčiji ton.
Radnici najavljuju štrajk za 28. rujna. Traže veće plaće i bolje uvjete. A poruka koja posljednjih dana dolazi iz Grada otprilike glasi: pa pogledajte koliko zarađuju.
Objavljuju se prosjeci, najveće isplate i primjeri onih koji su u pojedinom mjesecu dobili 1.600, 2.000 ili više eura.
Samo se zgodno prešuti jedna sitnica. To nisu osnovne plaće. U te iznose ulaze prekovremeni sati, noćni rad, vikendi, dodatne smjene…
A sada pitanje koje se nekako ne uklapa u PR prezentaciju: Zašto ti ljudi uopće moraju toliko prekovremeno raditi? Kad nema dovoljno radnika, posao ne nestane. Netko ga mora odraditi. I onda isti ti ljudi rade više, da bi se njihov povećani iznos na plaći kasnije koristio kao dokaz da im je – eto – sasvim dobro. Prilično zgodan računovodstveni trik.
I još jedno pitanje koje zaslužuje odgovor: koliko je radnika 2021. godine otišlo iz sustava i koliko ih danas nedostaje na terenu? Jer nije baš korektno radniku prvo dati još jednu smjenu, još jedan vikend i još nekoliko desetaka prekovremenih sati, a onda mu njegovu ukupnu isplatu pokazivati pred građanima kao dokaz da nema razloga za nezadovoljstvo.
Naravno, aktualna uprava ima pravo isticati rast plaća u Holdingu. Ako su plaće doista povećane 70 do 87 posto, to treba jasno komunicirati.
Ali jednako tako treba jasno odgovoriti na drugo pitanje:
Jesu li ljudi koji danas rade više, duže i pod većim opterećenjem zaista dobili ono što im pripada – ili smo samo pronašli novi način da njihov prekovremeni rad predstavimo kao privilegiju?
Jer 2019. godine radnik je bio radnik kojeg treba zaštititi. Danas je, čini se, radnik postao – prosjek. A prosjek, kao što znamo, može svašta podnijeti. Posebno kad se iz njega izbace ljudi, sati, uvjeti rada i stvarnost na terenu.“, napisala je Dogan
